PREVIRANJA

Taman sam odlučila da više neću pisati blog,nakon što mi je blogger upropastio čestitku za dragog prijatelja,a onda sam se, ipak, predomislila..
 Htjedoh reći da sam se predomislila,jer blog dođe kao neki dnevnik,a papir svašta trpi...a onda se sjetih da virtuala nije papir,ali ipak me ona jedina trpi..
 Drugi nema tko..
Vi,koji čitate,niste primorani na to-kliniknite na dalje..
Moje okruženje ne vidi ove moje patnje,možda ne svojom krivicom.
Uglavnom se sklonim da me ne trpe...a ako baš moraju,nastojim biti blaga.
Zato sam odavno postala lager za tuđe brige i probleme.
Teško je to očistiti najednom...
Pokušavam podići razinu razuma,ali valjda sam dosegla granicu mogućeg.
Pokušavam i neke stvari pokrenuti s mrtve točke,ali njima se,izgleda,sviđa tu,pa ni mrdac!
Kapne po koja kapljica iluzije,ali se otkotrlja negdje u nevidljivo i beznadno,rasipajući se u nevidljive atome.
Onda opet iz početka,sa istom prazninom.
Gledam ljude oko sebe...
Ali uzalud pogledi,uzalud riječi,svatko je u svom oklopu nekakvih jada,neke svojevrsne  patnje,kao da je to modni hit!!
Slegnem ramenima,pognem glavu,slušam i....šutim.
Kad ključ na vratima dvaput klepne,ne mogu zaustaviti suze...to je moje uplakano carstvo.

Vrištala bih...
Urlikala...
samo....nedostaje mi glas...

Nadam se da ću jednom, ipak, uspjeti biti samo običan čovjek,dostupan svakom razumnom ljudskom biću.
Tu razinu još nisam dokučila..

ZA PRIJATELJA!

Nek' ti je sa srećom!!
Ako ima neki san, samo tebi znan, neka ti se ispuni na današnji dan.
SRETAN ROĐENDAN!

TITO

Ovih dana,posebno jučer-4.5.-na fejsu,cijeli dan mi je u "gostima"bio drug Tito!

Već mi je ,iskreno,postalo malo zamorno.
E sad,ne pišem ovo kako bih  bila neka veličina,već znate i sami,kako  sve,čega ima previše,pomalo dosadi!
Iskreno,eto, ne mogu svaki dan jesti kobasicu ni kulen... 
A ni sarmu! 
U vrijeme Titove bolesti,radila sam u Kl.centru u Ljubljani,samo kat niže.
Nakon godinu i pol dana bez posla i bez mogućnosti da obavim pripravnički staž-vjerovali ili ne!!-meni je dobitak posla,bez položenog stručnog ispita, bio ravan dobitku na lutriji! 
Kad ste mladi,kao što sam ja tada bila,svejedno vam je što se oko vas događa,jer cijeli svijet gledate kroz ružičaste naočale.
Drug Tito bolestan,pa šta...star je! 
Za mene su, tada, već debelo stari bili i oni sa 35-40 g....mislila sam što ne idu u penziju!
Nisam u toj njegovoj bolesti vidjela nikakav problem!
Stalno se po tv-u vrtilo kako je bolje,čak dobro..pa si mislim šta su dosadni,stalno vrte jedno te isto,nek' malo puste filmove!
Došao i taj,"sudnji dan",odjednom, kao udar groma iz vedra neba:
UMRO JE DRUG TITO!  

Sjećam se Lilića,kad je to pročitao!
Taj tren sam pomislila:
-Ajoj,šta ću sad...samo da ne izgubim posao!
Još nisam imala stručni ispit položen, pa me bilo strah..
Onda je nastala opća konfuzija,viđeno mojim očima.
Najprije,priče i nagađanja da je on odavno umro,samo da se to nije smjelo objaviti iz političkih razloga,pa da to ionako nije on,zbog ovih i onih dokaza,itd!
Ovaj "itd" mrzim,ali morala sam ubaciti,jer je takve petljanije bilo, pa sigurno za jedan dobar vlak od Triglava do Đevđelije i opet pitanje,bi li sve stalo!
A čovjek samo umro,čemu frka!?
Gledala sam prijenos sahrane preko tv-a.
Tada,vidjevši svu silu stranih političara,posebno Kennetha Kaundu,predsjednika Zambije,kako briše suzu,shvatila sam koji je ugled Tito,zapravo,imao!
Iskreno,nekako sam bila ponosna,pa mi nije bilo jasno zašto ljudi plaču!
Ništa nam se ne može dogoditi,eto,nas će cijeli svijet čuvati,koliko nas vole i poštivaju,kad plaču za našim drugom!
A i ja ću sigurno raditi-to je najbitnije!
Kasnije se,kao što ste i sami okusili,ispostavilo da smo krhki i prhki,kao stari, isušeni keksi...
A taj svijet,u koji sam vjerovala,zapravo je samo hrpa licemjera i interesa!!
Sad,šta je-tu je!
Protivim se tomu da se prošlost podcjenjuje,ali i ni da se precjenjuje!
Ne zaslužuje ni jedno i ni drugo!
Realna teško da će ikad biti,sve ovisi kakvi ju povijesničari budu pisali.

P.I.Čajkovski je rekao:

 "Žalim prošlost, nadam se budućnosti, nezadovoljan sa sadašnošću - to je moj život."

MOTORIJADA...

8.MOTO SUSRETI U SLAV.BRODU

                                              (Kliknite na sliku!!)

Oduvijek su mi  vožnja motorom i motoristi izazivali strah i strepnju.
Ali,od kada se susreti organiziraju u mom gradu,promijenila sam mišljenje!
Organizacija je bila vrhunska svih ovih godina.
Zabave,ića i pića beskrajno puno!
Adrenalina najviše ...
Motoristi su prošle godine Brodskoj bolnici darivali posteljinu i još neke potrepštine,što je svakako dobro došlo!
Hvala im!
Ako ste željni dobre zabave,još boljeg provoda,dođite!

Početak je 6.5.u 8h do 8.5.u 19h!
Ostale inf.dobiti ćete klikom na link iznad slike!
DOBRODOŠLI! 

1.MAJ-SVIBANJ....

 Plavi se Jadran talasa...zanosno, oduvijek, i vrlo primamljivo!!
Ako cijene ne odu gore..hahahahaha!!
A već jesu...odavno!
Tako će za većinu nas plavi Jadran biti mislena imenica,ako imenjakinja ne prestane talasati!!
Dakle, talasanje nije baš uvijek poželjno.
Opet,kako kome i kako kad,ovisno o potrebi.
Neznam hoće li nas ovaj radnički blagdan nadahnuti na promjene na bolje...
Do sada nije baš pokazao neki veći efekt i, da nije bilo graha,imam osjećaj da se za njega ne bi ni čulo...hehehehe!

Morali bi biti odlučniji..

Čestitam vam Praznik rada! 

DAN POSLIJE..

Danas, od ranog jutra,osjećam se nekako...šeprtljavo.
Vjerovatno me blagdansko žderanje utuklo do kraja.
Dobro,nije baš do kraja,ima do tada još dug put,bar ja mislim,ali iskreno priznam da od danas više ne vjerujem u te zeke,piliće i jaja.
A dugo mi je i trebalo...čak predugo! 

Prvo,moj zeko mi se uopće nije javio.
Neznam jesu li mu bile prevelike uši,pa nije mogao ući u moj stan,ili je svratio kod neke mlađe gospojice, a možda mu je ponestalo materijala??..
...ili je možda zalutao negdje u putu..
Bilo bi pošteno da je lijepo rekao da se ne snalazi,posudila bih mu GPS!!
Ovako me ostavio bez  poklona...!

A što sam ja i očekovala..pa ni zečevi nisu što su nekad bili!!

Od pilića se nisam ni nadala,mladi su...

Kokoške k'o kokoške...uvijek kalkuliraju bil'-nebil'?!?
Čak i sa Đoletovim Strašnim Pijetlom manipuliraju,kad sa njima ašikuje.
-Ako odma' pristanem,reći će da sam laka!
-Ako potrčim,mog'o bi odustati! 
-Najbolje da se potepem...i padnem!

Tako ja konačno shvatih da je najbolje držati se one narodne:

Uzdaj se u se' i u svoje kljuse...ako ga imaš! 


 

SRETAN USKRS

Svojim dragim prijateljima,
prijateljicama,
znanima i neznanima,
svima...
svima,pa i njima,
želim 
SRETAN USKRS! 

BLA,BLA.BLA..

   
Zamorile me moje sive stanice...čini mi se da su promijenile gensku boju.

Svaki dan prvo imam ideju za pisanje,ali  spriječi me  neki zvuk telefona,ili neka iznenadna obaveza...razlozi,koje čekam  da dođu,kako bi bili nijemi svjedoci mojeg NE!!

Oko mene sve puno košmara,tjeskobe..ja bih da pobjegnem,ali me vuku za rukav i viču:
-Slušaj me!
Daj-nedaj..!!
Uzmi-ostavi..!!
Pamti-zaboravi !!
Griješi-oprosti!!
Glasno-tiše!
Malo-više!
 ..i tako u beskraj....



...a ja???
Slušam i šutim...
Samo katkad slegnem ramenima od bola i tereta i pomislim:

-Zar je moguće da ne znate,da nema zime,ne bismo znali koliko je proljeće lijepo!? 

RITUALI

 Negdje sam pročitala da Kinezi jedu pse i puno pljuju.Neznam je li to kod njih zbog pasa,ali znam da bih tu teoriju mogla pobiti i to pravim adutima.
Kod nas se ne jedu psi,bar ne koliko ja znam,pa se pitam zašto naši muškarci pljuju okolo,ne gledajući ni vrijeme ni mjesto!?
Naučili od Kineza???
Ne vjerujem,jer u u ovih svojih 52 ljeta,jeseni,zime i proljeća života,vidjela sam pljuvače svih starosnih doba,različitog stupnja obrazovanja...dakle svih fela.

Šetajući danas,malo sam promatrala ljude oko sebe,volim to.
Možda je to fetiš,ko zna,ali može se svašta zanimljivog vidjeti.
Ipred mene su išla dva dečkića-12-14g.i nešto mudro raspravljala.
U jednom trenu,jedan od njih, da bi dojam njegove misli bio efektniji,okrene glavu udesno i pljune u dalj!
Da je samo samo malo desnije zakovrnuo glavu,njegova pljuca bi tresnula ravno u mene.
Promijenila sam smjer hodanja,jer jedino tako mogu izbjeći taj "strasni" čin,moleći Boga da ne naiđem na neku drugu skupinu i tako dođem kući popljuvana,ni kriva ni dužna...

Taj tren sam pomislila:
-Ma koji je vrag tim muškima!?
Bezbroj puta sam imala priliku vidjeti ih,dok su zapišavali ograde ili bandere,kako usput taj čin zaslađuju pljuvanjem u drugom pravcu...
Samo nisam otkrila odnosi li se taj ritual i na pišanje u gaće..
Na koga li misle tada???
Na tzv,prijatelje?
Na punice??
Na susjeda,koji sa ženom pije kavu??
???
Ili je to samo još jedan ritual muškosti,na koji im nitko nije skrenuo pažnju da može biti pogibeljan po slučajne prolaznike!?
Pljuvanje je, ponekad, poželjan čin:
-Ne urek'o se,kako je lijep,puj,puj!
-Zašto pljuješ okolo po meni!?
-Pljuni, pa zaljepi!
-Ovime si mi mi baš pljunuo u lice!!
Ima toga još,ali ipak,čuvajte se da ne ostanete popljuvani,na ovaj ili onaj način! 

STVARNOST

Martin Luther King, Jr.
"Odbijam da prihvatim uvjerenje da su se ljudi toliko tragično upetljali u bezzvjezdanu ponoć rasizma, da svijetli dolazak dana mira i bratstva nikada neće postati stvarnost."

Ovih dana sam u košmaru,kao i većina vas,toliko da ponekad pomislim da je svijet totalno poludio.
Potresi u Japanu i katastrofa koja trese tu zemlju,izaziva jezu.
Moram priznati da se osjećam ružno,kad sjedim za kompom,napr.otvoren fejs,i tema Japan-traži se lajk!
Ne mogu lajkati,ne sviđa mi se situacija,a sama ne mogu ništa učiniti.
Čitajući pismo profesorice,koja tamo radi,ostala sam zadivljena stanjem duha tih ljudi:

'Ukoliko nekome u stanu dođe voda, ljudi stave vani natpis tako da i drugi mogu doći napuniti svoje vrčeve i kante. Dijelimo to što imamo: vodu, hranu i grijalicu... Nema krađa, pljački, guranja u redovima...', piše u dirljivom pismu profesorica iz Japana. 
Možemo li se pohvaliti takvim razborom uma??
Možemo!
Okusila sam nevolju i znam da ima ljudi,koji su spremni pomoći.
Ali ima i onih,koji naočigled,uživaju koristeći nemoć.
Krade se u miru,u ratu da i ne govorim..
Surova istina,ali istina.

Ali RAT!?
To mi je najteže prihvatiti.
Razumijem svjetske moćnike,kojima je "crno zlato" bitno,ali ne prihvaćam da to treba rješavati pod izlikom da bacaju bombe,granate,rakete,ili što već,da bi drugi narod živio DEMOKRATSKI!!
Pametan čovjek koristi pregovore,budala koristi silu!
Ne bih se igrala političkog analitičara,nisam kompetentna,ali nekada pomislim da sve ono što se javnosti servira,nema veze sa istinom.
Motivi su neki drugi,ali jedno znam-naš prijatelj Boljun je u pravu,kad je napisao:

rat bi stao
kad bi svatko znao
da majke
i sa suprotne strane
imaju suze slane

ali oni

koji o miru odlučuju

teško suze izlučuju

***********************************************
Privatno,moja situacija je klimava.
Dala sam stan u prodaju ili zamjenu za manji,uz nadoplatu,pa ako iskrsne povoljna prilika..
Ali,kako su mi stalna pratilja neprilike,sumnjam da će se to ostvariti...bar ne željenom brzinom.
A kako bude...

MOJE VRIJEME

Dobar dan,dobri ljudi..

Skoro svaki dan mi padne na pamet da bih mogla napisati ovo ili ono,ali onda neka klapna u mozgu padne i ja odustanem.
Svašta se izdogađalo u zadnje vrijeme,uglavnom stvari nisu osobne,onako baš osobne,ali nisam mogla sebe izuzeti,jer sam smatrala da moram sudjelovati, bar verbalno,ako nikako drugačije.

Kod mene sve stoji,kao da se život mumificirao.
Ne pomiče se ni na bolje ni na gore.
Neznam je li to dobro,jer jednom će se nešto  pokrenuti,a kako će tad biti,bumo videli..
Strah me samo da ne bude,kao što sam napisala na svom statusu na fejsu,da će ovo jednom biti "lijepi i dobri dani"..
Trenutno to nisu..
Već dugo,zapravo, nisu ..
Netko mi je na predhodnom postu napisao u komentaru,da pišem gluposti..uglavnom..hehehehhe!
Vjerovatno je u pravu sa svog kuta promatranja.
Ali nisam kriva što mi se život sastoji, uglavnom, od tih  glupih nijansi.
Te gluposti su mi jako pomagale da preživim,da preskočim neke barijere,da "provarim"život,takav kakav jest.

Malo sam pretjerala sad...napisano izgleda previše sentimentalno,mada to ne doživljavam tako.
Stvarnost mi je, u zadnje vrijeme,bila više  borbena,nego mirna,ali to kod mene spada u radni staž života.
Bitke sa bankom, t-comom, svakodnevicom..uglavnom su obilježene mojim pobjedama,ali rat još nisam dobila.

Trgovina je moja loša strana..lakše mi pokloniti, nego što prodati!
Auto još čeka kupca...
Zainteresirani su skeptični.
Pitaju zašto  tako dugo stoji,sumnjičavo pitaju je li ispravan...ali ni ne daju svoju ponudu cijene!
Stoji auto,ali i moji dugovi...to je ono što mi je najveći teret sada..

Čekam..
..svojih pet minuta.. 




 

14.2.2006-14.2.2011.g.

5 godina..
Prvih 5!!!
Svašta sam pisala do sada..
Šta li ću tek pisati,kad porastem...???
Želim da vam svaki dan, vama netko drag, kaže da vas voli.
Ali, potrudite se i sami to što češće reći...
VOLIM VAS SVE SKUPA!

OTKRIĆE

Ova priča će biti o tome kako se može zaraditi plaća a da ne moraš nužno znati raditi posao,za koji si plaćen.

Naime,u dijelu odjela,gdje radim,već par godina nema tople vode!

Preuređivala se bolnička kuhinja,neko zavrnuo ventile,i više niko nezna ni gdje su,ni koji su,a niti kako se odvrću..ili nešto deveto,neznam ni ja!

Nakon naših silnih intervencija ,ovih dana se krenulo u otkrivanje "kvara".
Ali, kako stvari trenutno stoje,nema tu pomoći,osim ako ne pozovu vidovitog Milana,a mislim-jedino im on može  pomoći!
Jedna od njihovih metoda, vjerovali ili ne, jest da se pusti da curi voda iz svih pipa,koje u tom dijelu postoje!
Tako je počelo prije 4 dana..
Curila voda,curila..ja slušala,slušala,pa mi do*izdilo i i zavrnula pipe!
Danas postupak isti,s tim da nisam mogla unatoč silnom trudu,zavrnuti pipu,jer je majstor bio ljut zbog mog prethodnog postupka zavrtanja,pa je skinuo kapicu,kojom se zatvara.
Obavijestila sam svoju šeficu,šefa...ali majstor je majstor i tu nema boga!Kad majstor veli da je to tako,onda je to tako-amen!
Ipak,pokušavala sam  ga preveslati,makar platila glavom,jer to su silni kubici vode,koju svi plaćamo.
Silno sam se trudila zavrnuti šaraf,koji je virio,ali nije mi baš išlo.Pomislila sam da ću sutra,kad krenem u noćnu,ponijeti kombinirke i zatvoriti vodu,pa nek' puca!
Kad sam krenula kući,sjetim se da kolegicama nisam ni riječ o tome rekla,pa sam se vratila.

Jedna kolegica izađe samnom da vidi,i dok smo pričale o tome,ona otkine komad papira za brisanje ruku,uhvati taj šaraf  i ..klik-ne curi više...
A ja se toliko patila 12h!
Prst mi se ogulio od pokušaja zavrtanja..ah,ah!!

Savjet:-Uvijek sa sobom nosite rolnu,ili bar komad papira za brisanje ruku,to je novi univerzalni alat za kućne popravke!! 

GLUPOSTI

Najprije,hvala vam svima na podršci..
Hvala iz srca..veliko i neizmjerno hvala.
Na ovaj ili onaj način,život se nastavlja.
**********************************
Danas me nazvala mama od moje Male prijateljice i najavila dolazak nakon kontrole kod liječnika.
Desetak minuta nakon poziva,čujem kako je neko dva-tri puta lupio o ulazna vrata.
Kako je naše druženje uvijek vezano za neke šale i međusobne smicalice,tako sam i ja ovaj puta reagirala.
Došla sam do vrata i,želeći ju nasmijati,počela sam vikati:
-Ljudiiii!
-Upomoć!
-Lopovi!
-Zovite miliciju!!
Otvaram vrata istovremeno..
S druge strane tišina... samo je stajala sa partvišom gospođa,koja čisti stubište..
Gledala me u čudu..
Vidjevši njen pogled,nisam se mogla zaustaviti od smijeha,iako sam se silno trudila da objasnim..
Mada,iskreno,neznam bih li i ja povjerovala,da sam čula takav glas,kakav je moj..
Možda je promijenila mišljenje,kad je nakon dvije minute čula moje ime iz prizemlja.
Bila je to moja Mala prijateljica.
Da je došla samo pet minuta prije,ne bi bilo ove priče..

Iskreno,ako i nije,nije me briga... ali neću joj to reći..

29.12.1981.g.-2.1.2006g

MOM SINU... 
NAKON 5 GODINA

Sve ove godine,od kada pišem blog,u ovo vrijeme razmišljam o jednoj te istoj temi,o kojoj nisam mogla do sada pisati...
Vrijeme je to kada svi slave,a ja bih najradije urlikala...i urličem,ali sama sa sobom.
Ne želim ljude ometati svojim bolima, njima nije do toga,a uostalom,svatko ima nešto svoje.
Tako vam se ja uvučem u svoju jazbinu,kopam po sjećanjima.
Nekada zbog njih plačem,nekada se smijem,a bude i trenutaka kada ne osjećam ama baš ništa,ali osjećam tegobu zbog toga.
Najlakše mi je samoj,sve drugo mi je napor i to napor u pravom smislu,skoro fizički.
Najteže mi je kad me ljudi slučajno vide i onda pitaju šta mi je!?
Da se ljutim?!
Iskreno,naljuti me to pitanje,ali šta da radim...odgovorim samo:
-Ništa!Sve ok!
 Onda zaključe da mi je teško samoj...
Ali ja se ne osjećam ni da sam sama, ni osamljena...
Samo mi je oduzet moj san,moj životni cilj,moja nada..
Zapravo,živim životom smrtnika...na ćupriji dobiješ,na mostu izgubiš.
Ono što me održava,daje mi snagu da koračam,jest svaki trenutak proveden zajedno,posebno zadnji..

Naime,pred Božić 2005.g.stanje mog sina se toliko pogoršalo,da sam shvatila da dolazi brzo kraj.
Onaj tren kad sam ga vidjela da od sobe do kupaonice,a to je metar i pol,leluja dok hoda i brzo se hvata za zid,shvatila sam da se više ne mogu ni tren maknuti iz kuće..
Glavna sestra mi je rekla da ostanem kod kuće koliko god treba-HVALA JOJ DO NEBA!
Drugi dan Božića je završio u bolnici,dobio transfuzije,punktiran,tako da smo Novu 2006.g.ipak dočekali doma,zajedno.
Ipak,stanje se samo na tren popravilo, sve je teže disao,uz pomoć išao do wc-a,neprestano na kisiku...i razgovori,beskonačni razgovori i dan i noć..o svemu i svačemu..
2.1.2006.g  je bio vrlo loše,ponudila sam mu odlazak u bolnicu,ali kako je bio vezan za dom,bila sam obazriva..željela sam da odluči i da to bude njegova volja.Kod kuće smo imali svu potrebnu opremu...

Tada nam je u posjetu,na moj poziv, došao pok.dr.Z.Perušinović,jer je u njega jako vjerovao i tu je pala odluka da, ipak, ide u bolnicu..
Nakon dva sata patnje,jedan tren se okrenuo i samo rekao:
-Mama jako te volim!
-I ja tebe,sine..!
I otišao..nakon 24 godine  života.
Taj naš oproštaj mi daje mir!

Da me sad vidi kako plačem,dok ovo pišem,zvao bi moju prijateljicu i molio da me smiri,jer nije podnosio moje suze.
Zbog toga sam se silno trudila sve godine njegovog liječenja da ih ne vidi.

Život je neobično i nepredvidivo putovanje.
Ponekad mi se omakne pitanje:-Zašto?Zašto baš mi,zašto moj sin?
Ali,samo ponekad..
******************************

Do viđenja, dragi moj, do viđenja.

Ljubav nam mili u grudima spava.

Ništa ovaj rastanak ne mijenja,

Možda novi susret obećava.

Do viđenja, mili moj, doviđenja

neka ti tuga obrve ne svije.

Umirati nije ništa nova

niti živjeti baš ništa novije.

 Jesenjin

2011....

 

 

Puno puta sam vas rastužila...
ponekad rasplakala..
možda i naljutila..
nadam se,ponekad i razveselila..
Samo da znate da to planiram i u sljedećoj godini!!

Sa svojim jednim srcem, dva oka, pet litara krvi i 206 kostiju želim vam sve najbolje u Novoj godini!!!

BOŽIĆ JE..

DOBITAK..HM!?

Već par dana imam stalno društvo,svoju najdražu prijateljicu,petogodišnju Ivanu.

Sa njom nikad nije dosadno,a usput se potkrade i veliki broj događaja,pa se često rasplačem..najviše od smijeha.
Danas je bio lijep,sunčan, zimski dan,pa smo krenule zajedno u trgovinu po neke kućne potrepštine.

Prije toga izvadi ona iz džepa neku lovu i daje meni.

Nisam  htjela uzeti,to su joj roditelji dali za džeparac,pa smo se dogovorile da će si kupiti neki slatkiš.
Kad smo došle do cilja,nastale su muke što kupiti za 50 kn!?Ponuda velika,a love malo...i tako malo pomalo,na kraju se dogovor sveo na jednog malog konjića iz crtića od 15kn.

Kad je trebala izvaditi lovu,od nje ni traga ni glasa..pomislila sam da je to,ipak,ostalo doma,pa se nisam brinula.

Krenule smo kući,i usput,trčkarajući za njom i smijući se njenim upadicama,potepem se o neku vrećicu.Nije daleko odletjela,jer je nešto mekano bilo u njoj....sagnem se da pogledam,kad u njoj dvije štrikane kape,nove novcijate!

Kako smo na ulici bile samo nas dvije i nekih desetak metara ispred nas jedna gospođa,koja se očito vraćala sa pijace,zovnem tu gospođu,misleći da je to njeno.

Žena je  negirala,pa smo mi  posvojile nađeno:jedna siva,manja,i jedna crna, veća kapa...

Prvi puta da sam našla nešto,nije bogzna što,ali nađeno..hej?!
Meni za badava...pa skoro nevjerovatno!!

I bilo je...

Šta mislite,jesmo li našle lovu kod kuće?? 

DJECA..

Jeste li ikada primijetili kako je glas djeteta oko 200 puta glasniji od glasa odrasle osobe?!! 

Jednog se dana otac vratio s puta i našao svoje dvoje djece kako spavaju u krevetu s mamom.

Tu noć spavao je na kauču, a ujutro nakon što su se izljubili rekao je svojoj djeci:

-Ako baš želite, spavajte s mamom dok je tata na putu, ali kad znate da će se te noći tata vratiti kući,molim vas spavajte u svojim krevetima... 

Kad se idući put vratio s puta, supruga ga je s djecom dočekala na aerodromu.

Dok su čekali prtljagu među gomilom ljudi, jedno od djece reče:

-Imamo lijepe novosti...

Dok si bio na putu nitko nije spavao s mamom...

NOĆNA SMJENA...

Prvo:isprika jer sam stavila post,ali sam ga izbrisala,jer je slika bila slabo i vidljiva i čitljiva.
Ali nisam mogla izbrisati informacije o postu,koje vam je google poslao…shit!!
Nema veze…
Drugo:bein odgovor na predhodni post je točan.Tu meksičku tikvicu sam dobila od kolegice,prvi puta sam ju vidjela i probala…super!

A sad o svakodnevici.

Noćas,u pauzi posla,kolegice i ja smo komentirale o produljenju radnog staža ženama.

Dotakle smo se svoje struke.

Zamislite da se za vas skrbi medicinska sestra od 65g..!Osobno si to ne bih poželjela,a niti vama!!

Uz to,nadodala sam,da kako li će tek biti mlađim kolegicama raditi sa starim babcima,teško prilagodljivim promjenama,slabog vida,sluha,zadrte…hahahhaaha!

Sve to ne mora doslovno biti tako,ali vrijeme ipak donosi neminovne promjene svakome od nas…
Pokušala sam zamisliti sebe,pa sam kolegici,s kojom trenutno radim,rekla da neznam šta će samnom!?
Nasmijala se i rekla:
-Ne brini,lako meni s tobom…Čim dođeš na posao,promjenit' ću ti pelene,oprati zubalo,dati terapiju za tlak..!!
-A 'oćeš li mi zapaliti cigaretu!?

-Naravno,samo moram dežurati da se ne zapališ…!!Hahahahahaha!!

A kako kronično imam problema sa probavom,druga kolegica nadoda:

-Ma,neće njoj trebati tablete za tlak,već čepići za stolicu..!

Neznam kako će druge,ali noćas sam saznala da sam zbrinuta,meni je budućnost osigurana!!

Znate,nikada nisam na pravi način zahvalila svojim kolegicama na suradnji,toleranaciji,razumijevanju…na svakom osmijehu,koji su mi izmamile, kad mi se plakalo,kad sam imala osjećaj da bih urlala od bola..!

Hvala im što su šutjele samnom,kad mi se nije pričalo…

One su dokaz da je veličina čovjeka u tome da razumije!

KVIZ

Nagradno pitanje:
Šta je ovo na slici?
A nagrada onom,tko otkrije, jest da ode,kupi,pripravi sebi za jelo i proba...stvarno doooobro!!

ŽIVOT JE TO...

Kakav vikend..ovih dana smo svi bili okupirani grobljem,posjetama svojim najmilijima,nošenjem cvijeća i svijeća,sve za "dobrobit"pokojnika.
Neki od vas su mogli vidjeti na mom profilu na FB, kako je to bilo u Slavonskom Brodu.

Uz cestu prema groblju postavljeni štandovi sa balonima,šećerlemom,igračkama,halvom...svega kao na vašaru!

Da su bili tamburaši,dojam bi bio potpun!

Samo se pitam zašto ih nije bilo!?
Pa neki od pokojnika su, sigurno, voljeli dobro zaigrati i zapjevati,malo pociknuti,pa za njihovu dušu...
Vraćajući se iz noćne smjene,imala sam priliku vidjeti nekoliko aranžmana za groblje,sve veći od većeg.
Jedan je bio toliko veliki,da mislim da je duži i od najveće grobnice.
Na moj upit šta je to,jel' do za Ginisa,odgovor je bio:
-To su TAKMIČARSKI aranžmani!

Parada kiča..
*************************************************************************
Ipak,mi smo još živi,zar ne!?


Kada počinje život ?

1) Prema rimskom pravu život počinje rođenjem...

2) Prema katoličkoj crkvi život počinje začećem...

Ustvari, život počinje kad se djeca odsele, a kućni
ljubimci uginu...

ČEKAJUĆI VLAK..

Predstavljam vam svog novog poznanika.

Pravio mi je jutros društvo,dok sam čekala vlak iz metropole...

Odmjeravao on mene,pa ja njega,pa opet on mene...i tako nekoliko puta.

Onda ja korak bliže,pa klik!

On ni da mrdne,osim što me malčice odmjeri okom.

Izbrojim do deset,pa opet jedan korak i klik...i čudo jedno,samo je otresao glavom,čini mi se da je rekao:

-Ne smetaj!

Odvažila sam se na dva koraka bliže, klik je bio samo jedan,ali on je mudro zavukao glavu u perje,dajući do znanja da se neda omesti,jer konačno želi uživati u sunčanom jutru.

Onda sam i ja odlučila da ću ga ignorirati,pa smo tako jedno kraj drugog stajali desetak minuta,sve dok se razglas nije oglasio i najavio dolazak vlaka.

Pogledala sam ga,mahnula mu,zahvalila na šutnji...on je samo odgegao pola metra dalje...

Vjerovatno čeka neki drugi vlak...i neko bolje društvo.

PREPORUKA

Ovih dana me boli glava i to jako..zbog mnogo stvari!A tako bih rado da mogu reći da me boli k...olac,ali..

Pozabijani su mi čavli na sve strane moje stvarnosti.
Neki su toliko dugo,ali ih ni hrđa nije izjela,toliko su jaki..

Vratio se Sin Razmetni,kao Spasitelj,valjda  misli da to i jest.

Taj korak je pravi dokaz da je na ovom svijetu sve relativno,samo ljudska glupost jest apsolutna!

Zbog tih i takvih ljudi,plaćamo ceh u svim sferama života,a najviše ponižavamo sebe inerntno prelazeći preko svega što nam čine.

Znamo li da je demokracija vladavina naroda?

Pa jesmo li mi narod!?

Mene su roditelji učili da prije i poslije jela treba prati ruke,ali imamo li šta za jesti!?

Ako sad i imamo,uskoro neće biti.

Uz to,stalno kolaju priče kako smo pokradeni, a imena lopova se ne znaju.Tu i tamo bude neki,koji je pridržavao ljestve,tek radi dojma i političkog mira.

Ako to "institucije,koje rade svoj posao" ne mogu,ja imam prijedlog-KRENIMO U LOV NA MUHE,ŠTO VIŠE TO BOLJE!

Negdje sam pročitala da su one najbolji obavještajci-ODMAH OTKRIJU,ČIM NEŠTO ZASMRDI!!

KAD TE KRENE..

Današnja priča počinje od kraja,jer ako počnem od početka dana,bit će mi malo memorije dva Bloggera!!

Zamolim svog prijatelja da me odveze u BiH,da si kupim cigarete.

Malo kiši,ali nema veze,sjednemo na skuter i k'o oluja-za desetak minuta smo preko granice,a izbjegne se gužva.

Kupim što mi treba,ali prijatelj je htio još za sina kupiti neku čokoladicu,pa je nekih 5m vozio motor stazom i tu stao pred trgovinom.

Kupili mi svako svoje,izađemo van,kad pred nas policajac!

Visok, naočit,mlad,ali..zubi,mislim, nisu vidjeli zubara  još iz rodilišta,a ni tad!!

Kako moj prijatelj pozna svakog vraga,pomislim da ga,možda,Crnozubi treba za popravak kompa...

E, jesam naivna,to sam brzo shvatila.

Zatražio je dokumente ,pogledao...kad ono istekla zelena karta!!Nije istekla,već u brzini,prijatelj uzeo staru zelenu kartu,ali šta je-tu je!

-Pređite,molim vas,na parkiralište-veli Crnozubi.

A onda smo čuli svog "boga":

-50 maruna(maraka) za vožnju po trotoaru

-50 maruna za nevažeću zel.kartu

-50 maruna za parkiranje na tom istom trotoaru

-50 maruna za osiguranje...

..dalje nisam slušala..bilo je još toga.

Ponudimo kompromis-ne može,veli:

-Kolege su tu..!

Ali,pokrenuo je mon0log...i pitanja:

Jesam li ja mama ili "prijateljica..hm!?

Gdje radim,kolika je plaća,radi li ovaj,onaj..sve dok ga nisam prekinula i rekla:

-Čuj,aj' da se lijepo k'o ljudi dogovorimo..može 200kn za tebe,nama ostalo i svako na svoju stranu?!

Uzela vozačku,stavila 200kn..onda je on uzeo-200kn naravno..ali tu stvar nije gotova.

Izvadi kutiju cigareta "da popušimo"....

-Već sam popušila-pomislim ja..ali naglas izgovorim:

-Hvala,žurimo!

A moj prijatelj veli:

-Ma de,'ajd' popuši,ionako se akumulator od motora mora malo puniti..!

Eto kakve sam sreće-u pola sata popuših dvaput..!!

AUKCIJA

Molim samo jedan klik na ovu rečenicu..!

NASILNICI I PRAVO

Kad god pomislim da bih trebala pisati o poslu,koji radim,odustanem.Možda zbog pomanjkanja hrabrosti,možda zato što se osjećam usamljeno u svom načinu razmišljanja,a dijelom i zato jer biti medicinska sestra ne znači biti obično ljudsko biće-takva je percepcija ljudi.

Dakle,sestre moraju biti humane,orijentirane na ljudsku patnju,imati razumijevanja,znanja i sposobnosti za kvalitetno obavljanje posla i biti balans između liječnika i pacijenta.Tako bi svakako trebalo biti,ali samo kada bi realnost bila idealno posložena.

Ne smiju biti bolesne,razočarane,sa problemima u obitelji,tragedijama,njima ne smije biti problem plaćanje kredita,režija,školovanje djece,bolest djece...

...i to je samo dio svakodnevnog života,od kojeg nisu izuzete...

Medicinske sestre,koje to srcem jesu,taj posao rade iz ljubavi-sve drugo je iluzija.Bolnica je akumulator ljudske patnje,pa sestra tu stavlja sve ispred sebe same.

Bolesnici imaju svoja prava,i trebaju ih imati.

Ono što mene boli jest imaju li sestre prava!?

Neznam je li za povjerovati,ali NEMAJU IH!

Na papiru udruga,sindikata i komore,ima tako mnogo ispraznih stavki,koje ničemu ne koriste,a najmanje tome da zaštite ovu struku.Članarine su velike,neke su OBAVEZNE,poput komore,a služe samo zato da svakih 6 godina napišu licencu,bez koje medicinska sestra ne može obavljati svoj posao.

Ali,neću o tome...

Slijedi priča:

Na vrata jednog odjela pokucao je jedan gospodin,koji je zatražio pregled.Sestra ga je uputila na Hitan prijem,gdje se, inače, obavljaju pregledi pacijenata!

Dakle,nije ga odbila,nije mu prigovorila,samo ga je uputila na mjesto gdje se to radi!

Gospodin je bio nezadovoljan što ga se nije uslužilo onako kako je on to zamišljao,toliko da je prebio sestru i zaštitaru izbio zube!!

E sad,dok ovo pišem,već vidim upitnik iznad glave čitatelja...ma mora da mu je sestra nešto rekla..!!?Ne bi on to bez vraga,tek tako...!

Uvijek prvo ta sumnja!

Zašto!?

Jer je sestra prva,tu,na udaru!

A bi..!

Ima toga jako puno,ali kada se to događa,sestre i liječnici NISU službene osobe,pa ih se ni ne brani kao takve.Zato se takve stvari ne iznose u javnost,a zbog straha da će ostati bez posla,čak i sestre same šute i ne staju jedna uz drugu, niti ne podnose tužbe protiv nasilnih osoba.

Te tužbe bi morale biti privatne naravi,kao da ih je napao na cesti,a ne na radnom mjestu!

To se zove DEMOKRACIJA,pa je takva i vladavina prava!

Najbolje to oslikava jedan vic:

Pitali vjernici hodžu:
- Efendija, šta je to demokracija ?

Efendija se duboko zamisli i posle duže šutnje odgovara:

- To vam je kao kad se ja popnem na minaret i

odozgo vas imam pravo popišati,

a istovremeno imate i vi pravo da popišate mene!

ROĐENDANSKI POKLON

Kako je  mom prijatelju iz BbR-a ,BOLJUNU,danas rođendan,jako sam razmišljala što da mu poklonim.

Dileme su bile velike.

Cvijeće?!

Ma ne...već smo jednom to poklonili,nema smisla ponavljati.

Premijer je već natočio piće,uslikao ga sa ženskim pusama,poželio sve što bih i ja poželjela dragom prijatelju.

Aribica i Bakica su mi isto oduzele dio...a šta ćeš,sve to ide u životni staž!!

A onda mi sine -pa naš pjesnik živi u Istri,nije baš često u prilici prizalogajiti original slavonsku kobasicu,uz malo slaninice,sitno i tanko narezane,pa još koja šnitica kulena..ma prste da poližeš!Ako se nađe i malo divenice i krvavice,uz domaći kruh,to daje snagu za veću efikasnost u poslu,ali i pjesničko nadahnuće raste!

U to ime mu ostavljam ovaj paket Prve pomoći(šta ti je profesionalna deformacija!?),da ima uz sebe,dok se vozi Istarskim puteljcima,raznoseći poštu ili dok zapisuje stihove pjesama...!!

SRETAN ROĐENDAN, DRAGANE!

TRAŽI I DAT' ĆE TI SE..

20.7.1969 godine ...

Komandant svemirske letjelice Apollo 11, Neil Armstrong, bio je prvi čovjek koji je spustio nogu na Mjesec. 

Nakon toga izgovorio je čuvene riječi: 

"Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo". 

Ove riječi čuli su milijuni ljudi na Zemlji. 

Prije nego će isključiti aparat za komunikaciju za Zemljom, Armstrong je dodao jednu enigmatičnu rečenicu:

"Sretno, gospodine Gorsky!"

Mnoge osobe, koje su tada radile u NASA-i pomislile su da se radi o nekom Sovjetskom rivalu.

Nakon što su pregledali sve liste kosmonauta, ustanovili su da nikakav Gorsky nije naveden u njima.

Svaki put od tada, kada bi se Armstrong pojavio pred novinarima, oni su mu postavljali pitanje da im razjasni značenje te rečenice.

Svaki put, on bi se samo nasmijao. 

5.7.1995. u Tampa Bayu, Florida, jedan je novinar ponovo postavio to pitanje, staro tada 26 godina.
Ovaj put Armstrong je odlucio da napokon odgovori.

Gospodin Gorsky bio je već dugi niz godina mrtav, te je astronaut pomislio da je došlo vrijeme da razjasni ovu misterioznu rečenicu.

Daleke 1938. Neil je bio dječak i igrao je bejzbol sa svojim prijateljem.
Lopta je odletjela u susjedno dvorište, gdje su stanovali gospodin i gospodja Gorsky.
Neil je otišao po loptu, i dok ju je uzimao, začuo je kako gospodja Gorsky urla
svome mužu:
"Da ti popušim?!? Ti bi da ti ja popušim, jeli?!? E, pa hoću, ali kad
ovaj klinac u dvorištu bude hodao po Mjesecu..."

********************************************************************************

Ovo sam dobila mailom..nisam mogla izdržati..hehehehehe!!

Gandhi je davno rekao:-AKO NE ZATRAŽIŠ,NEĆEŠ DOBITI...

IN MEMORIAM

Ne volim politiku,

ne volim političare,

i to nijedne fele..

nema ih ni simpatičnih,ni lijepih...

osim u vlastitoj samodopadnosti ,samoljubivosti, i narcisoidnosti!!

Živio Nik Titanik!!

SKRB

Ovih dana su me okupirali svakojaki problemi, a nikako da dođe na red nešto,što mislim da zaslužuje svaku pohvalu!!

Potaknuta pričom naše bakice Lomic odlučila sam pokazati da se društvo,ipak,može pravilno organizirati na zadovoljstvo i ponos svih!!

Stari i nemoćni ne moraju ostati prepušteni sami sebi, ne zbog toga što obitelj ne bi brinula o njima,mada ima i toga,već zbog nemogućnosti kretanja,a time i druženja sa drugima.

S ponosom ističem da je ovaj dnevni boravak organiziran u mojoj mjesnoj zajednici,i mada još nisam stigla uvjeriti se u posjećenost,nadam se da su ljudi, ipak, prihvatili da se njihov život ne mora svoditi na četiri zida doma.

Iskreno,čestitam organizatorima na trudu i ideji,svakako je na ponos i dobrobit građana Broda!!

BANKA I JA...

Priča slijedi,tek da se moji prijatelji-blogeri mogu upoznati sa jednim problemom,a moguće i da ga i sami imaju!

Stvar ide ovako:prije mjesec dana podnijela sam zahtjev u banci za reprogram kredita,koje imam kod njih.a čiji sam klijent cijeli svoj radni staž. 
Kako mi se učinilo da se stvar malo previše razvukla i da me vuče ka dnu,odlučim nazvati.

Javi se gospo'n, koji to radi,i ljubazno me pita za bračni status.
Začuđena pitanjem, uzvratim istim:
-Kakve veze imaju moji krediti sa bračnim statusom?
-Gospođo,imate li supruga?!
-Nemam,slobodna sam k'o ptica..zašto?Da me, možda, nećete zaprositi?!

Odbio me,naravno,rekavši:
-Pa, treba vam jamac!

-Jamac!?Otkud vama ideja da žena mora imati supružnika,da isti mora biti nužno zaposlen,pa iako jest,da je kreditno sposoban da bude jamac!?U kojem svijetu vi živite?Nije li jednostavnije da ste rekli samo da mi treba jamac?!?

Mudro je prešutio moju primjedbu,da bi me onda šokirao drugom podatkom:
-Treba vam rodni list,ne stariji od tri mjeseca!!

Kako nisam rođena u RH,nije mi baš taj dokument olako dostupan tako "svjež",a uostalom,u toj istoj banci sam digla tri kredita sa jednim jedinim originalom,koji je svaki puta kopiran,nisam mogla prešutjeti:

-Zaboga,mogu vam dati samo svoju sliku,ne stariju od tri mjeseca...Ali rodni list?Pa nisam se u ovih 50g. pedeset puta rađala!!Da mi ne mislite pelene mijenjati!?Nemojte...za dječije sam prestara,ženske mi već duži period ne trebaju,a valjda one treće neću dočekati-nadam se!Uostalom,vidim da ste radili na mom zahtjevu,ali niste se udostojili obavijestiti me,mada je tražen broj tel.radi kontakta!?

Odgovorio je jednoličnim glasom:-
-Dobro,gospođo,raspitati ću se,pa vam javim..!
-Molim vas...samo da to ne bude oko Nove godine..!
**********************************************************
Vjerujte,samo sam htjela nastaviti biti uredan platiša i dobar klijent,kao što je to bilo sve ove godine,ali zbog situacije,koja je većinu nas,običnih smrtnika,dovela na rub siromaštva,pokušavam svoje stanje prilagoditi situaciji na obostrano zadovoljstvo.

Ali,ako me moja banka nastavi usluživati ovakvom brzinom,moguće da vam se za par mjeseci javim s pozdravom iz neke bajbokane...

KOME TREBAJU CIPELE JOŠ!?

Dođem s posla večeras,priheftam se na internet,kad ono prvi naslov na tportalu-JAVNE SLUŽBE SE ODREKLE BOŽIĆNICE!

Doduše,odrekla sam se mnogo čega i bitnijeg,ali nekako se ne sjećam te stavke.

Sad neznam radim li u takvoj službi,to ovisi o potrebi,nije uvijek,vjerujte!

Ali kad sam ugledala sretnu i nasmiješenu Spomenku,pao mi mrak na oči,jer znam da tu ima još neka kvaka!

Čim se vrag smješi,nisu čista posla..

Čitam dalje i ne mogu povjerovati..Pa onda još jednom..pa još jednom.

Onda sam stavila cvikere,nisam sigurna jesu li slova dobra.

Doslovno piše ovako:

Sindikati su također pristali da se više ne plaćaju troškovi prijevoza (tzv. cipelarina) do jednog kilometra od mjesta stanovanja.

Cipelarinu smo dobivali mi,koji ne koristimo prijevoz,dakle,koji pješačimo,a putnicima se plaćaju putni troškovi!

E sad ja,koja stanujem blizu radnog mjesta,nemam pravo na to,ja sam se toga odrekla-tako kaže sindikat!Svi,koji stanuju dalje od tog km,oni deru cipele..

Moram priznati da nisam znala da sam tolika "radodajka"!?

Ma šta će meni cipele,mogu ja i bosa...

Osobito kad moj sindikat to kaže,moram vjerovati,pa plaćam ga zato,jel' tako!?

Ili da se potrudim da nekako dokažem da ipak stanujem 1 km i 1 metar dalje!?

Neznam uvažavaju li se katovi zgrade!?

Ako neko zna,nek'prišapne,bit' ću zahvalna!

NAVIGAVANJE

Danas dođe poziv za kavu!

Prijateljica se vratila s mora,a otud stiže i poklon-navigacija Garmin,poklon od prijatelja!!

Lijepo,reći ćete...a velim i ja-jest stvarno,nije da nije!!!

Poklonjenom konju se ne gleda u zube,a nasparm mog Vivaxa,ovaj Garmin je ždrijebac,a ne konj.

Ali ima nešto u tom cijelom mom životu,neka čudna stavka,koja je uvijek bila tu da stvar nikada ne bude potpuna.

Počet ću od sredine,jer kad bih počela od početka,ne bi bilo dovoljno mjesta.

Da nastavim...

Kad sam imala obitelj,bila sam podstanar.

Kad sam kupila stan,kupljen neki Tutankamonov auto,taljigao se,pa je falila navigacija,za bolje snalaženje.

Kad je Vivax kupljen,crkne auto.

Obitelj se u međuvremenu raspala,spala knjiga na jedno slovo,a to slovo sam ja!

To znate..

Ok!Dođe na red bolji auto...recimo bolji...navigacija krepa.

Na kraju,prijatelj pošalje za bolji auto bolju navigaciju...ali sad je bolji auto kod "doktora na kemoterapiji"!!

Ko će platiti tu terapiju neznam,ali ja znam da nemam,a jedini auto koji imam,jest ovaj virtualni, sa slike. 

Zato je navigacija tu,pa ću ukucati put za sreću...možda ju tako ipak nađem..

PUŽEV PUT

Danas,nakon pljuska,idem svojom uobičajenom rutom-put groblja.

Vrijeme onako..kiselo.

Puše neki prohladni vjetar,po koji tračak sunca iza oblaka…a u mojoj glavi neke čudne misli.

A to što su čudne..pa to nije čudno,bar ne meni.

Pognute glave hodam svojim svijetom i taman da ću još jedan korak napraviti,ugledam još jednog „pješaka“,koji prelazi „cestu“mimo reda,elegantno,lagano gibajući se,sa svom svojom prtljagom.

Zastala sam..i gledala…gledala…i razmišljala.

Odavao je dojam kao da je krenuo na put oko svijeta..ili u neki rat..ili možda ima godišnji…ili traži neki svoj kutak svijeta samo za sebe.

Nije me ni pogledao,kao da me nema…išao je svojim putem,ostavljajući lagani trag sline,možda kao putokaz za nazad,ako ga cilj razočara.

Pitala sam se tko je uopće izmislio da je to kućica!?

 Je li to što ju nosi na leđima,nagrada ili kazna?!

Možda nagrada-ne mora tragati za novim domom,ne mora seliti ,ne mora plaćati „kredit“,sve mu je uvijek tu,po potrebi i nadohvat ruke.

Ali…prokleto ali..

Što ako mu je to kazna?!

Uvijek i svagdje mu je na leđima,otažava ga i usporava,ne može ju mijenjati,neprijatelju je više i lakše uočljiv.

Možda je to uzročno-posljedična veza.

Poželjela sam samo na tren osjetiti kako je to biti miran i uporan,mada spor,i makar su me prolaznici čudno gledali,ja sam strpljivo sačekala da prijeđe stazu. 

U povratku ga nisam više vidjela,jer on je svoj put nastavio.

A ja?

Još uvijek lutam,tražeći svoj put…

11.STAVKA..

Danas san na tportalu pročitala 10 najlakših načina kako da vas opeljuše.

Bogami su se za*ebali..nije 10 već 11!!

Osobno istražila tu 11-tu stavku!!

Dakle,stavite svoj auto u oglas na prodaju!Server vam javi da imate ponudu.Krenete u provjeru,kad ono klijent pita,na engleskom,naravno, je li auto još na raspolaganju.

Vi, naravno, pristojno odgovorite da jest.

Slijedi odgovor da je ozbiljno zainteresiran,samo da javite cijenu.

Javljeno!

Ali,uz to,nadodam da što će njemu  u UK auto sa volanom na lijevoj strani,uz to auto,koji može i tamo kupiti bez dodatnih troškova?

OdgoVor je bio u najmanju ruku,banalan-u Engleskoj je kupio auto,zbog kojeg umalo nije završio u zatvoru!?Bio je ukraden...

Vidi finog čovjeka...konačno neko vjeruje da smo mi pošten svit,pa želi kupiti moju makinu na neviđeno!

Uz to ne pita šta košta,sve plaća....moje je samo da prodam!

Ma ku'š bolje!

Kakva jesam po naravi,morala sam ja to do kraja istražiti.

Ponudio je plaćanje preko paypala,ali ja sam odlučno odbila!!Inzistirala sam keš na svoj račun i kvit!

Mislite da je bio problem?!

Varate se..!Nema problema,samo da pošaljem podatke..

Danas stignu tri emaila.

1.mail stiže u 11.06, od banke iz Kanade,koja obavještava da je dotični uplatio novac na moj račun,ali radi sigurnosti transakcije novca...bla,bla,bla...moram potvrditi svoje podatke istoj banci,a uz to najprije  ispuniti obvezu plaćanja troška od 750 eura preko Western Uniona firmi,koja će preuzeti auto!!

2. mail stiže u 11.08 min.od firme koja se bavi transportom,da ako obavim transakciju novca danas,dolaze po auto 26.8.naravno i da pošaljem pravovaljane podatke o autu..itd!

Sve u ime sigurnosti poslovanja..!!

3.mail je od mog "cijenjenog" kupca u 11.12  min. koji sve to pojašnjava na vrlo argumentiran način...dakle,on je uplatio svu lovu..i za cijenu auta i cijenu troškova,ali ja ću novac moći preuzeti tek kad uplatim onih 750 eura!

Da je meni ovaj tren ne 750 eura,već i 750 kn,učinilo bi me bogatom ženom!!

Napisala sam da se ubuduće potrudi da povede računa o vremenskom razmaku pisanja mailova,bar radi "umjetničkog"dojma-to mu je moj prijateljski savjet!

A ako baš tako silno želi moju Furiu,kad osvane lova na mom računu,dobit će sve,a prijevoz neka plaća sam.

Do tada-sretan mu posao...!!

DOBAR ŽIVOT

Od sinoć pokušavam nešto napisati,ali mi teme bježe.

Najprije sam htjela ispisati cijeli post suzama o svojim mukama,onda sam shvatila da većina teško ili bar loše živi,pa nema smisla...

Sad vidim da je odustajanje pametan potez,jer sve mi se čini da će biti i gore,kad je Prva dama priznala da  oporavak nešto zapinje!

Zamislite-samo zapinje!!

Kakva  ironija!

Ako ona kaže da zapinje,to znači da da smo se već duboko strmeknuli.

Ja znam da jesam,za druge neznam...

A onda dalje lijepo piše kako Hrvati žive bolje od Poljaka i Slovaka.

Hvala im što su to napisali,ne bih znala kako dobro živim da mi nije Poljaka i Slovaka.

Jedino još moraju objasniti kako ćemo kupiti kruh od 10kn,kad platimo sve što moramo...ako budemo mogli.

Moguće da će onda reći kako su Hrvati pretili narod,pa ionako mora na dijetu,a to bi poboljšalo zdravlje i umanjilo troškove HZZO-a.

Dakle,dvostruka dobit.

Kad sve to zbrojimo,čini se da će produbljivanje krize biti samo za dobrobit svih nas.

Odgađam svoje žalopojke do daljnjeg...ako preživim,javim se...

GROMOVI

Uhhh....evo me!

Konačno je prestalo grmiti.

Nije da se baš prejako bojim,da bih morala pod stol,ali da je ugodno-nije!A taman me nazvao prijatelj na skajp, iz jedne daleke zemlje.

Pričamo mi tako,zapravo on priča,a ja se svako malo otresem.

Pita što mi je,jel mi hladno!?

-Ma jok!-velim ja,-samo me svaki ovaj grom malčice iznenadi...!

-Pa izgleda da se niste dovoljno molili!-kaže on.

-Ako je tako,zašto je kod tebe suša?!

-Pa ovdje se krivo mole...hahahaha!-doda on!

Dakle,kako god okreneš,nije dobro.

Sjećam se kao dijete, da mi je otac rekao da to sv.Ilija vozi kočije po kaldrmi(makadamu!), a kad sijevne,to on bičem udari po zraku,da konji brže voze.

Nikada mi nije objasnio zašto on to radi,ali ja sam zaključila da je jako ljut,kad tako vozi.

Jedino sam oca još pitala zašto onda ne vozi po njivama,da se ne čuje ovoliko!?

Sad se mislim,u zadnje vrijeme kad  pada kiša,ni ne grmi toliko,koliko pucaju gromovi,pa sumnjam da sv.Ilija nije možda zamijenio bič nečim modernijim.

Puca k'o iz mitraljeza!!

Postoji mogućnost i  da su oni grešnici,koji su za kaznu dobili da guraju oblake,pobrkali pravce,pa se sudaraju i svađaju...ko zna!?

Kako je i predamnom put za dovraga,ako dobijem tu službu,onda će garant  situacija biti slična...a možda i gora...čuvajte se...hehehehehe!

5-ti ROĐENDAN

Danas je mojoj Najdražoj Prijateljici rođendan!

5-ti!

Tako malo,a tako puno.

To je moja "kobajage" frizerka,koja mi je pravila đus frizuru.

U tih pet godina nakupilo se dogodovština,mudrosti..svega po malo,za jednu dobru knjigu.

Ako zatrebate svjetlo na kraju tunela,smijeh kada vas guši tuga,pjesmu kada bi urlikali od bola,nekoga da vam obriše suze   iskrenom ljubavlju,budite sa njom u društvu!

Hvala Bogu i njenim roditeljima što su je unijeli u moj život!

Draga moja!

Želim ti: 

*12 mjeseci bez briga, 

*53 nedjelje sreće, 

*365 dana bez bolesti, 

*8 760 sati veselja,

*525000 minuta lijepih trenutaka

*31 536 000 sekundi ljubavi! 

Tako neka bude cijeli tvoj život!

Sretan ti tvoj 5-ti rođendan!.