Moj popis blogova

petak, 25. svibnja 2012.

25.5...JA SAM OPTIMISTA STARI..


53!?
Ajmeeee!!
Ko će veslati još bar toliko...
Nema druge,osim vjerovati...
Život je lijep i kad boli-kaže pjesma.

subota, 12. svibnja 2012.

12.5.ANTER

2006.godine iz jedog kutka virtuale uletio je na moj blog jedan komentator sa dalmatinskim vokabularom,koji je svojim komentarima davao jasno do znanja da zaista srcem čita sve moje suvisle i nesuvisle črčkarije.
S vremenom sam stekla osjećaj da se već dovoljno dobro poznajemo,pa smo se počeli povremeno družiti preko skypa,istresajući jedno drugom sve svoje probleme.
Tako se ,kroz 5 godina druženja, rodilo jedno divno,pravo prijateljstvo,neokrnjeno nikada i ničim.
Postali smo jedno drugom ono što u obitelji nismo imali:on moj brat,a ja njegova sele...!
Bio je posebno pažljiv...
Sve nas je,poput pater familiasa,okupljao oko sebe,brinuo ako nas dugo nema,ako kasnimo sa postovima,imao popis rođendana svih blogera,svaki blagdan njegova čestitka je bila prva....i još puuuno toga ima!
Ljutio se na nepravdu,čvrsto se držeći svojih uvjerenja- nepokolebljiv u svojim stavovima.

Ali...Život je nepredvidiv i pomalo surovo nepravedan!!
Bolest je odnijela pobjedu,ali neće joj uspjeti da u zaborav smjestim osobu,kojoj bih ,da je živ,za rođendan napravila neku fotomontazu,sa sigurnošću da ću mu izmamiti osmijeh i
i zadovoljstvo!!
Bilo bi pomalo patetično da sad napišem:
Prika,sretan ti rođendan-kad fizički nisi među nama,ali volim vjerovati da to sada ionako nije bitno.

Skoro sam sigurna da si sada u nekoj tajnoj misiji,da svijet sretnijim učiniš za sve nas!

četvrtak, 3. svibnja 2012.

FEŠTANJE...

Nema meni bolje ispovjedi od bloga.
On je i moj paroh i psiholog...
Kao pas je-sve trpi,ali prednost mu je što ne cvili i ne laje,a ne moram se brinuti za šetnje,kakicu i te stvari!

Danas mi je,nakon 5 dana,prvi dan poštenog odmora.
Ali,onako,za prave!
Počet ću od subote,28.4.-dan kad sam išla kod kolegice u svatove,ali i kad sam došla iz noćne,koju smo kolegica i ja dočekale na nogama.
Mislila sam nazvati 112 da provjerim da se nije negdje neka nova Konkordia nasukala,toliko je pacijenata bilo.
No,bilo pa prošlo,pomislim ja,popijem kavicu u svom brlogu i pravac krevet!
Bila mi je to greška života,uz sve ostale,koje su se dosad napabirčile!
U susjedstvu su ,izgleda,bili neki svatovi,jer nisam ni sat vremena odspavala,kad započe:
-Danas majko ženiš svoga sina.....!
Skočila sam u trenu,jer sam se uplašila da mi se pjevač popeo na balkon...
Kako li je samo uspio doći na treći kat!?

Sreća njegova, pa ipak nije bio na balkonu,jer mislim da bi letio k'o paraglajder..
Tako sam  došla kod kolegice u svatove k'o smjesa za filovanu papriku-ljuta,samljevena i presoljena malo..
Uopće nisam bila za jesti!
Ipak,ostala sam do 3h,bilo dobro društvo,ali i sve ostalo,što inače bude u svatovima.

Kad sam legla u krevet,noge su još pola sata igrale,iako sam im strogo zapovjedila da miruju.
Oko 8h me probudio telefon.
-Jesi ti uspjela poslati ono?
-Nisam!A koje ono!?
-Pa jel to stan...???
Bibibibibi!!!
Zbogom snovi!
Popodne sam išla na feštu kod moje Male prijatljice.
Nakon 15 minuta jave mi da je umro jedan prijatelj-dobar prijatelj.
Što sad!?
Hajd' se lijepo organiziraj,put pod noge,pa u posjet da ponudim pomoć i izrazim sućut!!Sutradan sam radila smjenu,pa sam time bila onemogućena otići na sahranu.
Nakon obavljenog nazad na feštu!
Bila sam spremna za psihijatra..

Tako dočekam 1.maj,misleći kako će to konačno biti miran dan,osim što idem u noćnu,ali posao je posao.
Nema feštanja,hoću mir.
Ne'š ti mira!
Opet onaj pjevač!
Samo repertoar drugačiji!!
 U pol bijela dana:
-Večeras je našaaaa fešta.....!
Cijeli dan!
Pomislila sam da si nije,možda,uobrazio da mi se jako sviđa,pa se silno trudi da mi ciguliga pod prozorom..

Hvala bogu pa postoji srijeda!
Od sad, pa nadalje,ali i ubuduće,slavim 2.maj!