Martin Luther King, Jr.
"Odbijam da prihvatim uvjerenje da su se ljudi toliko tragično upetljali u bezzvjezdanu ponoć rasizma, da svijetli dolazak dana mira i bratstva nikada neće postati stvarnost."
Ovih dana sam u košmaru,kao i većina vas,toliko da ponekad pomislim da je svijet totalno poludio.
Potresi u Japanu i katastrofa koja trese tu zemlju,izaziva jezu.
Moram priznati da se osjećam ružno,kad sjedim za kompom,napr.otvoren fejs,i tema Japan-traži se lajk!
Ne mogu lajkati,ne sviđa mi se situacija,a sama ne mogu ništa učiniti.
Čitajući pismo profesorice,koja tamo radi,ostala sam zadivljena stanjem duha tih ljudi:
'Ukoliko nekome u stanu dođe voda, ljudi stave vani natpis tako da i drugi mogu doći napuniti svoje vrčeve i kante. Dijelimo to što imamo: vodu, hranu i grijalicu... Nema krađa, pljački, guranja u redovima...', piše u dirljivom pismu profesorica iz Japana.
Možemo li se pohvaliti takvim razborom uma??
Možemo!
Okusila sam nevolju i znam da ima ljudi,koji su spremni pomoći.
Ali ima i onih,koji naočigled,uživaju koristeći nemoć.
Krade se u miru,u ratu da i ne govorim..
Surova istina,ali istina.
Ali RAT!?
To mi je najteže prihvatiti.
Razumijem svjetske moćnike,kojima je "crno zlato" bitno,ali ne prihvaćam da to treba rješavati pod izlikom da bacaju bombe,granate,rakete,ili što već,da bi drugi narod živio DEMOKRATSKI!!
Pametan čovjek koristi pregovore,budala koristi silu!
Ne bih se igrala političkog analitičara,nisam kompetentna,ali nekada pomislim da sve ono što se javnosti servira,nema veze sa istinom.
Motivi su neki drugi,ali jedno znam-naš prijatelj Boljun je u pravu,kad je napisao:
rat bi stao
kad bi svatko znao
da majke
i sa suprotne strane
imaju suze slane
ali oni
koji o miru odlučuju
teško suze izlučuju
***********************************************
Privatno,moja situacija je klimava.
Dala sam stan u prodaju ili zamjenu za manji,uz nadoplatu,pa ako iskrsne povoljna prilika..
Ali,kako su mi stalna pratilja neprilike,sumnjam da će se to ostvariti...bar ne željenom brzinom.
A kako bude...
„Svaki čovjek, kojeg upoznam, na neki je način bogatiji od mene, jer od svakoga ponešto naučim!“ *Emerson*
E, prijo ča ti reć, osin da si u svemu, baš u svemu, u pravu! Ali... nikima ništa nemore uć iz gujice u glavu. Razočara me i naš Predsidnik, koji je podrže akciju u Libiji...ni u snu nisan mislija da će on to učinit.
OdgovoriIzbrišiŠto da kažem, slažem se sa napisanim. Ali nas nitko ne pita.
OdgovoriIzbrišiŽelim ti uspjeh u kupoprodajnoj akciji :)
Slažem se potpuno sa tobom i @Anterom... dokle će još sve to tako!?... Valjda dok se svi međusobno (nedaj Bože) ne pokolju!.... Žao mi je čuti da i ti imaš probleme koje teško rješavaš... nadam se da ćeš skoro naći rješenje za njih i da ćeš napokon odahnuti! Puno te pozdravljam! Pusa!
OdgovoriIzbrišiUspjeh u prodaji ti želim i pozdrav ostavljam.
OdgovoriIzbrišiBrođo i ja bi na kraju duboko udahnula rekla isto to, "A kako bude, bude" i onda još 5min. buljim u ovo šta sam ti napisala jer iza tih riječi postoji još neizgovorenih priča i priča ali neću ih dotaknuti više NEGO ću ti ispričati jednu malu priču. Leda ima samo 3g. i zaista je wunderkinder, prepametna, preslatka, preiskrena i sve ono šta još samo djeca imaju. Živi kat ispod mene i zbog nje sam i počela pisati blog. Svakog dana dođe me posjetiti pa se mi dvije lijepo družimo i da ne duljim previše obavezno me uvijek pita "Ajmo kod one tete koja je Bubimiru ukrala miša!" Onda ti nas dvije dođemo tebi u goste i hranimo miša, pa hranimo ribice....i eto pravimo ti društvo :-))))Pozdrav Brođoice!
OdgovoriIzbrišiMojoj dragoj Brođanki, s ljubavlju:
OdgovoriIzbrišiKATARZA
Kad posrneš, u očaju,
To ne mora biti kraj.
Možda u tom posrtaju,
Nađeš … izgubljeni raj.
Ova pjesma je samo za Tebe, prije nego je objavim na svom blogu:
DA SAM JA BIO JAKOV
Da sam ja bio Jakov,
One noći na potoku Jaboku,
Kad se Jakov hrvaše s Bogom,
Koji ga,
Kad vidje da je nadvladan,
Udari, podmuklo, po bedru, pri zglobu
Te Jakov hramaše, poslije, na bedro svoje, kad prođe Penuel.
Da sam ja bio Jakov, dakle,
Ja bih bio polako spustio ruku
Niz bedro, Praveći se da me boli ono mjesto gdje me On udari nogom
Te bih, neopazice,
Izvadio malu džepnu bateriju,
Kupljenu u Slavonskom Brodu, u Getrou, uvoz Kina
I naglo osvijetlio njome lice Gospodinovo,
Da vidim: e da li je doista Gospodin tako božanstveno lijep,
Kao onaj Michelangelov iz Sikstine
Te ima li oko usana, koje jednom izgovoriše Riječ,
One čuvene tragove milostivosti u okrajcima,
Kao što glas dođe plemenu Abrahamovom,
Prije nego li se Jakov hrvaše s Njim,
One noći na potoku Jaboku,
Pred zoru.
Vjerujte mi,
Ja ne bih bio onako škrt na riječima,
Kao što je bio Jakov u Postanku, glava trideset druga,
Stih dvadeset peti, ako se ne varam.
E, da sam ja bio Jakov!
Ali, nažalost, nisam,
A niti bih
I da jesam,
Imao uza se one noći na potoku Jaboku
Malu džepnu bateriju, kupljenu u Slavonskom Brodu,
U Getrou.
Uvoz Kina.
Ostajem s Tobom, pod istim nebom, pun suosjećanja