Moj popis blogova

subota, 6. prosinca 2014.

VARANJE

  • "Svi ljudi bivaju u svojim nadama razočarani, u svojim iščekivanjima prevareni."(Goethe)

Ovih dana vjerovatno i sami doživljavate česte pozive svojih mobilnih operatera,jer se svojski trude raditi onako kako im naziv nalaže:nemilice operiraju po ljudskim mozgovima,tražeći žrtve,koje bi nasjele na njihove blagdanske ponude.
Sa sigurnošću računaju na potrošačku gungulu,u koju bi mogao  zalutati dobar broj naivnih ljudi.
Tako sam i sama imala poziv sa nekog,meni nepoznatog broja iz T-coma,koji mi je nudio uslugu jeftinijeg paketa,obzirom da svaku uslugu plaćam pojedinačno.
Kako sam zbrajanje i oduzimanje jako dobro naučila još u osnovnoj školi,nisam pristala,jer bi takva usluga bila 10kn skuplja,a ja 100 puta gluplja...
Moja dobra prijateljica je prije 4 mjeseca,u potrazi za smanjenjem kućnog budžeta, u istom centru potpisala  ugovor,bez ugovorne obveze,ali kako se,čekajući u redu,svega naslušala,nakon 3 dana se predomislila i otišla prekinuti ugovor.
Tip za šalterom,očito dojma radi,malo prošetao do susjedne prostorije,vratio se i rekao da je problem riješen.Kad je tražila potvrdu,odgovor je bio da se to više tako ne radi,da papir ne treba...Broj nikada nije korišten,još je kartica zapakirana u kuverti...
Sve je bilo u redu,dok prije desetak dana nije stigao račun od ,skoro,1000 kn za neplaćanje računa.Da stvar bude jasnija,tarifa,koju je htjela,i koja piše u ugovoru,jest 135kn,a račun je na 180kn...!!
Na pisani prigovor,odgovor je bio da su uredno slali SMS poruke o stanju računa,ali i da se računi nalaze na telekom portalu!
Dakle,sms je slan na neaktiviran broj,a računi na portal,na koji ona nikada nije bila ulogirana,jer  jednostavno za taj postupak nezna....preboljela je  inzult!

Usput,vip,čiji je redovan korisnik,svaki drugi mjesec pošalje račun za 30kn veći,iako,po ugovoru, ima flat sve.I svaki drugi mjesec,oni se lijepo ispričaju,s obrazloženjem da će sljedeći mjesec biti račun smanjen za tu svotu,pa joj pošalju račun na redovnu pretplatu,umjesto da redovnu pretplatu smanje za 30kn,obzirom da su prevarom uzeli 30kn više od potpisanog!
Ovih dana bombardiraju nam mozak i političari,čija se zanimanja zasnivaju na čistoj prijevari,jer vlast je slast,pa se sredstva i način ne biraju,a niti vokabular im nije probran...
Ne daju nadu...
Žao mi je branitelja,ali...
Borili su se za državu,ali nisu stali na trg,kada su iz svojih kuća izbacivani na tisuće ljudi zbog ovrha,kada su zatvorene firme,prodane za kunu,a ljudi izbačeni na ulicu,bez sredstava za život...
Od vrha pa niže,nitko nije spreman na odricanje za boljitak svih...
Pohlepa je postala osobina,koja ne daje zadovoljstvo,ruši granice morala i odgovornosti.
Prijevare su se toliko ukorijenile,da ih je teško dokazati,jer su svi dokazi na njenoj strani.
Za sve što kupujete,sve o čemu odlučujete,morate biti naoružani perfektnim znanjem da ne biste nasjeli i plaćali kamate neznanju..
Zec je u šeširu prevaranata...

  • "Brojna su zanimanja koja se zasnivaju na čistoj prijevari. Vračare proriču budućnost, bioeneretičari liječe bolesti, mađioničari proizvode iluziju! Političari i svećenici obećaju neki bolji život, koji se nikada neće ostvariti samo da bi stekli povjerenje. Prijevara nije prijevara ako ljudi žele biti prevareni, jer im to pruža neku nadu." ~ Ivo BrešanNišta sveto

petak, 29. kolovoza 2014.

KIRVAJSKA PRIČA

Kad si na godišnjem,a srce kaže:MORE,novčanik odmah veli:NEMORE,onda se odazoveš na ljubazan poziv kolegice da dođeš na kirvaj.
Tako sam odlučila još prije par dana,pa sam sa sobom povela svoju Malu prijateljicu,da dijete vidi šta je putovanje vlakom,ionako je na svakoj relaciji u autu,pa da upozna i drugačiji svijet.
Lijepo smo sjele u jedan putnički oko podneva i dotaljigale se u Donje Andrijevce!
Tamo nas,kao u svakoj slavonskoj kući,dočekao ručak,izobilje svega,neznaš što je bolje i slađe.
Nakon ručka smo otišle do centra,a tamo milijun igračaka i kojekakvih đinđi,ringišpil,konj poni,kojeg je jahala..ma svega,k 'o na kirvaju!
Slikale se,šetale,smijale...
Na povratku svratile ponovo na kavu,večera..ma šta da pričam,još puhćem..
Ponuđeno nam je da se autom vratimo u Brod,ali Mala prijateljica je baš htjela vlakom kući,kaže sviđa joj se vožnja,samo šteta što sam odabrala kratku relaciju.
Kolegica nas je odvezla na željeznički kolodvor,a mi smo se cijelo vrijeme zezale i smijale...kad odjednom-evo vlaka,staje!
-Uh,jbt,Mala, 'ajmo brzo,nit ' ko ulazi,nit 'ko izlazi,pobjeći će-velim ja,pa trk u vlak.
Sjetih se svog prijatelja sa fb,koji je svoju dragu nazvao Usain Bolta,kad je ulazila u vlak,e tako smo nas dvije uletile!

Nastavile mi svoje cerekanje,onako same u kupeu,kad odjednom ugledah:PERKOVCI!
-Auuuuuu,Mala,pa mi smo promašile pravac,ovaj ide u Vinkovce...-velim ja.

-Pa šta ćemo sad?-pita ona.
-Ništa,silazimo!-odgovorih,ali samo što sam to rekla i digle se,vlak krene dalje...hahaha!
-A onda silazimo na sljedećoj stanici...!
-Pa koja ti je to stanica?-pita Mala.
-Vrpolje...-bio je moj odgovor kroz smijeh.
-A kako ćemo nazad?
-Pa vlakom...rekla si da ti je ono kratka relacija,pa smo ju sad produžili..!-odgovorim kroz smijeh.
Sjetih se svog prijatelja Fizyja,da zna kako smo došli u njegov kraj...vjerovatno bi posumnjao u svoje prijateljstvo sa Brodjom...
Nekih sat vremena smo čekali sljedeći vlak, pojele sladoled,popile sok i zabavljale se svojom neplaniranom avanturom,jedino društvo su nam bili komarci....isprdala me,neću ni reći kako...hahaha!
Za to vrijeme se već pročulo u Brodu gdje smo,pa me prijatelj nazvao da pita za vozni red...mami i tati smo rekli  da imamo kolača za popudbinu,tako da nismo ni gladne,a do zime ćemo,valjda,stići kući..

Kad nešto razmislim,baš je dobro katkad,biti malo lud,ima to svoje čari.
Ipak,za svaki slučaj,nemojte to iskušavati..


petak, 15. kolovoza 2014.

BEZIMENA

Lijep dan,onako po mom,navukao me na vožnju...do groblja,moje uobičajene destinacije.
Može to nekad izgledati deprimirajuće,ali sad razumijem zašto stari najčešće obilaze groblja;em malo daš duši oduška,vratiš neka sjećanja,em sretneš ljude,koje baš i ne srećeš često,ali sretneš i one,za koje nikada ne bi pomislili da bi se upoznali na takvom mjestu.

Prvo poznanstvo sam opisala na jednom od postova,bila je to moja kolegica po struci,vjerna komentatorica mojih postova-Jednokrili Anđel,koja je prepoznala mene i javila se..i sad se sjećam kako sam bila sretna..:)
Drugi susret je bio na poslu,fb prijatelj je trebao liječničku pomoć,pa je dospio u OHBP...Nadam se da sam mu uspjela pomoći..

Današnji susret nije bio doslovno na groblju,ali nije ni daleko...hehehehe!Smjer nam je bio isti:povratak kući s groblja...
Sišla sam s bicikla,kako bih prešla most na Glogi,a da ne ometam gospodu u makinama od auta i taj tren je cestu prelazio jedan par.Damu sam odmah skužila,radimo u istoj ustanovi,znamo se...pa godinama.
Gospodin kraj nje mi se učinio nešto poznat i,za čudo,brzo mi se upalio "kliker"-pa to je moj fb prijatelj,čije zanimljive statuse rado čitam!
Instinktivno sam odlučila da se javim,pa sam ih pozvala,jer sam bila tik iza njih!!Obje smo se obradovale susretu,a onda sam pružila ruku njenom suprugu i rekla:
-Ja sam....BrodjaSb!

U trenu mi je sinula misao:-Pa ti,ženo,nisi normalna!!Kakvo je to predstavljanje?!Imaš svoje krsno ime,ludo..!
A onda druga misao je pobila prvu:pa da sam rekla da sam Milka,vjerovatno ne bi osmijeh na licu bio tako širok,jer Milku ne pozna...
Prošetali smo zajedno,napričali se o puno stvari pomalo,u crticama,za prvi puta čak više nego bi i pomislili.
Na kraju,razmišljajući kod kuće,shvatih da ova virtuala ima puno svojih prednosti,jedino što zaista više nisam sigurna kako se zovem.
Ko zna kakve nas  još promjene čekaju,moguće jednom postanem bezimena...Umjesto osobne,samo narukvica sa nekim mikročipom,ili neki barcod na čelu...
Jedno znam sigurno:ako ovako nastavim,morat ću u krsni list i osobnu dodati ono BrodjaSb,za svaki slučaj..


nedjelja, 6. srpnja 2014.

MURPHY-k vragu!

"Ako nešto može poći naopako, poći će naopako".
Taj Murphy je bio neki jako mudar čovjek,osvjedočila sam se neki dan.
Trebala sam otići u banku kako bih riješila neke probleme,pa sam se,naravno,odlučila lijepo obući:nove  ljetnje hlače-trofrtaljke,kupljene za 30kn na rasprodaji i,kako je bilo jako vruće,obujem japanke,kupljene  prije 3g, i sjednem ponosno na bicikl.
Vožnja ugodna, vjetrić lagano pirka,čak i po nogama hladi,ma milina jedna!
Kad sam silazila sa bicikla,skužim zašto mi je bilo tako lijepo....hlače pukle na šavu sa strane...ali,šta je-tu je,malo sam ih navorala oko koljena,neće se to vidjeti dok budem stajala u redu za šalter-zaključim mudro!
Krenem ponosno,dignute glave u banku,pravim se da je sve u najboljem redu,zakoračim na stubište,kad ono jedna japanka ostade na pragu..otpala jedna vezica...u trenu sam se ukopala,kao ledenica:šta sad?
K vragu,za sve je kriv onaj Nišimura,ili kako se već zove...!
Imala sam još sat i pol vremena za obavit zadano,pa sam se vratila kući,nabrzaka obukla trenerku i provjerene patike ,pa nazad. u banku.

U međuvremenu,nakupilo se toliko ljudi,kao da banka dijeli lovu badava...ali nisam odustala-sad ili nikad,valjda ću doći na red do ujutro,kad krećem na posao...

Stvar je ,na kraju,dobro prošla,a japanke su skupa sa hlačama,završile u...trebam li reći gdje?



Odlučila sam: više ništa ne kupujem,sve dok moj prijatelj Fizy ne počne biznis sa šivanjem i prodajom svoje fizytex markirane robe!

četvrtak, 19. lipnja 2014.

STATUS

Probudih se nakon par sati spavanja.
Noćna bila tako-tako...kako god da objasnim šta to znači,ne bi naišlo na razumijevanje,ali to sada nije ni bitno.
Da kažem kako često imam poriv da ministru napišem "trebovanje",da nam u potrošni robu unese jedne dooobre role za sestre,jer smo u neprekidnom pokretu,a vrlo često je prva pauza-kraj radnog vremena,bi li vrijedilo?

...da nam treba "sistem za navodnjavanje",jer često dehidriramo gore od naše nogometne ekipe,kad je igrala protiv Cameruna-treba...a mora se pobijediti sve zapreke i postići dobre rezultate.
Samo,izbornik reprezentacije vodi računa da su mu igrači na broju,brine se za njih,bodri ih...a svi naši  vrli, dosadašnji izbornici, ubiru vrhnje na kvaliteti rada medicinskih sestara,mljackajući udaljeni od nas milijun svjetlosnih godina,ne pitajući se kako je to moguće sa tolikim obrtom posla,a sa tako malim brojem ljudi.

Da su oni izbornici nogometne reprezentacije,podrazumijevalo bi se da je dovoljno 5-6 ljudi,sve dok jednom ne padnu i ne dignu se više...jer,kad su u pitanju med.sestre-tehničari,skupo je to za plaćanje,pa ono malo nas,jadova,koji radimo,treba satrti,a mladi neka čekaju na zavodu za (ne)zapošljavanje,sve dok im zubi ne počnu ispadati od gladi...
Al' neću više kukati,ma kakvi..!
Noćas smo dobili  injekciju za sreću:Camerun je pred Hrvatskom šaptom pao,ekipi čestitam,bili su izvrsni,neka takvi i ostanu!!
Druga injekcija je Tompson- gostovao je u Sl.Brodu,a to je nekima jedina šansa da dobiju svojih 5 minuta slave..jer na društvenim mrežama,sakriveni iza kulise lažnog imena,rađaju se "veliki borci","domoljubi",koji ljude dijele na one koji vole neku Cecu i na one koji vole Tompsona-eto dokle seže ta ljubav...sve me to podsjetilo na jedan status na fb:
"Nemoj se zezati sa mnom jer znam karate, taekwondo, kung fu, judo, aikido, kick box i još bar dvadeset opasnih riječi!"
Doduše,neki nakon koncerta dobiju sasvim drugačiju inspiraciju,pa je tako jedna postarija gospođa došla na ideju da bi bilo sasvim fino,praktično i ekonomično skoknuti do Hitnog bolničkog prijema na pregled, kako bi odmah odslikala kuk,koji ju boli već par mjeseci.To nije moj proizvoljni zaključak,ona je to otvoreno pitala...eto,čemu ,počesto, služi hitnoća...
A još neki dan smo se tresli od straha da poplave ne postanu biblijskih razmjera i ne unište sav trud žuljevitih ruku.Veliki broj ljudi je to i doživio,ali još veći broj ljudi je iskazao ono što je hiberniralo par destljeća:ljudskost!
Nesreće još uvijek ujedinjuju,ali koliko god velike vode bile prijeteće,nikada ih nema dovoljno da operu ljudski šljam.On,poput ribe,nekako baš u to vrijeme,ispliva na površinu,stvara pomutnju,izaziva paniku,jer samo u takvim uvjetima opstaje.I ne tiče ga se koja je cijena toga,važno da je sebe nahranio...
Poučeni svim iskustvima,preživljavajući na tisuće i 50 nijansi crne,ipak ne činimo ništa za boljitak.Još uvijek smo ili hdz ili sdp,sve drugo ne znači život.


Ali,tek nam je prvih 20...



utorak, 6. svibnja 2014.

PUT

Na starom blogu,kao moto o slobodi,navela sam misao pok.don Branka Sbutege:"..jer veličina slobode nije veličina teritorija,nego veličina svijesti..!"
Svijest je sposobnost shvaćanja sebe i svega onoga što našu osobnost okružuje.
Svijest je i sposobnost razlučivanja dobra i zla,istine i laži,stvarnosti i iluzije...Sama po sebi,nije ni dobra ni loša,ali je podložna utjecajima,pa tako sklona i promjenama,oblikovanju,bojanju...
Tako se i naša svijest o slobodi vremenom mijenjala,prema potrebi jačih,onih koji su snagom želje za vlašću,brže isplivali na površinu,nametnuvši sebe i svoje stavove kao najispravnije!
Više retorikom,a manje pozitivnim djelima,dobili su blagoslov većine.Imali su razna imena i predznake,ali put je isti:najprije prteni,pa makadam,pa asfalt...
Stvarao se dojam napretka,budućeg blagostanja,pa se i preoblikovala svijest ljudi o tome kako bi,zapravo trebali živjeti:dobra plaća,krediti za dobar auto,komforan stan ili kuću,malu brodicu na moru,velike fešte za raznorazne prigode...
Postajali smo, postepeno,ekonomsko roblje...
Istovremeno,iza kulise,radile su se svakovrsne malverzacije,pa su šaptom pala velika poduzeća,počelo raslojavanje društva u svim smjerovima,a ljudi s posla odlazili u...kontejnere.
Kako bi se sve to pokrilo,stvarale su se afere,sudilo se i pravo i krivo,kao privid zakonitosti.

Baš nekako tada,onaj put od asfalta polako počinje pucati,ceste su sa sve više pukotina,rupa sa lokvama mućki i malverzacija,a mi,ovakvi kakvi jesmo,kad u jurnjavi zapnemo i padnemo,krivimo sve "po spisku",osim sebe...
Gdje je tu zapela svijest o slobodi?
Nije zapela.
Izgubila se,potonula je onog trena kada je nestao vanjski neprijatelj,a mi se nismo  okrenuli k sebi!
Pao je adrenalin,nismo se imali više s kim i protiv koga boriti.
 Dobili sami sebe za neprijatelje,a to su najteže bitke.

Tako dobri ljudi postaju loši,kvalitetni novinari prognani,javni mediji podložni trenutnoj politici,kvalificirani ljudi odlaze u potrazi za boljim...
Mala zemlja,puna bogatstva,postaje zemlja siromaha...
Borba za prevlast je nemilosrdna,toliko da oporba nudi nastavak istog puta,istog onog,punog rupa,raspucalog...
Računaju na to da smo "na udicu ulovljeni"-kako reče moj blog prijatelj,Rib@rnica .

Taj,a ni sličan nastavak puta ne želim,jer znam da vrana može odrasti u gnijezdu slavuja,ali nikada neće pjevati...
Ne želim društvo u kojem:
"Ako znaš i šutiš,postat ćeš vezir, ako govoriš,objesit će te...
Prvo sramota,drugo strahota!"











utorak, 7. siječnja 2014.

REVIZIJA

Ah,što ovaj blog dobro dođe,spomenar za dušu...
Arhiva vrati u sjećanje mnogo toga,što čovjek zaboravi,pa sam tako,čekajući da se iza magle pojavi tračak sunca,kopala po predhodnim godinama...Želje su svake nove godine bile iste,dobre naravno,svima,cijelom svijetu...A kada sam svaku retrogradno analizirala,začudila sam se čega je sve bilo.
Svaka od njih je imala svoje obilježje:borba sa administracijom,prebacivanje kredita iz šupljeg u prazno,prodaja auta i doživljaji,koji su bili i mučni i smiješni,pa prodaja stana,kako bih dio zaduživanja skratila,prebacivanje na novo radno mjesto,pa selidba radnog prostora,radi renoviranja,u drugi,skučeniji...ima toga puno.

Ali jednu želju sam ostvarila:

1.srpnja sam na POSTU napisala:


Unosim promjene u svoj život-počinjem od bicikla!!
Polovan auto,
Polovan stan..
Polovna plaća,
Polovan mi je život..
Dosta je...hoću nešto novo!!

Zato kupujem NOVI BICIKL...
I...kupljen!Moj novi Opel Rog vozi kao formula!

2012-ta svakako je bila onako,posebna.

Te godine su se najavljivali neki smakovi svijeta,ali sve sam više sigurna da nam je neko,malo pomalo,"smakao" razum!
Ponekad pomislim da smo se toliko navikli na zlo,da nas dobro pomalo nervira..
Sve više nam pune mozgove bizarnim stvarima i temama,stalno skrećemo pažnju sa ozbiljnih problema,baveći se razmetanjem pameti morala,etičnosti,od sporednih problema prave se barikade,razvija se demokracija trošenjem novca na referendum,da bi se neki nametnici,poput krpelja,zalijepili u društvo odabranih za povijest...
To je obilježje 2013.g
Istovremeno,ono što su ljudi nekada krišom,i po noći radili,sada bez srama rade i po danu: KOPAJU PO KONTEJNERIMA,ne bi li našli nešto za preživljavanje,ili kao što mi u mailu napisao moj dragi prijatelj, GERO :
"Jedini porast BDP-a je posjet kontejnerima na parkingu mi iza zgrade!"

 Neću pisati ono što su javni mediji već bezbroj puta pisali o skupljanju novca dobrote za liječenje djece i što se sve izrodilo iz toga.To je dokaz da sam u pravu da blagdani u nama bude samo privremeni osjećaj neizmjerne dobrote,a kad blagdani ispare,s njima izhlapi i ta neizmjernost,a onda počinje naša surova stvarnost.
Očito nismo svjesni da smo nasjeli na zamku sirovog robovanja kapitalizmu,zamotanog u celofan sa finom,mirišljavom mašnicom.
Nekako,nikako da shvatimo da konj vuče,ali kočijaš je taj koji dobije napojnicu!
Kak god bilo,znam da je oduvijek bilo i lošeg i dobrog,sve u svoje vrijeme,zato nisam sklona govoriti kako je nekada bilo dobro.Sve je,zapravo,onako kako si sami složimo,iako na neke stvari ne možemo utjecati izravno,one su, jednostavno,izvan naše moći.

Nigdar ni bilo,da nekak ni bilo
i nigdar nebu,da nekak nebu!