Moj popis blogova

subota, 29. prosinca 2012.

2013.G

Svake godine se iznova nadamo i očekujemo neke nove promjene,naravno na bolje.
Neznam ko je zadužen za to,ali ko god jest,stalno zakaže..

Već dugo ne vjerujem u to čekanje,odavno sam upregnula uzde use i u svoje kljuse...jedino me strah da ne krepa!
Godina,kao i svaka,bar meni...neki trenuci dobri,neki loši,ali kotrlja se život svejedno!
Na BIGLOGU sam napisala da niko nije da nešto nema...ako ništa drugo,bar ima problema to što ništa nema.
Ipak,želim vam svima da s novom godinom dođu bolji i sretniji dani,sa manje briga,više veselja,boljim zdravljem,puno snage i vjere u sebe!
Naravno,neka se nađe i više kuna..neće biti šteta!!

SRETNO U NOVOJ 2013.g!!



subota, 15. prosinca 2012.

SMAK SVIJETA


Dolove i brijeg,pokrio je snijeg...i Slavoniju,ali onako,jako.
Danas su kiša i plusevi donijeli bljuzgu,pa sam se iz grada vratila mokrih nogu...ljetne čizme,šta*š!!
Ali radoznalost je bila jača,jer u S.Brodu  napokon je otvorena nova,natkrivena tržnica,pa sam morala ići u izvidnicu!!Ništa posebno,ali bar ne moram držati amrelu dok kupujem mrkvu...
Znači,jedan problem mi je riješen.
Ostaje sad još da vidim šta će biti sa tim smakom svijeta.Ne,ne brinem se ja,sigurna sam 100%,jer živim u SB-u,a tu je strašna sigurnost,jer je grad toliko zagađen rafinerijom od susjeda iz BiH,da se to sigurno neće ni gospon Smaku svidjeti!! I da dođe,pobjegao bi kud ga noge nose.

Vidim po portalima raznorazne varijante i znakove konačnog kraja,pa poručujem svima,koji imaju imalo straha,neka ne idu u Srbiju na Rtanj,u Belise,Honduras..mogu u Slavonski Brod doći,ima mjesta za sve.
Apokaliptični turizam je in,pa ako taj lažljivac od Smaka opet zakaže,ili odgodi svoj dolazak zbog raznoraznih okolnosti,u Sl.Brodu je druga vrsta apokalipse zagarantirana.Svrbit će vas nos,kašljat ćete i kihati,u najboljem slučaju će vas ugušiti čestice,ozoni i benzeni.a ne morate razmišljati smijete li prdnuti(pardon-pustiti vjetar!)
,ionako okolo smrdi,samo izvol*te!!
Samo,čisto sumnjam da će mi ova reklama upaliti,jer taj smak svijeta je otkazao već nekoliko puta,a sad nam je i kreditni rejting otišao u smeće ,čisto sumnjam da on zna kako je kod nas smeće skupo,ali vrlo isplativo!
Bilo kako bilo,čitamo se...





srijeda, 5. prosinca 2012.

NAPREDAK...

 Život u Brodu je jedna tako krasna stvar.
Imate priliku sve znati i vidjeti,pa i zrak koji udišete.

Tako vas niko ne može prevariti i reći da ne dišete,kad vi znate da dišete,a to još i vidite prostim okom,da ne govorim o *prostom* nosu,koji to što oči vide,on i osjeti.Kroz koju godinu ćemo imati i stvarne pokazatelje-na gradskom groblju sv.Lovre...

Šta da vam kažem,eto, ako uz to radite u bolnici,to je još divnije!!Uređuje se,osuvremenjuje,ali mozgove nekih niko da refrešira.
Umreženi smo,pa u 21.stoljeću smo,zar ne!?
Sve se unosi u komp,ali još uvijek idemo po lab.nalaze po 100 puta dnevno,kao i kad sam bila mlada sestra,jer gospoda,koja održavaju program,misle da sestrama ne smiju biti dostupni nalazi pacijenata,pa nam je lozinkom onemogućen uvid je li taj nalaz gotov ili ne.
Vama,s druge strane vrata to izgleda malo čudno,jer vi kad čekate,čekate samo svoj nalaz,a mi vaš i nalaze još bar 20-30 ljudi!!
Pokašala sam to pojasniti informatičarima,ali taj detalj ne dopire do njih,jer njima je svejedno gdje rade,rade sa strojevima.Kad god sam zvala jer je nešto zablokiralo,uvijek sam dobila prigovor da čekam,jer gospon održava 200 kompjutera-to ti je posao!To što mene pred vratima Hitnog prijema za vrat hvata 30-tak ljudi,njima je nebitno!

Ovih dana je bilo pretumbavanje mog radnog mjesta,zbog preuređenja prostora i stvaranja jedinstvenog hitnog prijema,ali nitko se nije udostojio staviti nekakve smjernice-putokaze za pacijente.Stavljala sam ih sama..

Zaštitari i portiri se ne miču iz svoje bajtice,jer bilo bi previše posla za njih da pitaju ljude kuda idu i što trebaju i tako ih usmjere.Jedan je čak došao do mene,jer ima problem:već 3 auta je morao zaustaviti da se ne vozaju po bolničkom dvorištu i pokazati im gdje trebaju ići!!
Od organizatora se nitko nije sjetio da objavi na radiju,ili tv-u gdje se nalaze službe za hitan prijem!!
Eto,to smo mi...


Inače,hvala na pitanju,dobro sam.Bolje nego sutra...
Malo sam pauzirala od fb,ali do nekih ljudi ne mogu drugačije,pa sam se morala vratiti.
Ali samo pod jednim uvjetom:niti ću čitati,niti lajkati jer je to red,već samo ono što mi *sjedne*-to sam obećala sebi.Jer,morate priznati,stvarno ima svašta-od vrijeđanja,do molitvi,a o grupama  da ne pričamo,u koje me stavljaju bez pitanja i pristanka,pa do ponavljanja istih stvari po sto puta!!

KOLIKO GOD NE BIO U TRENDU,BLOG JE IPAK,ZAKON!!



subota, 17. studenoga 2012.

TEPIH

Danas je mojoj dragoj prijateljici,bakici LOMIC,rođendan.
Želim da bude zdrava,sretna i da se još duuuugo,dugo druži sa nama!
Nema više izgovora-za rođendan je 'pao' novi laptop,pa sad očekujem izvješća o svim događajima,za koje smo ostali do sada uskraćeni.
A sa novitetima iz svoga života,neznam odakle bih počela...valjda od početka..;))
O svojoj Maloj prijateljici sam već pisala.
Genijalka.
Uči vjeronauk,pa na jednoj stranici su slike nekih svetaca,za koje ni ja nisam čula,ali ona je zapamtila.
Kad je okrenula drugu stranicu,odjednom je napravila tužnu facu:
-Ajoj,ovo je ona Marija i onaj tip,kojem nikako ne mogu zapamtiti ime...!
Pobjegla sam van,da me ne vidi kako se smijem..
Jučer je bila kod mene,ja sam peglala dok se ona zabavljala.Malo smo razmjenjivale mišljenja,razgovarale..
Kad je otišla kući,našla sam ovo na malom stoliću u kutu,gdje mi stoji cvijeće:


Da sam se preselila na novu lokaciju,to sam već pisala.
Ovih dana me stalno kopkao vrag da bih trebala kupiti tepih,nekako je toplije i 'domaćije',
Tako sam jučer ujutro to i ostvarila-kupila!
Sve bi bilo dobro da nije bilo buđenja po noći.Inače spavam bez problema,ali probudila me žeđ,pa sam se digla,onako u mraku, da uzmem vodu.
Odjednom sam pod stopalim osjetila nešto meko,čupavo...jbt,ostavila sam balkonska vrata poluotvorena,sigurno se neka mačka uvukla-bila mi je prva misao..
A onda je druga misao otjerala prvu i rekla:-Alo,gospoja,otkud mačka na 3.katu i to preko balkona!?
Tepih,draga,TEPIH!
Dobro da nisam vrisnula,ko zna šta bi susjedi pomislili..









petak, 21. rujna 2012.

PRVE LJUBAVI..

Počela školska godina.
Moja Mala prijateljica krenula u prvi razred.
Dijete,čiji je mali mozak ispunjen beskrajnom maštom,kao kad gledate kazališnu predstavu,odjednom mora shvatiti ozbiljnost vremena-šteta...

Nije što je moja Mala prijateljica,ali em je umiljata i lijepa,izuzetno je i inteligentna i otvorena.
Već prvih dana boravka u školi, našla je dečka...svog prijatelja iz vrtića-Nou.
Svojoj prijateljici je odmah naglasila da je on sad njen,jer s njom ide u razred!!

Šta ti je žensko-odmah zna šta hoće..mada ne sve..ja ni dan-danas nisam sigurna..

Zaljubila se.
Naravno,pohvalila se mami i tati.
Sve bi bilo dobro,da se nije umiješao Željko.
Jedan dan je izašla iz škole držeći se za ruke sa Željkom..hahahaha!!
-Samo da ga ispratim do semafora-bio je odgovor mami,dok je čekala.

Željko je svoju ljubav javno obznanio,zaprosivši Malu...jednim bombonom.
Ona je bombon uzela,ali nakon mamine i tatine 'kritike',ipak najavila dragom da će ostati samo prijatelji,jer se želi uozbiljiti.

Samo tata zna tajnu:Noa je razlog,jer je shvatila da joj se više sviđa od Željka,ali neka ne govori mami,jer će joj 'otići glava'...hahahahaha!
Meni je samo rekla da je stvar 'ozbiljna', da mi to ne može reći telefonom,već u četiri oka,ali da nikom ne kažem!!
Molim vas,da nikome niste odali našu tajnu,jer će i meni 'otići glava'!!!


utorak, 4. rujna 2012.

USPOMENA SA BLOGA..

Danas sam šetala..ne po gradu,jer je neko vrijeme sumorno,sparno,ubojito,a mora i da su planete pobrkale svoje putanje,pa mi horoskop pokvarile.
Dakle,rekoh-šetala sam,ali po već povijesnoj Svaštari u Bigblog Republici
Čitala sam komentare,smijala se...
Tu naletih na jedan post,u kojem sam napisala svoju dogodovštinu sa BOLJUNOVOM pjesmom o tajnoj simpatiji.
Znam da baš ne voli te svoje tzv. neozbiljne pjesme,ali zapravo su i one dio svakog pjesnika,i imaju svoj obol ,čim ostavljaju emocionalni trag u čitatelju!
Pokušala sam naći pjesmu na njegovom blogu,ali nisam uspjela..Zato sam ja sačuvala njegov odgovor na moj san,zbog kojeg sam zaradila kvrgu na koljenu...;))


Samo jedan klik na naslov i dat' će vam se...
EMSUDA

nedjelja, 2. rujna 2012.

PRIJATELJI

Jedna nekadašnja blogerica je napisala u kom.na fb da je umrla njena bivša ljubav-blog!!
Vidim i ja da ta ljubav polako sahne,ali ja ju ,ipak,pomalo zaljevam,pa sad,kako bude.
Inače sam naučila tako sve pomalo zaljevati: cvijeće,druženje,kolegijalnost,toleranciju,prijateljstvo..
E to je ono što me pati...
Katkad mi se upali lampica i veliki upitnik:treba li tako sve funkcionirati??
Ako je prijateljstvo u pitanju,ne bi li se trebalo razvijati i održavati međusobnom interakcijama?
Jer,ako je to jednostrano,onda to nije međusobno prijateljstvo,već jednostranost,koja može suprotnu stranu iritirati....

Tko su ljudi,koje najčešće ja zovem,pitam kako su,jer me vuče potreba da se uvjerim da im nešto ne nedostaje...
Tko su,uopće,ljudi kojih se to isto ne tiče obrnuto??
Mogu li takvi biti prijatelji?
Tko su uopće prijatelji?
Imam li ih??

Kolegici je umrla mama,ali kako o protokolu sahrane nije odlučivala ona,tako su izostale klasične karmine,,na kojima u Slavoniji samo fale tamburaši.
Kako sam se čula sa njom,shvatila sam da bi ipak željela da joj dođemo,ali ne u roditeljsku kuću,već u njenu,tako sam pokušala kontaktirati nekoliko kolegica.
Par njih se nije javilo,jednoj je mob bio isključen,jedna nije ništa znala o tome,a jedna je kasnije rekla da je dobila poruku,ali nije znala od koga je,...!!
Nitko,doslovno nitko od njih nije nazvao kasnije da provjeri zašto sam zvala,iako smo svi iz iste branše,radimo na istom odjelu i ta kolegica nam je zajednička!!

Jesam li ja senzibilna dvorska luda,koja  siluje ljude svojim pozivima,ne da im kukam,već da ih čujem,ukoliko se nismo dugo vidjeli,i uvjerim da su dobro??
Inače,događa se,nije da nije,kad se jave na moj poziv,odgovor na moje pitanje kako si,traje sat i više vremena...to valjda da se ograde unaprijed,za svaki slučaj,od nekih mojih problema,iako  nisam osoba koja kukumavči.Ako se i dogodi da se ne mogu javiti na nečiji poziv,nazovem kad mogu,da bih čula što je bio razlog poziva.
Na fb sve vrvi od nekih sentimentalnih poruka o prijateljstvu, da mi je to postalo pomalo gadljivo.
Stvarnost je nešto sasvim drugo,pa kad me uhvati fjaka,kao ovih dana,blog,kao najvjerniji prijatelj,otrpi sva moja naklapanja i gunđanja.Baš zato ću jedino njega pažljivo zalijevati,da se ne osuši...;))
Bit će da je Konfucije bio u pravu,kad je rekao:
-Prijateljstvo je lađa koja može da preveze dvojicu ako je lijepo vrijeme, ali ni jednog ako je ružno."


Trebam li mijenjati prijatelje,ili sebe?!
Možda imam manje prijatelja,nego što mislim,a možda više,nego što znam...




petak, 3. kolovoza 2012.

NAŠI I VAŠI..

Ove vrućine me,kao i svake godine,ubijaju u pojam.
Dođem na svoj blog,sad već skoro kao gost,jer dugo nisam ništa pisala.
Kad pomislim da bih mogla napisati ovo ili ono,postavim si pitanje:a zašto!?
Tko će to čitati??
Sad, istina je da je to neka vrsta dnevnika,ali ja sam razmažena...naučena da se aktivno družim na blogu,sad mi nedostaju mnogi prijatelji blogeri,pa ne vidim smisao pisanja...
Zbog tih istih prijatelja sam na FB,ali dok dođem do njihovih postavki na zidu,"nagutam" se kojekakvih budalija...dosadno i monotono..
Sve razumijem,ali da se netko moli Bogu preko fejsa...!!
Ko zna,uvijek sam u zaostatku..moguće i on ima profil na FB!!


Ima nešto što me stalno kopka,već 10-tak dana..
U bolnicu je primljena pacijentica,koja nije hrvatica.
Meni i mojim kolegicama nebitno,ali pratnja pita ko je doktor,koji ju je primio.
Kad sam im objasnila,kao iz topa su rekli:
-Hvala bogu,naš čovjek...
Ostala sam za trenutak zatečena,što su i primjetili,a onda sam rekla:
-Vi čovjeka uopće ne poznate i ne razumijem šta znači to NAŠ ČOVJEK,ali bio vaš ili naš,radi vrhunski i sa drugim pacijentima!


Prošla sam kroz život puno toga,i dobroga i lošega.
Kroz sve to sam shvatila da su neki ljudi dobri,neki manje dobri,neki doista loši,i to je ono što je za mene nacionalnost.Nitko me nikada nije uspio uvjeriti u suprotno!!


Osim ovog događaja,ima ih još puno,posebno ovi pregovori sindikata sa vladom.
Nisam u vladi,nisam ni na strani vlade,jer nisam politički orijentirana na nijednu stranu,ali sindikat sam plaćala do prije 2 godine ,kad sam shvatila da zapravo finaciram lopoviju.
Ne želim komentirati druge sindikate,ali onaj koji zastupa med.sestre i tehničare je totalno neupotrebljiv!!
Prava,koja je sindikat "izborio" u prijašnjim pregovorima mi bi imali i bez tih pregovora,jer se dobivaju slijedom zakona!
Božićnicu i regres dobivali smo unazad nekoliko godina-mislim 5-6g.-,pomoć od 3000kn kod smrti najbližeg člana obitelji i 300kn za pomagalo,recimo cvikere!!
E da,i jedna šunkica od 1kg od Gavrilovića,ili već koga,za Uskrs!!To je ono što sindikat daje svojim članovima zauzvrat..i da...sportske igre u Umagu,koje sami plaćamo!
Zahvaljujući pregovorima,plaća je skinuta 2009.g dvaput!!


Zna li sindiikat da sestre i tehničari,radeći 30 g u smjeni,skupe satnicu za dvije godine nespavanja!!
Svojim "učinkovitim"pregovorima su postigli da sestre rade do 65.g starosti...
Znaju li da osobe dugogodišnjim radom u noćnoj smjeni,postaju sklonije oboljevanju od infarkta i inzulta!?
Znaju li da su pojedina radna mjesta vrlo stresna i da oni,koji rade taj posao,nisu ljudi bez emocija!?
Od nas se očekuje empatija,ali nitko još nije napisao preporuku kako na poslu biti maximalno empatičan,a onda krenuti kući kao da te se ništa nije dotaklo..!?
Netko će reći-pa plaćeni ste!!
Jesmo...za razliku od većine ljudi,ipak dobivamo plaću.
To nije razlog da se ne borimo za sebe.
Poanta ovih navoda jest da su sindikati u ovom obliku potpuno bezvrijedne organizacije,kada su radnici u pitanju.
Osim kad treba naplatiti članarinu!!
Kolektivna,ali i nacionalna depresija uzima svoj danak..

Već duži niz godina nemilice nas "hrane"negativnostima i potiho se utjeruje strah u kosti.Stvoren je osjećaj posebnog straha od gubitka posla..po principu-ne talasaj!!


Deja vu!??
Ipak najbolji osjećaj čovjek stvori sam sebi...pedaliranje je majka medicine za dušu...i tijelo..



















subota, 2. lipnja 2012.

SIRENA

Nisam spavala,ali ko izmisli ovo sviranje sirene u podne,svirala mu svaki dan!!
U trenu mi je prošla misao kroz glavu,kao slajd-opet rat!?
Mora da imam onaj virus-ptsp...

Prođe i ove godine moj rođendan,opet po tri dana gosti..
Zato sam odlučila-nagodinu od 1.5.do 31.5. selim u...Pamplonu.
Maj mi je svake godine vrlo izdašan mjesec,u smislu troškova-rođendani,svatovi,krizme..
Jeftinije mi je gledati borbe bikova,tu su borbe čiste.
Da sam sad tamo,sigurno bih bila pošteđena maltretiranja ljudskim glupostima.
S jedne strane gay parada,koja želi pokazati,iskreno,neznam što!?
Da postoje homoseksualci!?
Kakvo otkriće!!
Znam ja da postoje oni i...pederi!!
Mene strah ovih drugih,ali oni mudro šute i..grabe sve što se zgrabiti da.
Oni paradiraju po našim računima,određuju nam životne smjernice i što je najtragičnije-mi šutimo!!
Protiv njih se nitko ne oglašava,čak i ksenofobi šute.
U Splitu je organizirana građanska akcija za obranu Rive od gay parade,ali ne i od gradonačelnika..a valjda im je dobar,kao takav.
Valjamo se u vlastitoj kaljuži,ni ne trudimo se glavu pomoliti iz nje,ali zato se branimo snažno od imaginarnog neprijatelja.Neka nama poskupljena goriva,struje, vode,plina,ako treba živjet ćemo u šatorima,samo nemoj da homići hodaju javno!
Bolje da dođu ovršitelji i istjeraju nas iz našeg doma zbog neplaćenih računa,nego da homići šetaju Rivom.
Što vrijeme više odmiče,sve sam uvjerenija da se dizanjem prašine oko parade,zamagljuju oči nama smrtnicima,da ne sagledamo pravo stanje stvari i stvarnost  u kojoj  živimo!!

Ipak,odustat ću od daljnjih razmišljanja o takvim događanjima,jer kao pojedinac ne mogu mnogo,ali mogu jedno-ne šutjeti!

Život nam vraća samo ono što drugima dajemo!(Ivo Andrić)

petak, 25. svibnja 2012.

25.5...JA SAM OPTIMISTA STARI..


53!?
Ajmeeee!!
Ko će veslati još bar toliko...
Nema druge,osim vjerovati...
Život je lijep i kad boli-kaže pjesma.

subota, 12. svibnja 2012.

12.5.ANTER

2006.godine iz jedog kutka virtuale uletio je na moj blog jedan komentator sa dalmatinskim vokabularom,koji je svojim komentarima davao jasno do znanja da zaista srcem čita sve moje suvisle i nesuvisle črčkarije.
S vremenom sam stekla osjećaj da se već dovoljno dobro poznajemo,pa smo se počeli povremeno družiti preko skypa,istresajući jedno drugom sve svoje probleme.
Tako se ,kroz 5 godina druženja, rodilo jedno divno,pravo prijateljstvo,neokrnjeno nikada i ničim.
Postali smo jedno drugom ono što u obitelji nismo imali:on moj brat,a ja njegova sele...!
Bio je posebno pažljiv...
Sve nas je,poput pater familiasa,okupljao oko sebe,brinuo ako nas dugo nema,ako kasnimo sa postovima,imao popis rođendana svih blogera,svaki blagdan njegova čestitka je bila prva....i još puuuno toga ima!
Ljutio se na nepravdu,čvrsto se držeći svojih uvjerenja- nepokolebljiv u svojim stavovima.

Ali...Život je nepredvidiv i pomalo surovo nepravedan!!
Bolest je odnijela pobjedu,ali neće joj uspjeti da u zaborav smjestim osobu,kojoj bih ,da je živ,za rođendan napravila neku fotomontazu,sa sigurnošću da ću mu izmamiti osmijeh i
i zadovoljstvo!!
Bilo bi pomalo patetično da sad napišem:
Prika,sretan ti rođendan-kad fizički nisi među nama,ali volim vjerovati da to sada ionako nije bitno.

Skoro sam sigurna da si sada u nekoj tajnoj misiji,da svijet sretnijim učiniš za sve nas!

četvrtak, 3. svibnja 2012.

FEŠTANJE...

Nema meni bolje ispovjedi od bloga.
On je i moj paroh i psiholog...
Kao pas je-sve trpi,ali prednost mu je što ne cvili i ne laje,a ne moram se brinuti za šetnje,kakicu i te stvari!

Danas mi je,nakon 5 dana,prvi dan poštenog odmora.
Ali,onako,za prave!
Počet ću od subote,28.4.-dan kad sam išla kod kolegice u svatove,ali i kad sam došla iz noćne,koju smo kolegica i ja dočekale na nogama.
Mislila sam nazvati 112 da provjerim da se nije negdje neka nova Konkordia nasukala,toliko je pacijenata bilo.
No,bilo pa prošlo,pomislim ja,popijem kavicu u svom brlogu i pravac krevet!
Bila mi je to greška života,uz sve ostale,koje su se dosad napabirčile!
U susjedstvu su ,izgleda,bili neki svatovi,jer nisam ni sat vremena odspavala,kad započe:
-Danas majko ženiš svoga sina.....!
Skočila sam u trenu,jer sam se uplašila da mi se pjevač popeo na balkon...
Kako li je samo uspio doći na treći kat!?

Sreća njegova, pa ipak nije bio na balkonu,jer mislim da bi letio k'o paraglajder..
Tako sam  došla kod kolegice u svatove k'o smjesa za filovanu papriku-ljuta,samljevena i presoljena malo..
Uopće nisam bila za jesti!
Ipak,ostala sam do 3h,bilo dobro društvo,ali i sve ostalo,što inače bude u svatovima.

Kad sam legla u krevet,noge su još pola sata igrale,iako sam im strogo zapovjedila da miruju.
Oko 8h me probudio telefon.
-Jesi ti uspjela poslati ono?
-Nisam!A koje ono!?
-Pa jel to stan...???
Bibibibibi!!!
Zbogom snovi!
Popodne sam išla na feštu kod moje Male prijatljice.
Nakon 15 minuta jave mi da je umro jedan prijatelj-dobar prijatelj.
Što sad!?
Hajd' se lijepo organiziraj,put pod noge,pa u posjet da ponudim pomoć i izrazim sućut!!Sutradan sam radila smjenu,pa sam time bila onemogućena otići na sahranu.
Nakon obavljenog nazad na feštu!
Bila sam spremna za psihijatra..

Tako dočekam 1.maj,misleći kako će to konačno biti miran dan,osim što idem u noćnu,ali posao je posao.
Nema feštanja,hoću mir.
Ne'š ti mira!
Opet onaj pjevač!
Samo repertoar drugačiji!!
 U pol bijela dana:
-Večeras je našaaaa fešta.....!
Cijeli dan!
Pomislila sam da si nije,možda,uobrazio da mi se jako sviđa,pa se silno trudi da mi ciguliga pod prozorom..

Hvala bogu pa postoji srijeda!
Od sad, pa nadalje,ali i ubuduće,slavim 2.maj!

srijeda, 25. travnja 2012.

GREŠKA U KORACIMA.

Još od noćas pada kiša..kažu na radiju da se očekuje popodne razvedravanje.
A meni se čini da mi je ovakav dan dobrodošao.
Skuhala sam si kavu,i nešto sam počela razmišljati...zamislite,čak se i to događa!
Mora da je ovo neka sentimentalna kiša,kad me počeo mozak vraćati u neke prošle događaje.
Tako se sjetih kako smo prije nekoliko godina masovno odlazili u Mađarsku,kako bi navodnili svoju Saharu od frižidera.
Tako sam jednom išla sa svojom prijateljicom i njenom mamom,jer što nas je više išlo,više smo mogli prenijeti hrane.
Na carini sam obično izlazila ja,otvarala gepek auta da pokažem robu,ali taj puta se ponudila njena mama.

Carinik je pogledao,vratio putovnice,poželio sretan put,što baš i nije uobičajeno za njih,ali ovaj je bio izuzetak!!
Mora da je to bila ona kvaka 22,kad je nastao kuršlus.
Prijateljica je uzela putovnice,zahvalila i dala gas.
Nakon nekih 20-tak metara veli:-
-Koji je ...onom cariniku,eno ga maše k'o lud!?
Ja velim nek' stane i vrati se da vidimo.
Poslušala me,i kad je otvorila vrata od auta,carinik, kaže:
-Gospođo,kud ste požurili?
Zaboravili ste mamu!!!!
Ja od smijeha nisam mogla riječ progovoriti,ali jedva smo preživjele mamin napad.

Ako nam je to dragi Bogo zabilježio u tefter,mislim da smo unaprijed za vječno prognane u pakao,jer mama je prozvala sve svece i anđele i vragove i sve njihove asistente..
Tada se zarekla da nikuda i nikada više neće ići sa nama.
I nije...
Što je za nju,svakako,sigurnije.

petak, 13. travnja 2012.

POZIV

Ovih dana se uporno piše po novinama o prijedlogu da se mladima volontiranje plati 1600kn.
Digla se medijska prašina oko toga,kao da je stažiranje bilo  dosad plaćano!!
Osobno znam da su med.sestre i tehničari doslovno sve ove godine volontitrali ,doslovno!Dakle,radili godinu dana bez lipe nadoknade,a uz to većina njih putuje,pa da ne nabrajam šta dalje slijedi..
Ne bih da branim struku,posebno nakon strašnog događaja sa curicom od 18 mjeseci,koja se ugušila zrnom graška,ili graha,ili čime već.
Što god da jest,to je više nego štrašno!
Tu postoji samo jedan problem: javna percepcija da medicinari i popovi moraju biti bezgrešni!
Naravno,trebalo bi tako biti,ali ipak nije!
Nitko ne računa na ljudski faktor u poslu,bilo kojem,a ovom posebno!
Osobno sam bila i s druge strane,pa sam mogla sagledati činjenice i kao pacijent!Čekanje je dugo,predugo,za one koje boli,ali ne mogu svi biti prvi!!To,kako će se odrediti prioriteti,ovisi o sposobnosti osoblja da procijeni na pravi način!Tu ima puno faktora,a za objašnjavanje bi trebalo napisati esej.
Zato vjerujem da je većina,kažem VEĆINA, u slučaju umrle djevojčice,učinila najbolje što je mogla,ali dovoljno je da u tom lancu zakaže jedna osoba,šteta je tu!
Kad sam pisala o korištenju saniteta,mislim da bi trebalo dati prednost prioritetima,a ne pravima,koliko god to zvučalo brutalno!Toliko saniteta nema,koliko ima prava,a onda se uslužnost raspline poput balona...nitko više nezna šta je zapravo važno,a što ne!
Kad boli,uvijek je hitno,samo nije isto ako vas boli zub,uho,ili netko vaš ima infarkt,inzult ili krvari iz želuca!!
Mogla bih navesti bezbroj primjera,koji dolaze kao hitnoća,a zapravo to nisu !

Oko ponoći zvoni telefon.
-Dobro veče!Trebala bih savjet liječnika hitno!
-Dobro veče!Liječnik je trebutno zauzet!Recite ,ako vam mogu pomoći...!
-Ma znate,smršavila sam, i jako sam sretna zbog toga,sad su mi lijepe i ruke i noge,ali ostao mi trbuh...
Zbog njega ne mogu biti ni s jednim muškarcem,iako sam jako sretna..Neki su mi rekli da možda imam tumor!?
-???????
Neznam kako,ali ipak sam odgovorila da se javi liječniku obiteljske medicine...
Drugi pacijent me zaustavlja na hodniku,da bi stavio primjedbu:
-Znate sestro,meni je vaša kolegica vadila krv,ali meni ako se ne vadi krv u epruvetu sa plavim čepom,nalaz ne bude pravi!!
????

P.S.EPRUVETA SA PLAVIM ČEPOM SLUŽI ZA ANALIZU VREMENA ZGRUŠAVNJA KRVI.

Ovo su samo dvije u moru sitnica,koje vam odvlače pažnju i oduzimaju vrijeme.
Mislim da bi trebalo uvesti SOS za neobična  pitanja..

Vjerovali ili ne,svaki uspjeh nas jako raduje,i svaki neuspjeh vraća unazad.Jednostavno,nismo imuni na nevolje!!
Iskreno,žao mi je mlade obitelji zbog gubitka djeteta,mada to njima ovaj tren ne znači ama baš ništa,jer im je gubitak nenadoknadiv!!

nedjelja, 8. travnja 2012.

USKRS

Čvrsto sam bila odlučila ove godine napisati zeki jedno pismo,ali onako...pravo!!

Dakle,zekane,lijepo te molim,od sada pa ubuduće,il' dođi sa pravim poklonom,ili produži dalje...
Donesi,brate,potvrdu da si platio bar ratu kredita,ili nešto režija,a ako ti se neda plaćati,onda isporuči nešto sitno eura,a može i kuna,dalje ću sama..
Skromnost mi je vrlina,a to treba nagraditi,zar ne!?
Što bi rekli,il' mi priđi,il' me zaobiđi!!

Bilo je tu još raznih želja,ali onda sam odustala od pisanja.
Uvjerila sam se odavno da ne čita pisma ,jer uporno tjera po svom-jaja pa jaja!

Em mi ne trebaju,em su neki mućci,nije pošteno!
A događa mu se da uopće ne dođe,kaže-zaluta, onako umoran,pa...!
Zna on i varati,vrag zečiji...dođe kao,a onda shvati da mu poklon ispao negdje usput!!
Zečja posla..
*******************************************
Dragi moji,neka vam je sretan i blagoslovljen Uskrs!!

nedjelja, 25. ožujka 2012.

HITNOĆA



Većina vas zna da već godinu dana radim u Hitnom prijemu!!
To je posao...veliki obrt ljudi,tempo taman po mojoj mjeri,a gluposti više od pameti..ma taman za mene.
Tu dolaze pacijenti uglavnom trijažirani na Hitnoj pomoći,ali često si daju slobodu pa dođu bez uputnice,sami,po vlastitoj procjeni!!
Dakle,zaobiđu Hitnu,jer je "tamo preko 50 ljudi,gužva..!"
-Stvarno neznam zašto ljudi toliko dolaze bezveze na Hitnu!?-komentirao je jedan gospodin,koji je tjedan dana prije rezao voćnjak,pa je drškom škara malo "nagnjeo"mišić na prsima.
To ga je malo boljelo,pa nije boljelo..
.. tako prošlo 7 dana,a kako je to bila nedjelja navečer,on se odlučio doći tek da provjeri da nisu pluća u pitanju,da može sutra na posao...!
Dakle,svi drugi su na Hitnoj bez veze,osim njega..A kao takav,on nemože čekati,pa ju zaobiđe..
Tako u to vjeruje i svih ostalih 50 koji su ostali tamo strpljivo čekajući nekakav red.
Da čovjek ne povjeruje zbog čega ljudi dolaze tražeći pomoć,i to u sitne sate..
Između ostalog.na jedan blagdan,oko 3.30h ujutro,pomoć je zatražila gospođa,koju svrbi vagina.
Došla je u pratnji mužem..
Kao pristojna osoba,došlo mi je da joj kažem da se ta stvar treba redovno prati,a ako to i radi,a ipak svrbi,onda neka mijenja supruga...
Ali,kao neprofesionalna osoba,prešutjela sam..
Da stvar bude gora,svi smatraju da su najhitniji,ljute se na nas,a na kraju dobar dio njih ode bez ikakve terapije,jer se odjednom stanje "popravi"-čudo jedno!
Ovo su samo kratke natuknice i primjeri u moru drugih,sličnih.
Ono što me se posebno dojmilo,to je koliko ljudi koriste sanitetski prijevoz i kola Hitne pomoći!
Zapravo,ne da koriste,već zloupotrebljavaju!
Moj jedan bivši susjed zove Hitnu da ga doveze u bolnicu,obavi pregled  u hitnom prijemu,nalazi u redu,a onda zahtjeva da ga ta ista Hitna pomoć vrati kući.
Nakon toga,on uzme svoju torbu sa točkićima i ode na tržnicu prodavati robu!
Dakle,sesrvisirao sebe,sve besplatno,sad može dalje..
Zbog većine takvih,Hitna ne stigne tamo gdje je hitnoća istinski potrebna!!
O tome je nedavno pisao Jutarnji,kad Hitna nije na vrijeme stigla odvesti djevojku,stradalu u saobraćajnoj nesreći kod Županje,jer su iz sasvim drugog kraja prevozili starijeg pac.sa operiranim kukom!
Kao osoba jesam za to da Hitna doveze bolesnika.
Ali, ako se pokaže da nije u pitanju ozbiljna hitnoća,neka se doma vrati o vlastitom trošku!
Iskreno,neznam bih li oprostila da netko moj bude ozbiljno životno ugrožen,a da Hitnu moram čekati pola sata,jer mora nekoga,poput mog susjeda,voziti kući,iako ima vlastiti prijevoz!
Jasno mi je da smo svi uplašeni za svoj opstanak i zdravlje,ali kriteriji hitnoće moraju biti puno jasnije postavljeni.
Do tada,možemo samo nebo moliti da nam se smiluje..


srijeda, 21. ožujka 2012.

TEMA-DILEMA

Stiglo je proljeće..
"U meni stari nemir opet pokreće"-rekao bi Halid Bešlić.
Ma ne bi rekao,već bi pjevao,a kad bih ja zapjevala,svi bi se razbježali.
Istina je da sam najčešće na fejsu,jer tako više komuniciram sa nekolicinom ljudi,do kojih mi je stalo.
Njima ,opet,nije toliko stalo do bloga,a ja baš ne nalazim previše smisla u fejsu..
Tu i tamo naletim na neku korisnu informaciju,posebno vezano za svoj poziv,pa zato nastojim nekako održati te veze.
Tagiranje i pisanje po tuđem zidu,shvaćam jednako kao i šaranje sprejom ili nečim sličnim,po tuđoj fasadi...
Na taj način vaš kutak obilježavaju onime što oni jesu,a vi niste..ili onime što oni vole,a vama baš to ne znači doslovno ništa.
Bilo kakav rad po zidu može se zabraniti,ali tagiranje-obilježavanje vašim imenom neke slike,ne može.
Na taj način zaljepe vam na vaš zid "svoj poklon"sa kojim ja baš i neznam šta bih....recimo buket cvijeća,a ja bih trebala zamisliti da sam tamo neka lijepa latica u buketu..
A ja volim samo živo cvijeće,u saksiji zasađeno..i ne moram biti niti jedna latica...hehe!
Ali,ni to nije sve..
Najprije je bilo bockanje,a sad je lijepo to prevedeno u štipanje!
Neznam koji je smisao i poruka i jednog i drugog,ali dok sam našla kako to zabraniti na FB,skoro sam poplavila...

Tako ispada da sam na FB,ali na neki svoj način...djelomično..
Što bi rekli: ni vrit,ni mimo.
Ali,takva sam..cijeli žiivot.
Prihvaćam ga,ali sa zadrškom,što znači da ni sebe nisam do kraja prihvatila,ali da mi je znati tko jest!?
Na kraju ,kako god bilo,blog će ostati nešto što me povremeno ispunjava,bio čitan ili ne.




subota, 25. veljače 2012.

UPORNOST

Ne napisah ništa već dugo.
Sve bih sad ovo,pa ono,pa onda mi se čini besmisleno,i tako prođe vrijeme.
Htjela sam na blog staviti chat sa svojim blog-prijateljem GEROM ,ali kad sam otvorila gmail,skužim da je isključena povijest...Očito je da veza mene i povijesti nije baš u nekoj ljubavi,kad ju ne uvažavam..pa neka mi bude-eto mi sad..
A lijepo su me u školi učili da je to vrlo važna stvar..
Nema veze,neće mi on zamjeriti,ali se nadam da ćemo ipak popiti kavu na Brodskom korzu!
Ono što je me potaklo da pišem jest moja borba sa jednim operaterom(da ne reklamiram besplatno!),u vezi raskida ugovora.
Nešto sam o tome već pisala na predhovim postovima,ali uglavnom,problem je bio u mom preseljenju u drugi stan,pa time i prebacivanje kompletnih usluga dotičnog.Obavijestili su me da ta usluga košta 500 i nešto kn,s tim da mi ne garantiraju mogućnost televizije,zbog opterećenosti mreže protokom podataka.
Tu su počeli problemi i ja sam,onako iznervirana višemjesečnom prodajom i problemima oko stana, zatražila raskid ugovora,i uložila pismenu žalbu mailom!
Za taj postupak su mi poslali račun od 1495kn-dakle,naplaćuju svaki mjesec do isteka ugovora-6.mjesec 2012.g!
Opet slijedi moj pismeni prigovor mailom,ali i razgovor sa službom za korisnike,koje baš i nisam štedjela,mada u svemu tome,oni su najmanje krivi!
Rezultat svega je da su UVAŽILI moj prigovor i otpisali navodni dug!
Ovako napisano u par rečenica izleda lako,ali košta živaca i čekanja.
Ipak,neka bude primjer svima,koji se s razlogom osjećaju oštećeni,da ostanu uporni u svojim nastojanjima da ih nitko ne magarči!

Drugi događaj je vezan za inkasatora,kojeg sam zadnji puta vidjela prije 10g,.kad sam uselila u prodani stan,tada iz istog razloga kao i sada-nisam HRT-u prijavila promjenu adrese!!
I to u roku od 15 dana!
Kako tv pretplatu plaćam trajnim nalogom od početka,smatram da adresa nema nikakve veze više,ma gdje stanovala,ali gospodin me nema na popisu,pa se brine da ne plaćam.
Nakon žustre rasprave,a bila je zaista žustra da su susjedi otvarali vrata,rekla sam dotičnom da znam da on zarađuje za kruh,ali ne plaćam pretplatu da me nedjeljom uznemiravaju kojekakvi dosadnjakovići,kojima je problem zatražiti od matične kuće popis građana,koji plaćaju trajnim nalogom,i tako sebe ograditi od ovakvih osoba,kao što sam ja!Kad mu bude hrt poslao popis dužnika,a na njemu budem ja,neka pozvoni,a do tada neka "sjaši"..i zalupim vrata!!
Dakle,ta naša neorganizacija i dezorganizacija je tolika,da nam ni sto Europa neće pomoći!!
Dvadeset godina plaćam trajnim nalogom,i isto toliko godina hrt ne daje tim ljudima popis osoba,koje bi trebali zaobići..
Nadam se da se više neću seliti,ali čisto me strah da će me i na onom svijetu najprije dočekati inkasator iz istog razloga...

četvrtak, 26. siječnja 2012.

POČECI

Ajd da počnem od početka kraja...kraja predhodne godine.
Krajem te predhodne godine uspjela sam,nakon 6 mjeseci prodaje starog i kupnje novog,preseliti u taj novo-stari stan.
Nov je u smislu uređenja i novih stvari,ali je u zgradi iz bivše Juge,kad se nije ažurno unosila gradnja u katastar,pa zgrada nigdje ne postoji..
U stvari,postoji, ali je nema...
Nitko nezna tko je zadužen za ucrtavanje u katastar...
Grad izdaje neki papir, koji gruntovnica ne priznaje,a u katastru vele nek' im grad pošalje elaborat...
Tako,eto,izgleda da,dok se to riješi,bit ću ja ucrtana na groblju Sv.Lovre u SB!!
Nakon mog useljenja,uselila se i nova vlast na Markov trg.Neznam hoće li sa njima doći išta novo što već neznamo,ali dajmo im šansu kao i svima do sada,pa ko živ-ko mrtav...
Dođe tako i nova godina...i bila samo jedan dan i ostarila...a nekad je duže trajala.Bože,što vrijeme brzo leti...
Dođe tako i referendum i mi odosmo u...EU!!
E tu sam kolabirala...Propaganda ZA je bila nevjerljiva jednako kao i ona PROTIV!
Toliko prozirnih i površnih
poruka za državu od 4,5 milijuna ljudi...sramota!!
Nekako sam imala osjećaj da sa obraćaju ljudima kojima ni ne treba suvislo objašnjenje...
Niti jedan konkretan argument.
Jedni kažu da nas čeka med i mlijeko,raj,rješenje svih problema.
Drugi kažu čeka nas gorka sol i pelin,pakao,nestajemo.
A kako su ove godine 'renomirani'stručnjaci'predvidjeli smak svijeta za zbilje,odlučim se u inat za,pa da nestanemo kao Europljani...a ako mlađe generacije slučajno prežive,da im ostavim otvoren put u svijet mogućnosti.
To bi bio moj skromni doprinos svijetu i budućosti...sadašnjost je ionako u mulju...
I nakon tih početaka,počne početak početaka:ko je koliko kriv,pa vidi benzin poskupio...i tako redom.

A ja uporno govorim da će ionako biti sve po 12 kn,za sinove tajkuna...
Nikada nije postojalo savršeno društvo,pravda za sve.U svakom društvu je nekome dobro ,a nekome loše,kako koga očeše sreća.A ona je teška kategorija života,uvijek fali neki dio za potpunost.
Ipak,taj osjećaj si stvaramo sami,ovisno o našoj percepciji događanja oko nas i onoga što se događa nama samima.

Moj prijatelj pjesnik,Boljun, u svojoj zbirci poezije NEBO -TVOJE OČI ima jednu kratku,ali jasnu pjesmu,koja tako lijepo kaže kako nam tako malo treba za početak bar:

Komadić pluta
Morem doluta

(iskoči iz vode)

Ja dam rimu
More plimu

Čep...ode