Moj popis blogova

četvrtak, 26. prosinca 2013.

BLAGDANI NAŠI SVAGDAŠNJI

Kao i uvijek,društvene mreže su ovih dana preplavljene dobrim željama,čestitkama,svi smo puni ljubavi,neizmjerno darežljivi i tolerantni.Neću reći da je to loše,sačuvajbože,ali gdje nam je to i svih ostalih 360 dana?
Istina je da ima ogroman broj ljudi,koji su samozatajni,rado pomažu i uvijek to čine bez pompe,njima ne treba blagdan da bi pokazali nesebičnost i ja im se klanjam do poda!
Ali ne mogu se oteti dojmu,koji me stalno tišti uz blagdane,jer se uporno pitam jesmo li toliko veliki na djelu,koliko smo jaki na riječima?!Nekako mi se uvijek čini da su beskućnici,siromasi, sredstvo kojim dokazujemo da u nama postoji dobrota i ljubav,a taj poriv nekako uvijek ispliva najviše oko blagdana...zašto?
Gdje ti osjećaju stanuju i ostale dane u godini?
U mojoj mjesnoj zajednici  oformljen je centar za beskućnike,ali mogu ga koristiti tek kad temp.padne na -10,jer po nečijoj procjeni,beskućnicima valjda nije zima na -8,a gradu je skupo da troši na grijanje prostorije cijelu zimu...
Često razmišljam kako to,iz kojeg razloga,ljudi postaju beskućnici?Neki, vjerovatno,svojom odlukom,neki spletom okolnosti,neki jer su nemoćni da se bore sa životom..svatko iz svoga razloga!
Osobno sam,zbog preplitanja životnih okolnosti,umalo i sama to doživjela,iako sam zaposlena,i tada sam u trenu shvatila kako je tanka nit između uspona i pada....ali prošlo,nadam se!
Znate,čovjek se nikada ne spotakne o planinu,već o kamenčić...

Te svoje situacije sjetim se često,ali često se sjetim i svog prvog,ali doslovno prvog susreta sa jednim beskućnikom,za koje sam mislila da u jednom gradu,kakav je Slavonski Brod,oni ne postoje.
Kakva iluzija,ljudi moji!
Bilo je to prije 3 mjeseca:
Hitna pomoć je u noći dovezla mladog čovjeka,oko 45 g star,kojega su pokupili negdje.
Bio je pristojno obučen,ali uplašen,unezvjerenog pogleda,tresao se,teško disao...
U prvi mah sam pomislila-evo još još jedan alkos!
Kad sam ga zamolila da se skine da mu snimimo ekg,skinuo je polako jednu jaknu,pa drugu,pa gornji dio trenerke,pa vestu...Začuđena,pitala sam:
-Pa šta ste se tako obukao,kao da je ciča zima?
Samo je kratko rekao:
-Nemam gdje to spremiti...
Zamolila sam ga zdravstvenu knjižicu,rekao je da nema.
Objasnila sam mu da ga nekako moramo upisati u komp,pa neka nam bar da osnovne podatke,adresu...
Pogledao me nekim neobičnim,rekla bih sramežljivim pogledom,pognute glave  reče:
-Pišite:autobusni kolodvor!
Tada sam shvatila,pa on je skitnica,beskućnik!
I to u mom gradu,zar je to moguće!?
Prvi puta sam pomislila kako sam, možda, milijun puta prošla kraj nekog takvog,ili možda i pored njega,a da nisam ni pogled uputila ,a kamoli pozdravila ili nešto dala,jer nije prosio,nije molio,nije pitao...!
Na upit  liječnika kako je do toga došlo,samo je kratko rekao:
-Duga je to priča...a meni je teško pričati,pomozite mi...ne mogu disati..!
Ni mi ga dalje nismo ništa pitale,nastavile smo mu kisik,da mu malo olakšamo dok se čekaju nalazi.
U međuvremenu je jedna moja poznanica dala 2 narandže,da se osvježimo tokom noćne,pa smo mi te narandže dale njemu.
Pružio je ruku,uzeo ih,pogledao,spustio ih kraj sebe, lagano digao glavu,uputio onaj svoj uplašeni pogled i jedva čujno izgovorio:
-Hvala..!
 Kada smo mu rekli da će biti primljen u bolnicu,uzeo je te narandže i nekim neobično molećivim pogledom upitao:
-Sestro,mogu li ih ponijeti sa sobom...?!
Tada sam shvatila koliko je bio zahvalan za taj čin...

EPILOG: preminuo je sutradan..našao je svoj put u mir.

Nekoliko dana  intenzivno sam razmišljala o tome...i bezbroj puta upitala sebe jesam li mogla išta učiniti da to ne bude tako...jesam li možda vidjela,a pravila se da ne vidim,jesam li znala,a uvjeravala sebe da neznam...!?
Koja je to,i kakva ljudskost u nama,da se budimo samo za blagdane,a veliki broj ljudi,tu oko nas,žive nemoćni da se bore sa životnim preprekama,slabostima,samoćom,bijedom...i to svaki božji dan,i na -10,i na +35,po snijegu i kiši,po noći i danu?!
Kao pojedinci,ne možemo spasiti svijet,ali možemo puno češće učini svijet življenja ugodnijim i lakšim nekome,ko je tu,pored nas,a nemoćan da si to učini sam...
Upitajmo se češće,tko to jamči da sutra  nećemo biti baš mi?!

Zato,s ovim Božićem,ljeta Gospodnjeg 2013.i Novom 2014.g.počnimo  se više osvrtati oko sebe,jer su odgovori ponekad  samo u jednom pogledu..


SRETNA VAM NOVA 


utorak, 3. prosinca 2013.

GRANICA


Ja sam vam bloger,koji prvo smisli naslov,pa onda krene tema,i to samo zato jer mi se svašta mota po glavi,a naslov mi odredi put,poput naredbe.To bi bila neka vrsta granice,da se ne izgubim u moru ideja.

Ovih dana je bio referendum o definiciji braka.Referendumi trebaju,znak su mogućnosti izbora,ali očito je da je postao kao roba na buvljoj pijaci.Don Ivan Grubišić je sasvim lijepo rekao:

"Šta će moru sol,već je slano!"

Mene zanima ona druga,nepoznata strana ljudskih emocija.Ako nam je obitelj tako sveta,a trebala bi biti,zašto ju u praktičnom životu tako malo poštivamo?Bezbroj puta sam pisala o zapostavljanju starih i nemoćnih,koje voljena djeca trpaju u bolnicu na skrb,pod izgovorom da su to zaslužili,jer su plaćali socijalno.Zaslužili jesu,ali liječenje,a skrb bi trebala biti na obitelji!
Domova za stare i nemoćne ima bezbroj,koje ne nadzire nitko..
Službe za socijalni rad su statične,nepokretne,inertne prema obiteljima,koje ne skrbe za djecu i starije,a neke probleme rješavaju nasumično,ne vodeći računa o činjenicama.
Jedna od tih stvari jest "dodjela" djece,većinom majci,iako osobno poznam nekoliko očeva,vrlo odgovornih ljudi,kojima bi zakon trebao omogućiti potpuno jednaku skrb nad djecom,kao i majci.Dakle,podjela odgovornosti,uz suradnju obje strane,i uz redovnu kontrolu službe..
Međutim,svijest većine građana bazira se na sugestiji,što javnih medija,što političara,a što i lokalnih župnika,pa tako i donose odluke i zaključke.Nikada ne stavljaju sebe u kožu onog drugoga,a niti se drže one:-ne čini drugome,što ne želiš da tebi čine!
Jedan kolega je na FB pitao bi li ikome palo na pamet,ako mu je život ugrožen,ili život nekog njemu bitnog,da pita je li ta krv od nekoga tko je gay!?Naravno da ne bi,jer se SVI davatelji kontroliraju na HIV.
Na javnim mrežama je pisano svakojakih komentara,i to od mladih osoba,i to je ono što je mene razočaralo.Uz dostupnost interneta,kada je svaka informacija dostupna na dlanu,neki su spremni na dogme,vrijeđanja,omalovažavanja,vješala...
Sva ta razmišljanja se svode na onu:
"Bolje da mi je kćer kurva,nego sin peder!"
Pomno sam pratila sve što se moglo,i po izjavama,u našem podneblju,pod gay se podrazumijevaju uglavnom muškarci,lezbijke su tu u povoljnijem položaju,jer se uopće ne sjećam da je itko spomenuo u kontekstu "lezbe i pederi",isključivo su označeni "pederi".
Stječe se dojam da su,kojim slučajem isključivo žene gay,svi bi se radovali,referendum ne bi trebao,a ako bi i bio,svi bi bili protiv!
Toliko o tome,koliko se uopće razumije ono za čega se daje glas.
Moram pojasniti i ovo:i ja sam za brak,u kojem će djeca,rođena u braku,posvojena ili rođena začeta IVF(UMJETNA OPLODNJA),živjeti i odrastati sretno i zadovoljno!Ako se dogodi da ta djeca imaju drugačiju sexualnu orijentaciju,ne želim da ih se stavlja na stup srama,da im se uskrati pravo na normalan rad,napredak u karijeri i pravo na njihov izbor ljubavi!

Ti ljudi nisu pali s Melmaca,kao Alf,rođeni su u vezi muškarca i žene,dakle dio su ljudskog roda,mogu biti ružni,pametni,blesavi,mali,visoki,mršavi i debeli,plavi i smeđi...Što je razlog njihove drugačije sexualne orijentacije,medicina još nije točno dokazala,ali postoje od postanka čovjeka,i to se ne može brisati.Gay se ne postaje vlastitim izborom,kao što se postaje član stranke,gay se rađa.

Dakle,svi oni,koji misle da su to tamo neki drugi ljudi,i da se u njihovoj obitelji to ne može dogoditi,neka dobro protresu svoje misli,jer kao i svi poremećaji,i taj se može dogoditi baš nekom njihovom!

NE SUDIMO,DA NAM NE BI BILO SUĐENO!

subota, 2. studenoga 2013.

Brođani...

Večeras se,nakon godinu dana,ponovo digao Slavonski Brod na noge.
Doduše,ne u onom broju kao prije godinu dana,ali ipak,bilo nas je,dovoljno za još jedno upozorenje.
Ljudi sve više postaju letargični,ne vide smisao ni svrhu protesta,puštaju da 'voda ili odnese ili donese'...
Teško je mijenjati navike,stavove,teško je prihvatiti da se doslovno treba izboriti za svaku mrvicu kruha.Demokracija donosi mogućnosti,koje sposobni iskoriste,i u svakom uređenom društvu,to je normalan proces.
U procesu naše demokracije,prilike koriste podobni,i njihovi poltroni,a ostali čekaju nešto,ne čineći ništa.
Grabež je postala masovna pojava,vlastiti interesi iznad svega,pa se u narodu iznjedrila nevjerica prema svemu i svakomu,tko išta pokuša učiniti za opću dobrobit.
Ponekad mi dođe,kad na fb pročitam sumnjičave ili licemjerne komentare na račun grupe,da osobno priupitam te veleumove,znaju li tko je snaga svega?
Jesu li sami spremni učiniti sve ono što ova grupa čini,bez trunke materijalnog interesa?!
Dado je samo prvi među jednakima,kojeg na svu sreću,svesrdno podržava obitelj i prijatelji,i koji nedavno,zbog iscrpljenosti i prevelikih obaveza,završio u Hitnom prijamu na infuziji !
Tko zna kojim bi putem cijeli proces išao,da u boljitak Brođana nisu sebe uložili još desetine mladih ljudi,ne štedeći se,svatko prema svojim mogućnostima,sa vjerom u uspjeh?!
Borba za čist zrak nije samo to i nije sama sebi svrha.Odraz je to višegodišnjeg nezadovoljstva ljudi ovog grada kompletnom situacijom.
U tom zraku "visi" nezaposlenost,male plaće,nesigurnost,besperpektivnost, "pretraživanje" kontejnera,vapaj očajnika!
Nebrigom za onečišćen zrak i odugovlačenjem rješavanja problema,vlast šalje poruku: "Riješit ćemo,kad za to bude povoljna klima,a do tada,evo vam šarena laža...dobit ćete mjernu postaju!"

Mjerna postaja ne pročišćava zrak,ali odgađa rješavanje bar za još jednu godinu,a do tada možda Brođani dignu ruke od svega...
Ipak,da nije bilo prošlogodišnjeg "događanja Brođana",ne bi se vladajućima protresle gaće,bar na tren!
A mjerna postaja ne bi bila čak ni ponuđena!
To govori da moramo biti ujedinjeni,podržavati se,ako mislimo postaviti temelje bolje i sigurnije budućnosti sljedećim naraštajima!
I to na svim poljima,gdje su se ukorijenili veliki problemi!
U ratovima ljudi imaju jasnog neprijatelja i jasan cilj:pobjeda i sloboda!
U miru, iz nekog razloga, postajemo neprijatelji sami sebi.
Težeći prestižu ,razjedinjujemo se po raznim frontovima.Tako ulijećemo u kaos,iz kojeg je teško naći izlaz.
A izlaz-to je proces,koji traje...

Nadam se,ne predugo...




četvrtak, 26. rujna 2013.

SESTRE...

Je li ikada itko razmišljao zašto se medicinske sestre najviše predstavlja kao neke erotske bombe,a počesto i kao zločeste,debele babe,sa ogromnom špricom za davanje injekcija!?
Pokušala sam dokučiti odgovor,ali badava sam potrošila vrijeme.
Jedini odgovor,koji mi se nameće,jest javna percepcija doktora,kao *boga života i smrti*,a sestra je tu,uz njega,...pa još i noćne smjene...ah,što to budi maštu..
Na ovu temu me potakao jedan Brodski portal,pišući o temi štrajka,posebno dotakavši doktore,ali naslovnica nije neki polugoli doktor sa erekcijom,već medicinska sestra,

sa izbačenim prednjim trapom,kao bojnim oružjem i strogim minićem!!
Čim sam to vidjela,zgadio mi se i portal i pisac redaka!!

Osobno nemam ništa protiv doktora,radimo kao tim,suradnja je neophodna,ali ljubav baš nije tako velika,kao što je stvorena percepcija u javnosti.
Stvarnost je sasvim drugačija,to sestre jako dobro osjete na svojoj koži...
Ćak ni stav pacijenata nije isti prema sestrama i prema tehničarima!
Svjedok sam bezbroj istupa na vratima hitnog prijema...sestri se svašta izgovori,prijeti,galami,zauzima borben stav,ali kad se pojavi kolega iz kirurške hitne,ton  se utišava,glas je ljubazniji...

Da se razumijemo:svoj posao volim,radila sam ga u svakojakim uvjetima svih ovih godina,kao i sve druge sestre,ali postoji nešto što mislim da se nikako ne smije spustiti ispod svakog nivoa_DOSTOJANSTVO!

Ovakav prikaz med.sestara ne brine ni Komoru,ni sindikat,ali ni članovi baš ne brinu,sve pod izgovorom da se tu ništa ne može!!
Komora med.sestara uzima lovu za 3 stavke bez pokrića,protiv kojih med.sestre nikada nisu digle bunu:
Komora obavlja sljedeće javne ovlasti:
  • vodi registar medicinskih sestara,
  • daje, obnavlja i oduzima odobrenja za samostalan rad,
  • provodi stručni nadzor nad radom medicinskih sestara.       
U taj registar se same upisujemo,same obavljamo tzv. educiranje skupljanjem bodova,a licence dobijemo kao grupni paket papira,koji se istrese na stol,jer nismo zaslužile  da se tako vrijedan dokument pošalje u kuverti na kućnu adresu!

Sindikat je posebna priča!!
Potpisan je ugovor sa vladom da radimo do 65-te godine starosti,bez ijedne trunke beneficija,bez obzira na rad u noćnim smjenama!!Valjda je i sindikat uvjeren da sestre redovno spavaju na poslu..
Noćni rad jest plaćen,istina...samo kako i koliko!!Može li novac nadoknaditi neprospavane noći!?Dokazano je da svaka neprospavana noć izaziva stanje pijanstva kao 0,8 promila alkohola..
Sve što su sve vlade do sada tražile da se ukine,sindikat je rado pristao,nudeći neke stvari i više,što me ponukalo da se prije 3 godine isključim!!
I takav sindikat,naravno,nikada nije digao glas da se prestane prezentirati sestre,kao seksualne objekte doktora i onih,koji bi svoju čitanost postizali stavljanjem slika med.sestara kao erotskih nimfi!
Opće stanje u Lijepoj našoj jest kaotično,ali to nije razlog da se svatko,ali doslovno SVATKO,ne bori za dostojanstvo poziva i sebe ,kao osobe.
Sestre se same školuju,same educiraju o svom trošku,a onda im se ne priznaje stručnost,jer ih nije ustanova ili ministarstvo školovalo!

Ljudi su razočarani mnogočime,ali svi zajedno šutimo.
Svatko,tko radi,makar i za minimalac,moli boga da ga ne izgubi,jer strah je postao vlast nad ljudskim umom i razumom.
Neznam za koga i zašto rade ljudi,koje se uopće ne plaća,ne upisuje radni staž...ne dobiju plaću po godinu dana,a gazda ljetuje na Maldivima!?
Zarađujemo za bogate gospodare,koji ne plaćaju poreze,a režimo jedni na druge... svi se kuhamo u istom kotlu.
Bez brige,neće još  puno vode mojom Savom proteći,a zdravstvo će uplivati u još veći metež,jer je jako skupo,a sistem solidarnosti ne pokriva cijenu kapitalizma.Privatizacija u zdravstvu,za sada,još nije ni u primisli,bar ne javno,a do tada...ispreplitat će se raznorazne priče o sestrama i doktorima,koji uživaju,što u blagostanju, što u sexu...

A sestre....bile i  biti  će najpoželjniji objekti manipulcije!!


utorak, 20. kolovoza 2013.

MOLITVA

Neznam šta da stavim za naslov...nisam dugo pisala,komp sve više otkazuje,opet je na liječenju kod susjeda Dade,a na iphon mi teško pisati duže tekstove.
Kad pomislim na blog,obično mi teme baš ne pašu,mislim da su neozbiljne,one ozbiljne nisu poželjne za širu javnost i tako dani prolaze....
Zapravo,stvarnost je podosta zbrkana,a da o tome pišem...pa to i vrapci na grani osjete...
Moj sindikat sprema nekakav štrajk...
Ja u tim štrajkovima ne vidim svrhu,jer se osjećam kao zadnja budala sa onim bedžom oko vrata,na kojem piše:

..a istovremeno moram otvoriti vrata na svako zvono,sa svakim popričati,da bih lakše trijažirala što je hitnije od hitnog!!
Ko tu koga pravi budalom?
Najprije,hitnoća,kako ju shvaćaju ljudi,nema veze sa smislom te riječi.
Tip je noćas popio brufen na prazan stomak,jer ga zabolio kuk,a onda ga od tablete zabolio želudac,žena ide na rehabilitaciju u 8h ujutro,ali ona svoje lijekove pije u 9.30,i ni na kraj pameti joj nije bilo da ih popije ranije,jer u ta doba neće biti kod kuće...a niti da ih ponese sa sobom.Naravno,obitelj zvonca jer baš je ona najhitnija,iako vide da čeka još 20 ljudi prije nje,a u međuvremenu je primljen infarkt...
Otkud nam pravo uzeti bilo koga prije nje!?
Mislim da je strašna šteta što nema kamera,koje bi pokazale istinu,na obje strane..

Od 1.9.kreće neka reforma,od koje su mediji napravili senzaciju,a osim administracije i većih obaveza obit.liječnika,ništa se ne mijenja.Toliko smo bogati da ćemo,na neki način,imati dvije hitne pomoći.
Jedna je stara hitna pomoć,koja je za teren,ali jednako i dalje može primati pacijente u ambulantu,s tim što sada olako šalju u hitne prijeme,bez udubljivanja u problem pacijenta.
Druga hitna su hitni prijami,gdje se hitnoća trijažira po stupnju hitnosti stanja bolesnika i radi hitna obrada,i na taj način određuje je li pacijent za prijem u bolnicu ili ne.
U taj prijam dolaze pacijenti po svom nahođenju,bez uputnice,dakle jednako kao na hitnu pomoć..
Neznam čemu panika...
...a neznam do kada će ovako skupo zdravstvo na ovakav način funkcionirati...
Sve što svima nama treba jest pošteno plaćen rad,više reda u sustavu prava i pravde,za sve jednako...
Do tada,najbolje se pomoliti,jer to je jedino što ne odmaže,djeluje smirujuće na živce,ali i jedino što nam je preostalo,pa ako pomogne-hvala,ako ne-opet hvala...

Kak bu-bu!
Eto,ja toliko...zasad...


ponedjeljak, 29. travnja 2013.

UNUTARNJA SNAGA

Posljednjih nekoliko dana moj grad se vrti po svim javnim i inim medijima zbog nesreće,koja se dogodila.Tragedija je strašna,najstrašnija onima,kojima se dogodila,pa i obitelji mladića,koji je nesreću skrivio.
Po fejsu se vrtjelo najviše komentara,nastalo je takmičenje tko će najbrže objaviti novu informaciju,koju *provjereno* zna,tko će napisati pogrdniju riječ za krivca nesreće,objavljivala se smrt djevojaka prije smrti,moli se,proklinje,psuje...i umjesto neke riječi utjehe,kao izraz vlastith emocija stave se smajlići,i što je najvažnije-LAJK!!
Što više,to bolje!
Lajk,lajk mi daj!!
Za njima vlada glad!
Sve u svemu,strašno ružna slika nas samih i naših stavova,bez trunke dostojanstva prema žrtvama!!
Čini mi se da nismo prihvatili vrijeme u kojem živimo.
Više nije in hodati pješke,ako nemate štapove za nordijsko hodanje,voziti bicikl,jer si smetnja u prometu,osim ako nisi sportski opremljen,a o motorima da ne govorim.
Ne poštivaju se pravila.
Nema međusobnog uvažavanja u prometu.
Auto je postao nasušna potreba bez  potrebe.
Kad sam selila u drugi stan,dosta mojih prijatelja se zabrinulo kako ću na posao,jer sam prodala auto..a odselila sam samo 500m dalje!!
I kupila novi bicikl!
Auto je postao naša i lijeva i desna noga,i mada su tanke i duge noge poželjne,za auto se to ne pika!
Na cestama,predviđenim za *fiću*,*yuga*i slične *bolide*,voze se *kruzeri*od auta,brži od brzine zvuka.
To je postalo pitanje statusa,pa makar vas stigla Linićeva ovrha!
Ono što je meni neprihvatljivo u svemu, jest to naše shvaćanje vlastitih prava,a ne prihvaćanje obaveza i odgovornosti prema sebi i drugima oko sebe.
Automobil jest pomoć čovjeku da dođe brže i lakše na odredište,ali je i brži put do tragedije.
Kada smo to izgubili kompas?!

Meni osobno jest satisfakcija,koja mi daje nadu da još imamo šansi,postupak roditelja preminule djevojke,koji su darivali njene organe.

Zahvaljujući njihovoj nesebičnosti,jedna suza radosnica,u znak zahvale,poteći će u nečijem oku.
Taj netko će nastaviti svoj život na radost svoje obitelji i prijatelja.
Tako to rade veliki ljudi!
Hvala im!



subota, 30. ožujka 2013.

Uskrs

Neznam kako je drugdje,ali u Brodu danas kiša lije kao 'iz kabla'...
Dopodne sam obavljala neke zaostale obaveze,pa zadovoljna obavljenim,sad častim sebe šalicom kave...i razmišljanjem...
Pitam se što je to što u ljudima potakne pozitivne emocije najviše za blagdane?Zašto smo najviše potaknuti na darivanje baš tih dana?
Mada,kada je u pitanju većina,bolje ikad nego nikad,ali zašto baš tada?!Pada mi na pamet misao da smo u tome jako proračunati,jer bismo inače mislili na potrebite cijele godine!
Valjda se nadamo da će nam ti postupci biti 'upisani' u životopis umiranja...a onda i bolji i ugodniji źivot nakon źivota..
No,ljudski mozak je pun čudesnih svijetlih i onih manje svijetlih senzora,ćelija,stanica,centara...kakogod ih nazvali,zato smo,ovako isti,zapravo vrlo različiti!
..ili obrnuto čak!
Znam ovo:
Ne treba zaboraviti živjeti,ali i pomoći drugima da žive!

Kako sutra radim cijeli dan,ostavljam svojim prijateljima i svima,koji slave,iskrenu blagdansku čestitku:





petak, 15. ožujka 2013.

PATULJCI...

Neznam što se događa,ali jedno znam sigurno:kaos još nije dosegao svoj vrhunac.
Koliko god okretali glavu i pravili se gluhi i slijepi na događanja,teško se izolirati od negativnosti!One su naša svakodnevica,ljudi ih žive!Javnost i mediji barataju brojkama o nezaposlenosti i siromaštvu,ali to kao da se nas ne tiče...
Zbog fb pomagalice se proziva ljude,sve u svrhu zakonitosti,iako ljudi to rade dobrovoljno...Daruju samo ono što im je višak i što im ne treba,a nekome je to od ogromne pomoći!Roditelje,koji su na dobrovoljnoj bazi oplemenili okolicu vrtića sadnicama drveća,optužuje se da su politički opstruirani!
Dakle,građanke i građani,ako slučajno kihnete,a omakne vam se i da nenadano prdnete,pazite:mogli bi biti prozvani da to ciljano činite u svrhu neke političke promocije...
Na drugoj strani zakida se ljude za osnovna sredstva za život,kako bi ih se držalo na uzdama!Ovrhe frcaju na sve strane,neke i zbog mizernih dugovanja,kao da nam je država toliko bogata,a ti dužnici neki licemjeri,koji se igraju...
Rušenje nelegalne gradnje-posebno pitanje.Tko je u Slavoniji ikada legalizirao ambare,svinjce...građeni su u vlastitom dvorištu!Kako ti ljudi,a u ostalom i gdje,mogu 'namaći'kune za legalizaciju,kad poljoprivredu guši sustav?!
Čini mi da bi zbog toga Slavonija mogla biti ravnija nego što jest..
Neću govoriti o plaćama državnih i javnih službenika...smeta me to što su medicinske sestre izjednačene sa svima ostalima,kada je u pitanju radni staž i odlazak u mirovinu.
Mislim tu na nas,koji radimo u bolnici.
65?!
67?!
Osobno ne bih bila sretna da mi,danas-sutra,terapiju daje sestra sa -/+ 6 dioptrijom i štapom u ruci,iskrivljene kralježnice...Bolnica je akumulator ljudske patnje,rad u smjenama izaziva promjene u u organizmu,iako okrećemo glavu od tog problema,ne možemo ga negirati,a mladi na birou mole Boga da neko umre da bi oni radili,ili se snalaze,pa odlaze vani...
Ima toga još...košmar u sustavu!Plaće se smanjuju,time se smanjuje i punjenje državnih blagajni trajno,a ljude uvodi u dužničko ropstvo.
Istovremeno,raste broj nekih samozvanih mesija,koji imaju 'prava' rješenja za nastalu situaciju.Neki su sa imenom i prezimenom,oni prosvjetljeni prebjezi iz stranaka,koji traže spas svog opstanka u daljnjem političarenju,a neki su skriveni,u strahu od gubitka posla,ali źicaju zaleđe u članstvu virtualnog svijeta.Prešišali se sve astrologe,numerologe,vidovnjake svake fele!
Stalno smo na stazi apsurda!Škole,bolnice..sve dijelom umreženo kompjuterima,ali za krajnje korisnike je to luksuz,koji neki teško plaćaju,a velika većina ni nema.Dobar dio,koji ih i ima,nezna koristiti...
Država funkcionira po principu:
-Dajemo vam šunku za hranu,ali nema vode za piće...
Probajte preživjeti...
Ali šta njih briga...

Patuljci pojma nemaju!


utorak, 5. veljače 2013.

TEME I DILEME

Razmišljam ovih dana o događanjima kod nas.Nije da se nije i do sada nešto stalno kuhalo,ali iskreno,meni cijela situacija ide na...ganglije!
Stalno se traže neke istine i pravice,a onda se ispostavi da one postoje odavno,samo mi nismo znali.
Ovako deprimirajuće stanje nije bilo ni u ratu,a ljudi su ginuli.Sad ispade da smo i financijski bolje i lakše živjeli tada,nego sada!
Bombardiranje negativnostima je toliko da me strah čim zakoračim na ulicu.
Ma,zapravo,nije me strah,ali bi trebalo biti.
Obijesni očevi sinovi vježbaju pravljenje ubitačnih mašina,a onda iz prikrajka promatraju reakcije i sline od zadovoljstva.
Ministar veli da smo dužni..i tužni..jadni i čemerni...unučad će nam se rađati zadužena kreditom,koji nikad nisu potpisali.
Brojka nezaposlenih sve veća,zaposlenima plaća sve manja,prava sve tanja,zanemarivanje ,silovanje i maltretiranje djece i nemoćnih,kriminal na svakom kvadratnom metru...sve to nam referiraju iz sata u sat!
Neznam kako bih to okarakterizirala.Je li to dio političkog imidža,da se ustrašimo i sakrijemo u mišju rupu,ne bi li nas zaobišlo to crnilo,ili je to crnilo naša stvarnost?!
Jedan naš Brodski političar mi je neki dan rekao da mu je najvažnije da nije nije nikada izgubio obraz!
Mislim si,kako bi ga izgubio,kad ga nikad nisi ni imao..
Na fb me stalno ubacuju u neke vizionarske grupe,koje nude čarobna rješenja stanja.
Ne volim čarobnjaštvo i kvit!
Ufff...!
Valjda nas neće opet zaobići taj neki novodošli smak svijeta,jer kako stvari sada stoje,jedino on može uvesti red u ovaj kaos
Zaista neznam...pao mi mrak na oči!!