Moj popis blogova

petak, 29. kolovoza 2014.

KIRVAJSKA PRIČA

Kad si na godišnjem,a srce kaže:MORE,novčanik odmah veli:NEMORE,onda se odazoveš na ljubazan poziv kolegice da dođeš na kirvaj.
Tako sam odlučila još prije par dana,pa sam sa sobom povela svoju Malu prijateljicu,da dijete vidi šta je putovanje vlakom,ionako je na svakoj relaciji u autu,pa da upozna i drugačiji svijet.
Lijepo smo sjele u jedan putnički oko podneva i dotaljigale se u Donje Andrijevce!
Tamo nas,kao u svakoj slavonskoj kući,dočekao ručak,izobilje svega,neznaš što je bolje i slađe.
Nakon ručka smo otišle do centra,a tamo milijun igračaka i kojekakvih đinđi,ringišpil,konj poni,kojeg je jahala..ma svega,k 'o na kirvaju!
Slikale se,šetale,smijale...
Na povratku svratile ponovo na kavu,večera..ma šta da pričam,još puhćem..
Ponuđeno nam je da se autom vratimo u Brod,ali Mala prijateljica je baš htjela vlakom kući,kaže sviđa joj se vožnja,samo šteta što sam odabrala kratku relaciju.
Kolegica nas je odvezla na željeznički kolodvor,a mi smo se cijelo vrijeme zezale i smijale...kad odjednom-evo vlaka,staje!
-Uh,jbt,Mala, 'ajmo brzo,nit ' ko ulazi,nit 'ko izlazi,pobjeći će-velim ja,pa trk u vlak.
Sjetih se svog prijatelja sa fb,koji je svoju dragu nazvao Usain Bolta,kad je ulazila u vlak,e tako smo nas dvije uletile!

Nastavile mi svoje cerekanje,onako same u kupeu,kad odjednom ugledah:PERKOVCI!
-Auuuuuu,Mala,pa mi smo promašile pravac,ovaj ide u Vinkovce...-velim ja.

-Pa šta ćemo sad?-pita ona.
-Ništa,silazimo!-odgovorih,ali samo što sam to rekla i digle se,vlak krene dalje...hahaha!
-A onda silazimo na sljedećoj stanici...!
-Pa koja ti je to stanica?-pita Mala.
-Vrpolje...-bio je moj odgovor kroz smijeh.
-A kako ćemo nazad?
-Pa vlakom...rekla si da ti je ono kratka relacija,pa smo ju sad produžili..!-odgovorim kroz smijeh.
Sjetih se svog prijatelja Fizyja,da zna kako smo došli u njegov kraj...vjerovatno bi posumnjao u svoje prijateljstvo sa Brodjom...
Nekih sat vremena smo čekali sljedeći vlak, pojele sladoled,popile sok i zabavljale se svojom neplaniranom avanturom,jedino društvo su nam bili komarci....isprdala me,neću ni reći kako...hahaha!
Za to vrijeme se već pročulo u Brodu gdje smo,pa me prijatelj nazvao da pita za vozni red...mami i tati smo rekli  da imamo kolača za popudbinu,tako da nismo ni gladne,a do zime ćemo,valjda,stići kući..

Kad nešto razmislim,baš je dobro katkad,biti malo lud,ima to svoje čari.
Ipak,za svaki slučaj,nemojte to iskušavati..


petak, 15. kolovoza 2014.

BEZIMENA

Lijep dan,onako po mom,navukao me na vožnju...do groblja,moje uobičajene destinacije.
Može to nekad izgledati deprimirajuće,ali sad razumijem zašto stari najčešće obilaze groblja;em malo daš duši oduška,vratiš neka sjećanja,em sretneš ljude,koje baš i ne srećeš često,ali sretneš i one,za koje nikada ne bi pomislili da bi se upoznali na takvom mjestu.

Prvo poznanstvo sam opisala na jednom od postova,bila je to moja kolegica po struci,vjerna komentatorica mojih postova-Jednokrili Anđel,koja je prepoznala mene i javila se..i sad se sjećam kako sam bila sretna..:)
Drugi susret je bio na poslu,fb prijatelj je trebao liječničku pomoć,pa je dospio u OHBP...Nadam se da sam mu uspjela pomoći..

Današnji susret nije bio doslovno na groblju,ali nije ni daleko...hehehehe!Smjer nam je bio isti:povratak kući s groblja...
Sišla sam s bicikla,kako bih prešla most na Glogi,a da ne ometam gospodu u makinama od auta i taj tren je cestu prelazio jedan par.Damu sam odmah skužila,radimo u istoj ustanovi,znamo se...pa godinama.
Gospodin kraj nje mi se učinio nešto poznat i,za čudo,brzo mi se upalio "kliker"-pa to je moj fb prijatelj,čije zanimljive statuse rado čitam!
Instinktivno sam odlučila da se javim,pa sam ih pozvala,jer sam bila tik iza njih!!Obje smo se obradovale susretu,a onda sam pružila ruku njenom suprugu i rekla:
-Ja sam....BrodjaSb!

U trenu mi je sinula misao:-Pa ti,ženo,nisi normalna!!Kakvo je to predstavljanje?!Imaš svoje krsno ime,ludo..!
A onda druga misao je pobila prvu:pa da sam rekla da sam Milka,vjerovatno ne bi osmijeh na licu bio tako širok,jer Milku ne pozna...
Prošetali smo zajedno,napričali se o puno stvari pomalo,u crticama,za prvi puta čak više nego bi i pomislili.
Na kraju,razmišljajući kod kuće,shvatih da ova virtuala ima puno svojih prednosti,jedino što zaista više nisam sigurna kako se zovem.
Ko zna kakve nas  još promjene čekaju,moguće jednom postanem bezimena...Umjesto osobne,samo narukvica sa nekim mikročipom,ili neki barcod na čelu...
Jedno znam sigurno:ako ovako nastavim,morat ću u krsni list i osobnu dodati ono BrodjaSb,za svaki slučaj..