Dođem s posla večeras,priheftam se na internet,kad ono prvi naslov na tportalu-JAVNE SLUŽBE SE ODREKLE BOŽIĆNICE!
Doduše,odrekla sam se mnogo čega i bitnijeg,ali nekako se ne sjećam te stavke.
Sad neznam radim li u takvoj službi,to ovisi o potrebi,nije uvijek,vjerujte!
Ali kad sam ugledala sretnu i nasmiješenu Spomenku,pao mi mrak na oči,jer znam da tu ima još neka kvaka!
Čim se vrag smješi,nisu čista posla..
Čitam dalje i ne mogu povjerovati..Pa onda još jednom..pa još jednom.
Onda sam stavila cvikere,nisam sigurna jesu li slova dobra.
Doslovno piše ovako:
Sindikati su također pristali da se više ne plaćaju troškovi prijevoza (tzv. cipelarina) do jednog kilometra od mjesta stanovanja.
Cipelarinu smo dobivali mi,koji ne koristimo prijevoz,dakle,koji pješačimo,a putnicima se plaćaju putni troškovi!
E sad ja,koja stanujem blizu radnog mjesta,nemam pravo na to,ja sam se toga odrekla-tako kaže sindikat!Svi,koji stanuju dalje od tog km,oni deru cipele..
Moram priznati da nisam znala da sam tolika "radodajka"!?
Ma šta će meni cipele,mogu ja i bosa...
Osobito kad moj sindikat to kaže,moram vjerovati,pa plaćam ga zato,jel' tako!?
Ili da se potrudim da nekako dokažem da ipak stanujem 1 km i 1 metar dalje!?
Neznam uvažavaju li se katovi zgrade!?
Ako neko zna,nek'prišapne,bit' ću zahvalna!
A da ti isto izmiriš udajenost od portuna do garderobe na radnen mistu i nadodaš barenko 50 metara šetnje po skalama u zgradi? Morebit bi se i skupija ti 1001 metar!
OdgovoriIzbrišiA tu ti nema pomoći, bilo je i većih gluposti.
OdgovoriIzbrišiOni koji su radili u mjestu gdje je škola dobivali su i do 1000 kuna veću plaću ( kao brdsko područje), a mi 500 metara dalje u selu iste općine ništa. kako je to trajalo nekoliko godina muž i ja smo mogli kupiti autić za tu lovu.
A upravo sam neki dan slušala ortopeda da je dobro hodati bos ;)))
Ili prestani plaćati članarinu i svake godine si kupi cipele!
Uopće se čudim da si član sindikata, kada nikada ništa ne rješava u korist zaposlenika, već samo sebe i ulizica ... Primit ću te za podstanara, prijavi se da stanuješ kod mene, pa će biti kilometara i cipelaaaa, a stan iznajmi nekoj kolegici koja može kupiti cipele. Važno je što je na papiru, a ne u stvarnosti. Ako se oni oči mažu radnicima, zašto i radnici ne bi njima... Pozdrav!
OdgovoriIzbrišiznači, nije cipelarina nego bosarina haha..maria
OdgovoriIzbrišia oni koji imaju kilometar i nešto više do tramvaja....koliko oni dobiju????...pusa....franc
OdgovoriIzbrišiA štoda ti kažem ada te utješim? Kad bi mogli, mislim da bi i ljudima noge odrezali ako bi im to bilo od koristi.... a tko zna...možda i na to spadnemo.... sve je moguće... više nas ništa ne može iznenaditi... ili da? :)))))
OdgovoriIzbrišiLijepi pozdrav ti ostavljam draga moja!!
Ne mogu lopovi dati radnom narodu zasluženo i potrebno jer bi njima bilo malo.Oni su ipak nešto drugo od stoke sitnog zuba...
OdgovoriIzbrišiPozdrav, Žubor
Eeeeee, kroz rat(mislim na Domovinski, naravno, a ne koji durgi)vrijedila su ista pravila: naknadu za put ili ti ga cipelarinu, mogli su obiti samo oni zaposlenici čije je prebivalište udaljeno više od dvje autobusne postaje.....a to što su one jedna od druge udaljene juhuhu metara - nema veze! Dakle, vraćamo se na isto (ili gore). Uostalom, što da ne: pa tko nam brani letjeti do posla! E!
OdgovoriIzbrišiJadna je država kada štedi na nama malim smrtnicima.Jednoj spremačici itekako znači 250 kuna u današnjoj situaciji,a ove gulikože se nalapale i miju nam se iz vlade.Sram ih bilo!
OdgovoriIzbriši