Moj popis blogova

petak, 30. rujna 2011.

SNAGA VOLJE I DOBROTE


Stalno me kopka da bih trebala nešto napisati,ali nikako složiti u glavi šta.
Naš prijatelj Ante je operiran,dakle prva barijera je prijeđena.
Nadam se da će oporavak biti dobar,bez komplikacija,ali ako ih i bude,da će biti savladane.

Za one,koji budu čitali ovaj post,moram napisati da sam se javila Dr.Duraković,koja je preko Dragana Gortana,našeg prijatelja-pjesnika Boljuna,bila kreator svega što je vezano za Antera.
Uložila je svoj trud,svoju dobru volju,koju,čini mi se,ima za sve ljude svijeta,da Anter,bez da korakne iz Splita,dođe na ugovoreni termin na operaciju.
Možemo mi svi reći kako je to lako,kad radiš u toj ustanovi,ali vjerovali ili ne,to nimalo nije lako.
Prvo,ne pozna pacijenta.
Drugo-taj pacijent je već liječen u drugoj ustanovi.
Osim toga,mora zamoliti kolege iz druge grane medicine,jer Dr.Duraković je hematolog,da bi se konzultirala o mogućnostima i šansama..ima toga puno!
I to je se realizirala...
Zbog svih blogera i fejs prijatelja,koji su bili uključeni u organizaciju Anterovog dolaska na Rebro,napisala sam njoj i ekipi Dr.Kinde email u znak zahvale na silnom trudu, u ime svih nas!!
To je najmanje,ali trenutno i najviše,što mogu učiniti,osim što svi nestrpljivo čekamo Anterov oporavak!
Davno sam pročitala jednu misao,koja mi je postala životni moto:
Čovjek,koji se znade staviti u kožu drugih ljudi,ne mora se brinuti za vlastitu budućnost!!
Jasno mi je da tu misao ne treba shvatiti bukvalno,ali znam i da je život tako posložen da neka ravnoteža ipak vlada,uprkos svemu!
Na kraju,hvala svima što su dali dio sebe najviše što su mogli,znali i umjeli.
Osobno mi je i zadovoljstvo i čast što poznam nesebične ljude-sve vas,uvijek spremne na davanje.
Našem prijatelju poželimo što bolji oporavak,jer čeka ga još puno životnih obaveza!! 

petak, 23. rujna 2011.

VALNA DUŽINA...ILI SMUŠENOST?!?

Bakica je već pisala na svom blogu o našem FB i blog susretu u Velikoj Gorici,gdje smo se sastali kako bi, uz najbolje želje,ispratili našeg velikog i dragog prijatelja Antu Radeljevića,koji je danas smješten na Rebro radi operacije!
Druženje je,kao i uvijek bilo bogato..što atmosfera,što trpeza,zahvaljujući nesebičnosti naših domaćica Višnje i Marice!!
Bio mi je to tako ugodan i lijep dan,jer sresti stare prijatelje i upoznati nove,može li više od toga!?
Smijeha i razgovora je bilo obilato i naš Ante nije zaostajao u tome,što mi je bilo posebno zadovoljstvo!
Kako sam danas morala na posao,tako sam se po noći vratila kući,a taj moj povratak je opisan na blogu kod Lomic,samo kliknite na početku na ime BAKICA..
Samo moja saga sa mobitelom nije završila sinoć.
Nastavak je uslijedio na poslu.
U pauzi odlučim nazvati Loru da bih čula je li Ante smješten,kako uopće stvari stoje,naravno preko svog MOBITELA!
Dok sam tako slušala izvješće,uđe druga kolegica u ambulantu i odmah zgrabi fiksni telefon,da obavi svoj razgovor,a ja,iznervirana da će mi prekinuti razgovor,lupim je po prstima i na sav glas kažem:
-Spusti slušalicu,vidiš da pričam!


Isti tren upali mi se lampica da ne pričam na fiksni,jer imamo i aparat sa mobilnom slušalicom,već da pričam preko svog mobitela...ali kasno...
Kolegica i dvoje stažera već su se valjali od smijeha,a i ja skupa sa njima,toliko da sam morala prekinuti razgovor.
Nakon par sati nazovem kolegicu na odjel da nam prijavi slobodna mjesta radi mogućih prijema.
Raport je izgledao ovako:


--Soba 9-1 muško mjesto
-Soba 10-prazna
-FILIPOVIĆ-2 ženska.. 
 

Dalje nisam mogla slušati od smijeha...

To FILIPOVIĆ trebalo je biti: soba 11-2 ženska.

Filipović je prezime pacijentice,koja je već ležala tamo...

Tog trena sam konačno shvatila da smo telefon,u bilo kojem obliku, i ja danas na različitim valnim dužinama!!
Zamolila sam svoju kolegicu,da mi otme telefon ili mobitel,ukoliko primjeti da ga pokušam koristiti dalje.. 

subota, 10. rujna 2011.

ŠKOLA 1981 - 2011.g.


Situacija 1:  

Petar i Marko su se potukli u školi.

1981:
Okruže ih druga deca. Petar pobjedi. Jedan drugome stisnu ruke i postanu najbolji prijatelji.

2011: Direktor škole pozove policiju koja sasluša oba dječaka i njihove roditelje. Oba dječaka, zajedno sa roditeljima, moraju čitavu godinu posjećivati program za sprečavanje nasilja.


Situacija 2: 


Roman je nemiran u razredu i ometa druge učenike.

1981: Učiteljica ga pošalje direktoru i taj mu priljepi nekoliko odgojnih. Roman se nakon toga vrati u razred gde je miran najmanje sedam dana i ne ometa nastavu. Nakon toga se lekcija ponavlja. Kroz nekoliko godina postane pametniji, umiri se i postane vrijedan čovjek.
2011: Romana pošalju školskom psihologu koja ga uputi dalje kod psihijatra ovaj mu prepiše tablete za smirenje. Roman dobije potvrdu da je dijete sa posebnim potrebama. Romanovi roditelji počnu dobijati dodatak za dijete sa posebnim potrebama. Postaje bolesnik tako da godinama posjećuje psihijatrijske ustanove.



Situacija 3: 


Matiju boli glava i ponese nekoliko aspirina u školu.
1981: Od učiteljice dobije čašu vode da može popiti tablete.

 

2011:Učiteljica obavijesti školskog psihologa da Matija uzima nekakve tablete, ova obavijesti direktora koji pozove policiju. Ova ga sasluša zbog mogućeg posjedovanja ilegalnih droga. U njegovoj kući naprave raciju. Nakon toga se još dugo govori da se Matija "sigurno drogira" i da je "narkoman".

Situacija 4:

Neoprezno se igrajući sa loptom, mali Ivan razbije susjedima prozor. Zbog toga ga njegov otac presavije preko koljena i kajišem mu "nacrta" nekoliko kobasica po goloj guzi.

1981: Ivan postane pažljiviji u igri. Izraste u normalnog dječaka, završi škole i postane uspješan u svom zanimanju.

2011: Ivanovog oca zatvore zbog zlostavljanja djeteta. Ivana daju u hraniteljsku obitelj, a tijekom vremena postane član lokalne bande maloljetnih delikvenata. Psiholog uvjeri Ivanovu sestru da je i ona morala biti zlostavljana, tako da njihov otac tri godine provede u zatvoru.


Situacija 5:

Marin napuni konzervu s barutom koji je izvadio iz nekoliko petardi i sa tom napravom raznese mravinjak.

1981: Mravi izgrade novi mravinjak.

2011: Zbog eksplozije pozovu policiju, vojsku i specijalne jedinice. Marina osumnjiče za teroristički akt. Služba državne sigurnsti se pridruži istrazi i počene detaljno istraživati njegove roditelje, zapljene im računala, a ostalu djecu privremeno stave u sigurne kuće. Marinov je otac na listi mogučih državnih neprijatelja.


Situacija 6:

Tokom igre Marija  padne i ogrebe koljena. Dok plače priđe joj učitelj, obriše joj koljena, zagrli je i pomiluje, kako bi ju utješio.

1981: Mariji je odmah bolje i ubrzo nastavi sa igrom.

2011: Učitelja optuže za nepoštovanje djetetovog prava na telesni integritet i neprimjereno dodirivanje maloljetne osobe. Pojavi se sumnja da je pedofil. Saslušaju se i druga djeca da bi se ustanovilo nije li i njih je neprimjereno dodirivao. Privremeno ga suspendiraju do okončanja istrage. Poslije višegodišnjeg procesa na kraju ga osude uslovno. Nakon neuspješnih žalbi, slučaj završi na europskom sudu.Mariji, kao žrtvi zlostavljanja, predlože da redovno posećuje psihoterapeuta.
**********************************************************************

P.S.-Ovo sam dobila emailom od prijatelja....

Autor ovog teksta je,po mojoj procjeni, apsolutno u pravu.
U svom neznanju,zagrizli smo u sferu,u kojoj se ne snalazimo ,pa smušeno i nasumce rješavamo stvari komplicirajući ih..