GLUPOSTI

Najprije,hvala vam svima na podršci..
Hvala iz srca..veliko i neizmjerno hvala.
Na ovaj ili onaj način,život se nastavlja.
**********************************
Danas me nazvala mama od moje Male prijateljice i najavila dolazak nakon kontrole kod liječnika.
Desetak minuta nakon poziva,čujem kako je neko dva-tri puta lupio o ulazna vrata.
Kako je naše druženje uvijek vezano za neke šale i međusobne smicalice,tako sam i ja ovaj puta reagirala.
Došla sam do vrata i,želeći ju nasmijati,počela sam vikati:
-Ljudiiii!
-Upomoć!
-Lopovi!
-Zovite miliciju!!
Otvaram vrata istovremeno..
S druge strane tišina... samo je stajala sa partvišom gospođa,koja čisti stubište..
Gledala me u čudu..
Vidjevši njen pogled,nisam se mogla zaustaviti od smijeha,iako sam se silno trudila da objasnim..
Mada,iskreno,neznam bih li i ja povjerovala,da sam čula takav glas,kakav je moj..
Možda je promijenila mišljenje,kad je nakon dvije minute čula moje ime iz prizemlja.
Bila je to moja Mala prijateljica.
Da je došla samo pet minuta prije,ne bi bilo ove priče..

Iskreno,ako i nije,nije me briga... ali neću joj to reći..