DOBITAK..HM!?

Već par dana imam stalno društvo,svoju najdražu prijateljicu,petogodišnju Ivanu.

Sa njom nikad nije dosadno,a usput se potkrade i veliki broj događaja,pa se često rasplačem..najviše od smijeha.
Danas je bio lijep,sunčan, zimski dan,pa smo krenule zajedno u trgovinu po neke kućne potrepštine.

Prije toga izvadi ona iz džepa neku lovu i daje meni.

Nisam  htjela uzeti,to su joj roditelji dali za džeparac,pa smo se dogovorile da će si kupiti neki slatkiš.
Kad smo došle do cilja,nastale su muke što kupiti za 50 kn!?Ponuda velika,a love malo...i tako malo pomalo,na kraju se dogovor sveo na jednog malog konjića iz crtića od 15kn.

Kad je trebala izvaditi lovu,od nje ni traga ni glasa..pomislila sam da je to,ipak,ostalo doma,pa se nisam brinula.

Krenule smo kući,i usput,trčkarajući za njom i smijući se njenim upadicama,potepem se o neku vrećicu.Nije daleko odletjela,jer je nešto mekano bilo u njoj....sagnem se da pogledam,kad u njoj dvije štrikane kape,nove novcijate!

Kako smo na ulici bile samo nas dvije i nekih desetak metara ispred nas jedna gospođa,koja se očito vraćala sa pijace,zovnem tu gospođu,misleći da je to njeno.

Žena je  negirala,pa smo mi  posvojile nađeno:jedna siva,manja,i jedna crna, veća kapa...

Prvi puta da sam našla nešto,nije bogzna što,ali nađeno..hej?!
Meni za badava...pa skoro nevjerovatno!!

I bilo je...

Šta mislite,jesmo li našle lovu kod kuće??