Moj popis blogova

petak, 21. rujna 2012.

PRVE LJUBAVI..

Počela školska godina.
Moja Mala prijateljica krenula u prvi razred.
Dijete,čiji je mali mozak ispunjen beskrajnom maštom,kao kad gledate kazališnu predstavu,odjednom mora shvatiti ozbiljnost vremena-šteta...

Nije što je moja Mala prijateljica,ali em je umiljata i lijepa,izuzetno je i inteligentna i otvorena.
Već prvih dana boravka u školi, našla je dečka...svog prijatelja iz vrtića-Nou.
Svojoj prijateljici je odmah naglasila da je on sad njen,jer s njom ide u razred!!

Šta ti je žensko-odmah zna šta hoće..mada ne sve..ja ni dan-danas nisam sigurna..

Zaljubila se.
Naravno,pohvalila se mami i tati.
Sve bi bilo dobro,da se nije umiješao Željko.
Jedan dan je izašla iz škole držeći se za ruke sa Željkom..hahahaha!!
-Samo da ga ispratim do semafora-bio je odgovor mami,dok je čekala.

Željko je svoju ljubav javno obznanio,zaprosivši Malu...jednim bombonom.
Ona je bombon uzela,ali nakon mamine i tatine 'kritike',ipak najavila dragom da će ostati samo prijatelji,jer se želi uozbiljiti.

Samo tata zna tajnu:Noa je razlog,jer je shvatila da joj se više sviđa od Željka,ali neka ne govori mami,jer će joj 'otići glava'...hahahahaha!
Meni je samo rekla da je stvar 'ozbiljna', da mi to ne može reći telefonom,već u četiri oka,ali da nikom ne kažem!!
Molim vas,da nikome niste odali našu tajnu,jer će i meni 'otići glava'!!!


utorak, 4. rujna 2012.

USPOMENA SA BLOGA..

Danas sam šetala..ne po gradu,jer je neko vrijeme sumorno,sparno,ubojito,a mora i da su planete pobrkale svoje putanje,pa mi horoskop pokvarile.
Dakle,rekoh-šetala sam,ali po već povijesnoj Svaštari u Bigblog Republici
Čitala sam komentare,smijala se...
Tu naletih na jedan post,u kojem sam napisala svoju dogodovštinu sa BOLJUNOVOM pjesmom o tajnoj simpatiji.
Znam da baš ne voli te svoje tzv. neozbiljne pjesme,ali zapravo su i one dio svakog pjesnika,i imaju svoj obol ,čim ostavljaju emocionalni trag u čitatelju!
Pokušala sam naći pjesmu na njegovom blogu,ali nisam uspjela..Zato sam ja sačuvala njegov odgovor na moj san,zbog kojeg sam zaradila kvrgu na koljenu...;))


Samo jedan klik na naslov i dat' će vam se...
EMSUDA

nedjelja, 2. rujna 2012.

PRIJATELJI

Jedna nekadašnja blogerica je napisala u kom.na fb da je umrla njena bivša ljubav-blog!!
Vidim i ja da ta ljubav polako sahne,ali ja ju ,ipak,pomalo zaljevam,pa sad,kako bude.
Inače sam naučila tako sve pomalo zaljevati: cvijeće,druženje,kolegijalnost,toleranciju,prijateljstvo..
E to je ono što me pati...
Katkad mi se upali lampica i veliki upitnik:treba li tako sve funkcionirati??
Ako je prijateljstvo u pitanju,ne bi li se trebalo razvijati i održavati međusobnom interakcijama?
Jer,ako je to jednostrano,onda to nije međusobno prijateljstvo,već jednostranost,koja može suprotnu stranu iritirati....

Tko su ljudi,koje najčešće ja zovem,pitam kako su,jer me vuče potreba da se uvjerim da im nešto ne nedostaje...
Tko su,uopće,ljudi kojih se to isto ne tiče obrnuto??
Mogu li takvi biti prijatelji?
Tko su uopće prijatelji?
Imam li ih??

Kolegici je umrla mama,ali kako o protokolu sahrane nije odlučivala ona,tako su izostale klasične karmine,,na kojima u Slavoniji samo fale tamburaši.
Kako sam se čula sa njom,shvatila sam da bi ipak željela da joj dođemo,ali ne u roditeljsku kuću,već u njenu,tako sam pokušala kontaktirati nekoliko kolegica.
Par njih se nije javilo,jednoj je mob bio isključen,jedna nije ništa znala o tome,a jedna je kasnije rekla da je dobila poruku,ali nije znala od koga je,...!!
Nitko,doslovno nitko od njih nije nazvao kasnije da provjeri zašto sam zvala,iako smo svi iz iste branše,radimo na istom odjelu i ta kolegica nam je zajednička!!

Jesam li ja senzibilna dvorska luda,koja  siluje ljude svojim pozivima,ne da im kukam,već da ih čujem,ukoliko se nismo dugo vidjeli,i uvjerim da su dobro??
Inače,događa se,nije da nije,kad se jave na moj poziv,odgovor na moje pitanje kako si,traje sat i više vremena...to valjda da se ograde unaprijed,za svaki slučaj,od nekih mojih problema,iako  nisam osoba koja kukumavči.Ako se i dogodi da se ne mogu javiti na nečiji poziv,nazovem kad mogu,da bih čula što je bio razlog poziva.
Na fb sve vrvi od nekih sentimentalnih poruka o prijateljstvu, da mi je to postalo pomalo gadljivo.
Stvarnost je nešto sasvim drugo,pa kad me uhvati fjaka,kao ovih dana,blog,kao najvjerniji prijatelj,otrpi sva moja naklapanja i gunđanja.Baš zato ću jedino njega pažljivo zalijevati,da se ne osuši...;))
Bit će da je Konfucije bio u pravu,kad je rekao:
-Prijateljstvo je lađa koja može da preveze dvojicu ako je lijepo vrijeme, ali ni jednog ako je ružno."


Trebam li mijenjati prijatelje,ili sebe?!
Možda imam manje prijatelja,nego što mislim,a možda više,nego što znam...