2015-ta!

Nisam sigurna ima li svrhe svake godine raditi nekakav rezime godine,koja je iza nas.Kakva je da je bila,prošla je,nema ispravka.
Sretan joj odlazak u životnu arhivu!
A baš ponekad pomislim kako bi bilo jako dobro kad bi se neke stvari mogle "delete",ili napraviti ih bar nijansu ugodnijima sjećanju...
Uprkos silnim,nesvarljivo lijepim željama putem sms-ova,wi-fija,direktnim razgovorima,već prvi radni dan zaboravi se sve.
I oni sretni,i oni nesretni,i bogati i siromašni,lijepi i ružni-svi se vrate na staro,pokazala povijest čovječanstva.
Dođe mu to kao točka na kraju još jedne rečenice..
Nikada mi Nova godina,rođendani... nisu bili inspiracija za neke prekretnice u životu.Većinom su to bili trenuci,neke srijede,subote...kad je nešto "kliknulo" u glavi-dosta!Tako su prestajala neka dugogodišnja prijateljstva,za koja mi je trebalo dugo vremena da shvatim i prihvatim da to ona zapravo nisu...i ne samo prijateljstva.
Nakon takvog klika,nisam se više osvrtala nazad,nisam imala potrebu.Djeluje malo surovo,ali put do takvih odluka je bio zaista dug i naporan,usput potrošeno puno životne energije na ljude,kojima treba samo klimati glavom i govoriti:
-Pa naravno!
-Slažem se!
-Da..!
Zašto slavimo Nove godine?
Potroši se na hektolitre pića,od kojeg boli glava,potroši se zadnja lova,od koje isto boli glava..i to danima...
Zar sve to zbog očekivanja da će već sutra,jer je nova došla,sve u našem životu biti novo,kao novi namještaj,ili nova roba?
Iskreno,novu robu najprije operem,jer smrdi po svačijim rukama.
Kako da operem Novu godinu tako da miriše poput jakne iz ormara?
Zapravo, to je stara frajla,zavodnica,koja daje lažnu nadu budućeg sjaja,i svaki puta se tome potiho divimo i željno očekujemo, ne bi li se nasmiješila baš nama...
Zanese..
Tako sam prijateljici,od silnog čestitanja,rekla:
-Sretan  rođendan!
S druge strane žice smijeh...
-Pa nije mi rođendan..-jedva je izgovorila.
-Nema veze,bit će..hahaha!

Zato:

Još bezbroj rođendana doživjeli,neka vam ih podare mnoge Nove godine,zajedno sa 2015-om!

VARANJE

• "Svi ljudi bivaju u svojim nadama razočarani, u svojim iščekivanjima prevareni."(Goethe)

Ovih dana vjerovatno i sami doživljavate česte pozive svojih mobilnih operatera,jer se svojski trude raditi onako kako im naziv nalaže:nemilice operiraju po ljudskim mozgovima,tražeći žrtve,koje bi nasjele na njihove blagdanske ponude.

Sa sigurnošću računaju na potrošačku gungulu,u koju bi mogao  zalutati dobar broj naivnih ljudi.

Tako sam i sama imala poziv sa nekog,meni nepoznatog broja iz T-coma,koji mi je nudio uslugu jeftinijeg paketa,obzirom da svaku uslugu plaćam pojedinačno.

Kako sam zbrajanje i oduzimanje jako dobro naučila još u osnovnoj školi,nisam pristala,jer bi takva usluga bila 10kn skuplja,a ja 100 puta gluplja...

Moja dobra prijateljica je prije 4 mjeseca,u potrazi za smanjenjem kućnog budžeta, u istom centru potpisala  ugovor,bez ugovorne obveze,ali kako se,čekajući u redu,svega naslušala,nakon 3 dana se predomislila i otišla prekinuti ugovor.

Tip za šalterom,očito dojma radi,malo prošetao do susjedne prostorije,vratio se i rekao da je problem riješen.Kad je tražila potvrdu,odgovor je bio da se to više tako ne radi,da papir ne treba...Broj nikada nije korišten,još je kartica zapakirana u kuverti...

Sve je bilo u redu,dok prije desetak dana nije stigao račun od ,skoro,1000 kn za neplaćanje računa.Da stvar bude jasnija,tarifa,koju je htjela,i koja piše u ugovoru,jest 135kn,a račun je na 180kn...!!

Na pisani prigovor,odgovor je bio da su uredno slali SMS poruke o stanju računa,ali i da se računi nalaze na telekom portalu!

Dakle,sms je slan na neaktiviran broj,a računi na portal,na koji ona nikada nije bila ulogirana,jer  jednostavno za taj postupak nezna....preboljela je  inzult!

Usput,vip,čiji je redovan korisnik,svaki drugi mjesec pošalje račun za 30kn veći,iako,po ugovoru, ima flat sve.I svaki drugi mjesec,oni se lijepo ispričaju,s obrazloženjem da će sljedeći mjesec biti račun smanjen za tu svotu,pa joj pošalju račun na redovnu pretplatu,umjesto da redovnu pretplatu smanje za 30kn,obzirom da su prevarom uzeli 30kn više od potpisanog!

Ovih dana bombardiraju nam mozak i političari,čija se zanimanja zasnivaju na čistoj prijevari,jer vlast je slast,pa se sredstva i način ne biraju,a niti vokabular im nije probran...

Ne daju nadu...

Žao mi je branitelja,ali...

Borili su se za državu,ali nisu stali na trg,kada su iz svojih kuća izbacivani na tisuće ljudi zbog ovrha,kada su zatvorene firme,prodane za kunu,a ljudi izbačeni na ulicu,bez sredstava za život...

Od vrha pa niže,nitko nije spreman na odricanje za boljitak svih...

Pohlepa je postala osobina,koja ne daje zadovoljstvo,ruši granice morala i odgovornosti.

Prijevare su se toliko ukorijenile,da ih je teško dokazati,jer su svi dokazi na njenoj strani.

Za sve što kupujete,sve o čemu odlučujete,morate biti naoružani perfektnim znanjem da ne biste nasjeli i plaćali kamate neznanju..

Zec je u šeširu prevaranata...

• "Brojna su zanimanja koja se zasnivaju na čistoj prijevari. Vračare proriču budućnost, bioeneretičari liječe bolesti, mađioničari proizvode iluziju! Političari i svećenici obećaju neki bolji život, koji se nikada neće ostvariti samo da bi stekli povjerenje. Prijevara nije prijevara ako ljudi žele biti prevareni, jer im to pruža neku nadu." ~ Ivo Brešan, Ništa sveto
• 
  

KIRVAJSKA PRIČA

Kad si na godišnjem,a srce kaže:MORE,novčanik odmah veli:NEMORE,onda se odazoveš na ljubazan poziv kolegice da dođeš na kirvaj.
Tako sam odlučila još prije par dana,pa sam sa sobom povela svoju Malu prijateljicu,da dijete vidi šta je putovanje vlakom,ionako je na svakoj relaciji u autu,pa da upozna i drugačiji svijet.
Lijepo smo sjele u jedan putnički oko podneva i dotaljigale se u Donje Andrijevce!
Tamo nas,kao u svakoj slavonskoj kući,dočekao ručak,izobilje svega,neznaš što je bolje i slađe.
Nakon ručka smo otišle do centra,a tamo milijun igračaka i kojekakvih đinđi,ringišpil,konj poni,kojeg je jahala..ma svega,k 'o na kirvaju!
Slikale se,šetale,smijale...
Na povratku svratile ponovo na kavu,večera..ma šta da pričam,još puhćem..
Ponuđeno nam je da se autom vratimo u Brod,ali Mala prijateljica je baš htjela vlakom kući,kaže sviđa joj se vožnja,samo šteta što sam odabrala kratku relaciju.
Kolegica nas je odvezla na željeznički kolodvor,a mi smo se cijelo vrijeme zezale i smijale...kad odjednom-evo vlaka,staje!
-Uh,jbt,Mala, 'ajmo brzo,nit ' ko ulazi,nit 'ko izlazi,pobjeći će-velim ja,pa trk u vlak.
Sjetih se svog prijatelja sa fb,koji je svoju dragu nazvao Usain Bolta,kad je ulazila u vlak,e tako smo nas dvije uletile!

Nastavile mi svoje cerekanje,onako same u kupeu,kad odjednom ugledah:PERKOVCI!
-Auuuuuu,Mala,pa mi smo promašile pravac,ovaj ide u Vinkovce...-velim ja.

-Pa šta ćemo sad?-pita ona.
-Ništa,silazimo!-odgovorih,ali samo što sam to rekla i digle se,vlak krene dalje...hahaha!
-A onda silazimo na sljedećoj stanici...!
-Pa koja ti je to stanica?-pita Mala.
-Vrpolje...-bio je moj odgovor kroz smijeh.
-A kako ćemo nazad?
-Pa vlakom...rekla si da ti je ono kratka relacija,pa smo ju sad produžili..!-odgovorim kroz smijeh.
Sjetih se svog prijatelja Fizyja,da zna kako smo došli u njegov kraj...vjerovatno bi posumnjao u svoje prijateljstvo sa Brodjom...
Nekih sat vremena smo čekali sljedeći vlak, pojele sladoled,popile sok i zabavljale se svojom neplaniranom avanturom,jedino društvo su nam bili komarci....isprdala me,neću ni reći kako...hahaha!
Za to vrijeme se već pročulo u Brodu gdje smo,pa me prijatelj nazvao da pita za vozni red...mami i tati smo rekli  da imamo kolača za popudbinu,tako da nismo ni gladne,a do zime ćemo,valjda,stići kući..

Kad nešto razmislim,baš je dobro katkad,biti malo lud,ima to svoje čari.
Ipak,za svaki slučaj,nemojte to iskušavati..

BEZIMENA

Lijep dan,onako po mom,navukao me na vožnju...do groblja,moje uobičajene destinacije.

Može to nekad izgledati deprimirajuće,ali sad razumijem zašto stari najčešće obilaze groblja;em malo daš duši oduška,vratiš neka sjećanja,em sretneš ljude,koje baš i ne srećeš često,ali sretneš i one,za koje nikada ne bi pomislili da bi se upoznali na takvom mjestu.

Prvo poznanstvo sam opisala na jednom od postova,bila je to moja kolegica po struci,vjerna komentatorica mojih postova-Jednokrili Anđel,koja je prepoznala mene i javila se..i sad se sjećam kako sam bila sretna..:)

Drugi susret je bio na poslu,fb prijatelj je trebao liječničku pomoć,pa je dospio u OHBP...Nadam se da sam mu uspjela pomoći..

Današnji susret nije bio doslovno na groblju,ali nije ni daleko...hehehehe!Smjer nam je bio isti:povratak kući s groblja...

Sišla sam s bicikla,kako bih prešla most na Glogi,a da ne ometam gospodu u makinama od auta i taj tren je cestu prelazio jedan par.Damu sam odmah skužila,radimo u istoj ustanovi,znamo se...pa godinama.

Gospodin kraj nje mi se učinio nešto poznat i,za čudo,brzo mi se upalio "kliker"-pa to je moj fb prijatelj,čije zanimljive statuse rado čitam!

Instinktivno sam odlučila da se javim,pa sam ih pozvala,jer sam bila tik iza njih!!Obje smo se obradovale susretu,a onda sam pružila ruku njenom suprugu i rekla:

-Ja sam....BrodjaSb!

U trenu mi je sinula misao:-Pa ti,ženo,nisi normalna!!Kakvo je to predstavljanje?!Imaš svoje krsno ime,ludo..!

A onda druga misao je pobila prvu:pa da sam rekla da sam Milka,vjerovatno ne bi osmijeh na licu bio tako širok,jer Milku ne pozna...

Prošetali smo zajedno,napričali se o puno stvari pomalo,u crticama,za prvi puta čak više nego bi i pomislili.

Na kraju,razmišljajući kod kuće,shvatih da ova virtuala ima puno svojih prednosti,jedino što zaista više nisam sigurna kako se zovem.

Ko zna kakve nas  još promjene čekaju,moguće jednom postanem bezimena...Umjesto osobne,samo narukvica sa nekim mikročipom,ili neki barcod na čelu...

Jedno znam sigurno:ako ovako nastavim,morat ću u krsni list i osobnu dodati ono BrodjaSb,za svaki slučaj..

MURPHY-k vragu!

"Ako nešto može poći naopako, poći će naopako".
Taj Murphy je bio neki jako mudar čovjek,osvjedočila sam se neki dan.
Trebala sam otići u banku kako bih riješila neke probleme,pa sam se,naravno,odlučila lijepo obući:nove  ljetnje hlače-trofrtaljke,kupljene za 30kn na rasprodaji i,kako je bilo jako vruće,obujem japanke,kupljene  prije 3g, i sjednem ponosno na bicikl.
Vožnja ugodna, vjetrić lagano pirka,čak i po nogama hladi,ma milina jedna!
Kad sam silazila sa bicikla,skužim zašto mi je bilo tako lijepo....hlače pukle na šavu sa strane...ali,šta je-tu je,malo sam ih navorala oko koljena,neće se to vidjeti dok budem stajala u redu za šalter-zaključim mudro!
Krenem ponosno,dignute glave u banku,pravim se da je sve u najboljem redu,zakoračim na stubište,kad ono jedna japanka ostade na pragu..otpala jedna vezica...u trenu sam se ukopala,kao ledenica:šta sad?
K vragu,za sve je kriv onaj Nišimura,ili kako se već zove...!
Imala sam još sat i pol vremena za obavit zadano,pa sam se vratila kući,nabrzaka obukla trenerku i provjerene patike ,pa nazad. u banku.

U međuvremenu,nakupilo se toliko ljudi,kao da banka dijeli lovu badava...ali nisam odustala-sad ili nikad,valjda ću doći na red do ujutro,kad krećem na posao...

Stvar je ,na kraju,dobro prošla,a japanke su skupa sa hlačama,završile u...trebam li reći gdje?

Odlučila sam: više ništa ne kupujem,sve dok moj prijatelj Fizy ne počne biznis sa šivanjem i prodajom svoje fizytex markirane robe!

STATUS

Probudih se nakon par sati spavanja.
Noćna bila tako-tako...kako god da objasnim šta to znači,ne bi naišlo na razumijevanje,ali to sada nije ni bitno.
Da kažem kako često imam poriv da ministru napišem "trebovanje",da nam u potrošni robu unese jedne dooobre role za sestre,jer smo u neprekidnom pokretu,a vrlo često je prva pauza-kraj radnog vremena,bi li vrijedilo?

...da nam treba "sistem za navodnjavanje",jer često dehidriramo gore od naše nogometne ekipe,kad je igrala protiv Cameruna-treba...a mora se pobijediti sve zapreke i postići dobre rezultate.
Samo,izbornik reprezentacije vodi računa da su mu igrači na broju,brine se za njih,bodri ih...a svi naši  vrli, dosadašnji izbornici, ubiru vrhnje na kvaliteti rada medicinskih sestara,mljackajući udaljeni od nas milijun svjetlosnih godina,ne pitajući se kako je to moguće sa tolikim obrtom posla,a sa tako malim brojem ljudi.

Da su oni izbornici nogometne reprezentacije,podrazumijevalo bi se da je dovoljno 5-6 ljudi,sve dok jednom ne padnu i ne dignu se više...jer,kad su u pitanju med.sestre-tehničari,skupo je to za plaćanje,pa ono malo nas,jadova,koji radimo,treba satrti,a mladi neka čekaju na zavodu za (ne)zapošljavanje,sve dok im zubi ne počnu ispadati od gladi...
Al' neću više kukati,ma kakvi..!
Noćas smo dobili  injekciju za sreću:Camerun je pred Hrvatskom šaptom pao,ekipi čestitam,bili su izvrsni,neka takvi i ostanu!!
Druga injekcija je Tompson- gostovao je u Sl.Brodu,a to je nekima jedina šansa da dobiju svojih 5 minuta slave..jer na društvenim mrežama,sakriveni iza kulise lažnog imena,rađaju se "veliki borci","domoljubi",koji ljude dijele na one koji vole neku Cecu i na one koji vole Tompsona-eto dokle seže ta ljubav...sve me to podsjetilo na jedan status na fb:
"Nemoj se zezati sa mnom jer znam karate, taekwondo, kung fu, judo, aikido, kick box i još bar dvadeset opasnih riječi!"

Doduše,neki nakon koncerta dobiju sasvim drugačiju inspiraciju,pa je tako jedna postarija gospođa došla na ideju da bi bilo sasvim fino,praktično i ekonomično skoknuti do Hitnog bolničkog prijema na pregled, kako bi odmah odslikala kuk,koji ju boli već par mjeseci.To nije moj proizvoljni zaključak,ona je to otvoreno pitala...eto,čemu ,počesto, služi hitnoća...

A još neki dan smo se tresli od straha da poplave ne postanu biblijskih razmjera i ne unište sav trud žuljevitih ruku.Veliki broj ljudi je to i doživio,ali još veći broj ljudi je iskazao ono što je hiberniralo par destljeća:ljudskost!
Nesreće još uvijek ujedinjuju,ali koliko god velike vode bile prijeteće,nikada ih nema dovoljno da operu ljudski šljam.On,poput ribe,nekako baš u to vrijeme,ispliva na površinu,stvara pomutnju,izaziva paniku,jer samo u takvim uvjetima opstaje.I ne tiče ga se koja je cijena toga,važno da je sebe nahranio...
Poučeni svim iskustvima,preživljavajući na tisuće i 50 nijansi crne,ipak ne činimo ništa za boljitak.Još uvijek smo ili hdz ili sdp,sve drugo ne znači život.

Ali,tek nam je prvih 20...

PUT

Na starom blogu,kao moto o slobodi,navela sam misao pok.don Branka Sbutege:"..jer veličina slobode nije veličina teritorija,nego veličina svijesti..!"
Svijest je sposobnost shvaćanja sebe i svega onoga što našu osobnost okružuje.
Svijest je i sposobnost razlučivanja dobra i zla,istine i laži,stvarnosti i iluzije...Sama po sebi,nije ni dobra ni loša,ali je podložna utjecajima,pa tako sklona i promjenama,oblikovanju,bojanju...
Tako se i naša svijest o slobodi vremenom mijenjala,prema potrebi jačih,onih koji su snagom želje za vlašću,brže isplivali na površinu,nametnuvši sebe i svoje stavove kao najispravnije!
Više retorikom,a manje pozitivnim djelima,dobili su blagoslov većine.Imali su razna imena i predznake,ali put je isti:najprije prteni,pa makadam,pa asfalt...
Stvarao se dojam napretka,budućeg blagostanja,pa se i preoblikovala svijest ljudi o tome kako bi,zapravo trebali živjeti:dobra plaća,krediti za dobar auto,komforan stan ili kuću,malu brodicu na moru,velike fešte za raznorazne prigode...
Postajali smo, postepeno,ekonomsko roblje...
Istovremeno,iza kulise,radile su se svakovrsne malverzacije,pa su šaptom pala velika poduzeća,počelo raslojavanje društva u svim smjerovima,a ljudi s posla odlazili u...kontejnere.
Kako bi se sve to pokrilo,stvarale su se afere,sudilo se i pravo i krivo,kao privid zakonitosti.

Baš nekako tada,onaj put od asfalta polako počinje pucati,ceste su sa sve više pukotina,rupa sa lokvama mućki i malverzacija,a mi,ovakvi kakvi jesmo,kad u jurnjavi zapnemo i padnemo,krivimo sve "po spisku",osim sebe...
Gdje je tu zapela svijest o slobodi?
Nije zapela.
Izgubila se,potonula je onog trena kada je nestao vanjski neprijatelj,a mi se nismo  okrenuli k sebi!
Pao je adrenalin,nismo se imali više s kim i protiv koga boriti.
 Dobili sami sebe za neprijatelje,a to su najteže bitke.

Tako dobri ljudi postaju loši,kvalitetni novinari prognani,javni mediji podložni trenutnoj politici,kvalificirani ljudi odlaze u potrazi za boljim...
Mala zemlja,puna bogatstva,postaje zemlja siromaha...
Borba za prevlast je nemilosrdna,toliko da oporba nudi nastavak istog puta,istog onog,punog rupa,raspucalog...
Računaju na to da smo "na udicu ulovljeni"-kako reče moj blog prijatelj,Rib@rnica .

Taj,a ni sličan nastavak puta ne želim,jer znam da vrana može odrasti u gnijezdu slavuja,ali nikada neće pjevati...
Ne želim društvo u kojem:
"Ako znaš i šutiš,postat ćeš vezir, ako govoriš,objesit će te...
Prvo sramota,drugo strahota!"

REVIZIJA

Ah,što ovaj blog dobro dođe,spomenar za dušu...
Arhiva vrati u sjećanje mnogo toga,što čovjek zaboravi,pa sam tako,čekajući da se iza magle pojavi tračak sunca,kopala po predhodnim godinama...Želje su svake nove godine bile iste,dobre naravno,svima,cijelom svijetu...A kada sam svaku retrogradno analizirala,začudila sam se čega je sve bilo.
Svaka od njih je imala svoje obilježje:borba sa administracijom,prebacivanje kredita iz šupljeg u prazno,prodaja auta i doživljaji,koji su bili i mučni i smiješni,pa prodaja stana,kako bih dio zaduživanja skratila,prebacivanje na novo radno mjesto,pa selidba radnog prostora,radi renoviranja,u drugi,skučeniji...ima toga puno.

Ali jednu želju sam ostvarila:

1.srpnja sam na POSTU napisala:


Unosim promjene u svoj život-počinjem od bicikla!!
Polovan auto,
Polovan stan..
Polovna plaća,
Polovan mi je život..
Dosta je...hoću nešto novo!!

Zato kupujem NOVI BICIKL...
I...kupljen!Moj novi Opel Rog vozi kao formula!

2012-ta svakako je bila onako,posebna.

Te godine su se najavljivali neki smakovi svijeta,ali sve sam više sigurna da nam je neko,malo pomalo,"smakao" razum!
Ponekad pomislim da smo se toliko navikli na zlo,da nas dobro pomalo nervira..
Sve više nam pune mozgove bizarnim stvarima i temama,stalno skrećemo pažnju sa ozbiljnih problema,baveći se razmetanjem pameti morala,etičnosti,od sporednih problema prave se barikade,razvija se demokracija trošenjem novca na referendum,da bi se neki nametnici,poput krpelja,zalijepili u društvo odabranih za povijest...
To je obilježje 2013.g
Istovremeno,ono što su ljudi nekada krišom,i po noći radili,sada bez srama rade i po danu: KOPAJU PO KONTEJNERIMA,ne bi li našli nešto za preživljavanje,ili kao što mi u mailu napisao moj dragi prijatelj, GERO :
"Jedini porast BDP-a je posjet kontejnerima na parkingu mi iza zgrade!"

 Neću pisati ono što su javni mediji već bezbroj puta pisali o skupljanju novca dobrote za liječenje djece i što se sve izrodilo iz toga.To je dokaz da sam u pravu da blagdani u nama bude samo privremeni osjećaj neizmjerne dobrote,a kad blagdani ispare,s njima izhlapi i ta neizmjernost,a onda počinje naša surova stvarnost.
Očito nismo svjesni da smo nasjeli na zamku sirovog robovanja kapitalizmu,zamotanog u celofan sa finom,mirišljavom mašnicom.
Nekako,nikako da shvatimo da konj vuče,ali kočijaš je taj koji dobije napojnicu!
Kak god bilo,znam da je oduvijek bilo i lošeg i dobrog,sve u svoje vrijeme,zato nisam sklona govoriti kako je nekada bilo dobro.Sve je,zapravo,onako kako si sami složimo,iako na neke stvari ne možemo utjecati izravno,one su, jednostavno,izvan naše moći.

Nigdar ni bilo,da nekak ni bilo
i nigdar nebu,da nekak nebu!

BLAGDANI NAŠI SVAGDAŠNJI

Kao i uvijek,društvene mreže su ovih dana preplavljene dobrim željama,čestitkama,svi smo puni ljubavi,neizmjerno darežljivi i tolerantni.Neću reći da je to loše,sačuvajbože,ali gdje nam je to i svih ostalih 360 dana?
Istina je da ima ogroman broj ljudi,koji su samozatajni,rado pomažu i uvijek to čine bez pompe,njima ne treba blagdan da bi pokazali nesebičnost i ja im se klanjam do poda!
Ali ne mogu se oteti dojmu,koji me stalno tišti uz blagdane,jer se uporno pitam jesmo li toliko veliki na djelu,koliko smo jaki na riječima?!Nekako mi se uvijek čini da su beskućnici,siromasi, sredstvo kojim dokazujemo da u nama postoji dobrota i ljubav,a taj poriv nekako uvijek ispliva najviše oko blagdana...zašto?
Gdje ti osjećaju stanuju i ostale dane u godini?
U mojoj mjesnoj zajednici  oformljen je centar za beskućnike,ali mogu ga koristiti tek kad temp.padne na -10,jer po nečijoj procjeni,beskućnicima valjda nije zima na -8,a gradu je skupo da troši na grijanje prostorije cijelu zimu...
Često razmišljam kako to,iz kojeg razloga,ljudi postaju beskućnici?Neki, vjerovatno,svojom odlukom,neki spletom okolnosti,neki jer su nemoćni da se bore sa životom..svatko iz svoga razloga!
Osobno sam,zbog preplitanja životnih okolnosti,umalo i sama to doživjela,iako sam zaposlena,i tada sam u trenu shvatila kako je tanka nit između uspona i pada....ali prošlo,nadam se!
Znate,čovjek se nikada ne spotakne o planinu,već o kamenčić...

Te svoje situacije sjetim se često,ali često se sjetim i svog prvog,ali doslovno prvog susreta sa jednim beskućnikom,za koje sam mislila da u jednom gradu,kakav je Slavonski Brod,oni ne postoje.
Kakva iluzija,ljudi moji!
Bilo je to prije 3 mjeseca:
Hitna pomoć je u noći dovezla mladog čovjeka,oko 45 g star,kojega su pokupili negdje.
Bio je pristojno obučen,ali uplašen,unezvjerenog pogleda,tresao se,teško disao...
U prvi mah sam pomislila-evo još još jedan alkos!
Kad sam ga zamolila da se skine da mu snimimo ekg,skinuo je polako jednu jaknu,pa drugu,pa gornji dio trenerke,pa vestu...Začuđena,pitala sam:
-Pa šta ste se tako obukao,kao da je ciča zima?
Samo je kratko rekao:
-Nemam gdje to spremiti...
Zamolila sam ga zdravstvenu knjižicu,rekao je da nema.
Objasnila sam mu da ga nekako moramo upisati u komp,pa neka nam bar da osnovne podatke,adresu...
Pogledao me nekim neobičnim,rekla bih sramežljivim pogledom,pognute glave  reče:
-Pišite:autobusni kolodvor!
Tada sam shvatila,pa on je skitnica,beskućnik!
I to u mom gradu,zar je to moguće!?
Prvi puta sam pomislila kako sam, možda, milijun puta prošla kraj nekog takvog,ili možda i pored njega,a da nisam ni pogled uputila ,a kamoli pozdravila ili nešto dala,jer nije prosio,nije molio,nije pitao...!
Na upit  liječnika kako je do toga došlo,samo je kratko rekao:
-Duga je to priča...a meni je teško pričati,pomozite mi...ne mogu disati..!
Ni mi ga dalje nismo ništa pitale,nastavile smo mu kisik,da mu malo olakšamo dok se čekaju nalazi.
U međuvremenu je jedna moja poznanica dala 2 narandže,da se osvježimo tokom noćne,pa smo mi te narandže dale njemu.
Pružio je ruku,uzeo ih,pogledao,spustio ih kraj sebe, lagano digao glavu,uputio onaj svoj uplašeni pogled i jedva čujno izgovorio:
-Hvala..!
 Kada smo mu rekli da će biti primljen u bolnicu,uzeo je te narandže i nekim neobično molećivim pogledom upitao:
-Sestro,mogu li ih ponijeti sa sobom...?!
Tada sam shvatila koliko je bio zahvalan za taj čin...

EPILOG: preminuo je sutradan..našao je svoj put u mir.

Nekoliko dana  intenzivno sam razmišljala o tome...i bezbroj puta upitala sebe jesam li mogla išta učiniti da to ne bude tako...jesam li možda vidjela,a pravila se da ne vidim,jesam li znala,a uvjeravala sebe da neznam...!?
Koja je to,i kakva ljudskost u nama,da se budimo samo za blagdane,a veliki broj ljudi,tu oko nas,žive nemoćni da se bore sa životnim preprekama,slabostima,samoćom,bijedom...i to svaki božji dan,i na -10,i na +35,po snijegu i kiši,po noći i danu?!
Kao pojedinci,ne možemo spasiti svijet,ali možemo puno češće učini svijet življenja ugodnijim i lakšim nekome,ko je tu,pored nas,a nemoćan da si to učini sam...
Upitajmo se češće,tko to jamči da sutra  nećemo biti baš mi?!

Zato,s ovim Božićem,ljeta Gospodnjeg 2013.i Novom 2014.g.počnimo  se više osvrtati oko sebe,jer su odgovori ponekad  samo u jednom pogledu..


SRETNA VAM NOVA 

GRANICA

Ja sam vam bloger,koji prvo smisli naslov,pa onda krene tema,i to samo zato jer mi se svašta mota po glavi,a naslov mi odredi put,poput naredbe.To bi bila neka vrsta granice,da se ne izgubim u moru ideja. Ovih dana je bio referendum o definiciji braka.Referendumi trebaju,znak su mogućnosti izbora,ali očito je da je postao kao roba na buvljoj pijaci.Don Ivan Grubišić je sasvim lijepo rekao: "Šta će moru sol,već je slano!" Mene zanima ona druga,nepoznata strana ljudskih emocija.Ako nam je obitelj tako sveta,a trebala bi biti,zašto ju u praktičnom životu tako malo poštivamo?Bezbroj puta sam pisala o zapostavljanju starih i nemoćnih,koje voljena djeca trpaju u bolnicu na skrb,pod izgovorom da su to zaslužili,jer su plaćali socijalno.Zaslužili jesu,ali liječenje,a skrb bi trebala biti na obitelji! Domova za stare i nemoćne ima bezbroj,koje ne nadzire nitko.. Službe za socijalni rad su statične,nepokretne,inertne prema obiteljima,koje ne skrbe za djecu i starije,a neke probleme rješavaju nasumično,ne vodeći računa o činjenicama. Jedna od tih stvari jest "dodjela" djece,većinom majci,iako osobno poznam nekoliko očeva,vrlo odgovornih ljudi,kojima bi zakon trebao omogućiti potpuno jednaku skrb nad djecom,kao i majci.Dakle,podjela odgovornosti,uz suradnju obje strane,i uz redovnu kontrolu službe.. Međutim,svijest većine građana bazira se na sugestiji,što javnih medija,što političara,a što i lokalnih župnika,pa tako i donose odluke i zaključke.Nikada ne stavljaju sebe u kožu onog drugoga,a niti se drže one:-ne čini drugome,što ne želiš da tebi čine! Jedan kolega je na FB pitao bi li ikome palo na pamet,ako mu je život ugrožen,ili život nekog njemu bitnog,da pita je li ta krv od nekoga tko je gay!?Naravno da ne bi,jer se SVI davatelji kontroliraju na HIV. Na javnim mrežama je pisano svakojakih komentara,i to od mladih osoba,i to je ono što je mene razočaralo.Uz dostupnost interneta,kada je svaka informacija dostupna na dlanu,neki su spremni na dogme,vrijeđanja,omalovažavanja,vješala... Sva ta razmišljanja se svode na onu: "Bolje da mi je kćer kurva,nego sin peder!" Pomno sam pratila sve što se moglo,i po izjavama,u našem podneblju,pod gay se podrazumijevaju uglavnom muškarci,lezbijke su tu u povoljnijem položaju,jer se uopće ne sjećam da je itko spomenuo u kontekstu "lezbe i pederi",isključivo su označeni "pederi". Stječe se dojam da su,kojim slučajem isključivo žene gay,svi bi se radovali,referendum ne bi trebao,a ako bi i bio,svi bi bili protiv! Toliko o tome,koliko se uopće razumije ono za čega se daje glas. Moram pojasniti i ovo:i ja sam za brak,u kojem će djeca,rođena u braku,posvojena ili rođena začeta IVF(UMJETNA OPLODNJA),živjeti i odrastati sretno i zadovoljno!Ako se dogodi da ta djeca imaju drugačiju sexualnu orijentaciju,ne želim da ih se stavlja na stup srama,da im se uskrati pravo na normalan rad,napredak u karijeri i pravo na njihov izbor ljubavi! Ti ljudi nisu pali s Melmaca,kao Alf,rođeni su u vezi muškarca i žene,dakle dio su ljudskog roda,mogu biti ružni,pametni,blesavi,mali,visoki,mršavi i debeli,plavi i smeđi...Što je razlog njihove drugačije sexualne orijentacije,medicina još nije točno dokazala,ali postoje od postanka čovjeka,i to se ne može brisati.Gay se ne postaje vlastitim izborom,kao što se postaje član stranke,gay se rađa. Dakle,svi oni,koji misle da su to tamo neki drugi ljudi,i da se u njihovoj obitelji to ne može dogoditi,neka dobro protresu svoje misli,jer kao i svi poremećaji,i taj se može dogoditi baš nekom njihovom! NE SUDIMO,DA NAM NE BI BILO SUĐENO!

Brođani...

Večeras se,nakon godinu dana,ponovo digao Slavonski Brod na noge.

Doduše,ne u onom broju kao prije godinu dana,ali ipak,bilo nas je,dovoljno za još jedno upozorenje.

Ljudi sve više postaju letargični,ne vide smisao ni svrhu protesta,puštaju da 'voda ili odnese ili donese'...

Teško je mijenjati navike,stavove,teško je prihvatiti da se doslovno treba izboriti za svaku mrvicu kruha.Demokracija donosi mogućnosti,koje sposobni iskoriste,i u svakom uređenom društvu,to je normalan proces.

U procesu naše demokracije,prilike koriste podobni,i njihovi poltroni,a ostali čekaju nešto,ne čineći ništa.

Grabež je postala masovna pojava,vlastiti interesi iznad svega,pa se u narodu iznjedrila nevjerica prema svemu i svakomu,tko išta pokuša učiniti za opću dobrobit.

Ponekad mi dođe,kad na fb pročitam sumnjičave ili licemjerne komentare na račun grupe,da osobno priupitam te veleumove,znaju li tko je snaga svega?

Jesu li sami spremni učiniti sve ono što ova grupa čini,bez trunke materijalnog interesa?!

Dado je samo prvi među jednakima,kojeg na svu sreću,svesrdno podržava obitelj i prijatelji,i koji nedavno,zbog iscrpljenosti i prevelikih obaveza,završio u Hitnom prijamu na infuziji !

Tko zna kojim bi putem cijeli proces išao,da u boljitak Brođana nisu sebe uložili još desetine mladih ljudi,ne štedeći se,svatko prema svojim mogućnostima,sa vjerom u uspjeh?!

Borba za čist zrak nije samo to i nije sama sebi svrha.Odraz je to višegodišnjeg nezadovoljstva ljudi ovog grada kompletnom situacijom.

U tom zraku "visi" nezaposlenost,male plaće,nesigurnost,besperpektivnost, "pretraživanje" kontejnera,vapaj očajnika!

Nebrigom za onečišćen zrak i odugovlačenjem rješavanja problema,vlast šalje poruku: "Riješit ćemo,kad za to bude povoljna klima,a do tada,evo vam šarena laža...dobit ćete mjernu postaju!"

Mjerna postaja ne pročišćava zrak,ali odgađa rješavanje bar za još jednu godinu,a do tada možda Brođani dignu ruke od svega...

Ipak,da nije bilo prošlogodišnjeg "događanja Brođana",ne bi se vladajućima protresle gaće,bar na tren!

A mjerna postaja ne bi bila čak ni ponuđena!

To govori da moramo biti ujedinjeni,podržavati se,ako mislimo postaviti temelje bolje i sigurnije budućnosti sljedećim naraštajima!

I to na svim poljima,gdje su se ukorijenili veliki problemi!

U ratovima ljudi imaju jasnog neprijatelja i jasan cilj:pobjeda i sloboda!

U miru, iz nekog razloga, postajemo neprijatelji sami sebi.

Težeći prestižu ,razjedinjujemo se po raznim frontovima.Tako ulijećemo u kaos,iz kojeg je teško naći izlaz.

A izlaz-to je proces,koji traje...

Nadam se,ne predugo...

SESTRE...

Je li ikada itko razmišljao zašto se medicinske sestre najviše predstavlja kao neke erotske bombe,a počesto i kao zločeste,debele babe,sa ogromnom špricom za davanje injekcija!?
Pokušala sam dokučiti odgovor,ali badava sam potrošila vrijeme.
Jedini odgovor,koji mi se nameće,jest javna percepcija doktora,kao *boga života i smrti*,a sestra je tu,uz njega,...pa još i noćne smjene...ah,što to budi maštu..
Na ovu temu me potakao jedan Brodski portal,pišući o temi štrajka,posebno dotakavši doktore,ali naslovnica nije neki polugoli doktor sa erekcijom,već medicinska sestra,

sa izbačenim prednjim trapom,kao bojnim oružjem i strogim minićem!!
Čim sam to vidjela,zgadio mi se i portal i pisac redaka!!

Osobno nemam ništa protiv doktora,radimo kao tim,suradnja je neophodna,ali ljubav baš nije tako velika,kao što je stvorena percepcija u javnosti.
Stvarnost je sasvim drugačija,to sestre jako dobro osjete na svojoj koži...
Ćak ni stav pacijenata nije isti prema sestrama i prema tehničarima!
Svjedok sam bezbroj istupa na vratima hitnog prijema...sestri se svašta izgovori,prijeti,galami,zauzima borben stav,ali kad se pojavi kolega iz kirurške hitne,ton  se utišava,glas je ljubazniji...

Da se razumijemo:svoj posao volim,radila sam ga u svakojakim uvjetima svih ovih godina,kao i sve druge sestre,ali postoji nešto što mislim da se nikako ne smije spustiti ispod svakog nivoa_DOSTOJANSTVO!

Ovakav prikaz med.sestara ne brine ni Komoru,ni sindikat,ali ni članovi baš ne brinu,sve pod izgovorom da se tu ništa ne može!!
Komora med.sestara uzima lovu za 3 stavke bez pokrića,protiv kojih med.sestre nikada nisu digle bunu:

Komora obavlja sljedeće javne ovlasti:

• vodi registar medicinskih sestara,
• daje, obnavlja i oduzima odobrenja za samostalan rad,
• provodi stručni nadzor nad radom medicinskih sestara.       

U taj registar se same upisujemo,same obavljamo tzv. educiranje skupljanjem bodova,a licence dobijemo kao grupni paket papira,koji se istrese na stol,jer nismo zaslužile  da se tako vrijedan dokument pošalje u kuverti na kućnu adresu!

Sindikat je posebna priča!!

Potpisan je ugovor sa vladom da radimo do 65-te godine starosti,bez ijedne trunke beneficija,bez obzira na rad u noćnim smjenama!!Valjda je i sindikat uvjeren da sestre redovno spavaju na poslu..

Noćni rad jest plaćen,istina...samo kako i koliko!!Može li novac nadoknaditi neprospavane noći!?Dokazano je da svaka neprospavana noć izaziva stanje pijanstva kao 0,8 promila alkohola..

Sve što su sve vlade do sada tražile da se ukine,sindikat je rado pristao,nudeći neke stvari i više,što me ponukalo da se prije 3 godine isključim!!

I takav sindikat,naravno,nikada nije digao glas da se prestane prezentirati sestre,kao seksualne objekte doktora i onih,koji bi svoju čitanost postizali stavljanjem slika med.sestara kao erotskih nimfi!

Opće stanje u Lijepoj našoj jest kaotično,ali to nije razlog da se svatko,ali doslovno SVATKO,ne bori za dostojanstvo poziva i sebe ,kao osobe.

Sestre se same školuju,same educiraju o svom trošku,a onda im se ne priznaje stručnost,jer ih nije ustanova ili ministarstvo školovalo!

Ljudi su razočarani mnogočime,ali svi zajedno šutimo.

Svatko,tko radi,makar i za minimalac,moli boga da ga ne izgubi,jer strah je postao vlast nad ljudskim umom i razumom.

Neznam za koga i zašto rade ljudi,koje se uopće ne plaća,ne upisuje radni staž...ne dobiju plaću po godinu dana,a gazda ljetuje na Maldivima!?

Zarađujemo za bogate gospodare,koji ne plaćaju poreze,a režimo jedni na druge... svi se kuhamo u istom kotlu.

Bez brige,neće još  puno vode mojom Savom proteći,a zdravstvo će uplivati u još veći metež,jer je jako skupo,a sistem solidarnosti ne pokriva cijenu kapitalizma.Privatizacija u zdravstvu,za sada,još nije ni u primisli,bar ne javno,a do tada...ispreplitat će se raznorazne priče o sestrama i doktorima,koji uživaju,što u blagostanju, što u sexu...

A sestre....bile i  biti  će najpoželjniji objekti manipulcije!!

MOLITVA

Neznam šta da stavim za naslov...nisam dugo pisala,komp sve više otkazuje,opet je na liječenju kod susjeda Dade,a na iphon mi teško pisati duže tekstove.
Kad pomislim na blog,obično mi teme baš ne pašu,mislim da su neozbiljne,one ozbiljne nisu poželjne za širu javnost i tako dani prolaze....
Zapravo,stvarnost je podosta zbrkana,a da o tome pišem...pa to i vrapci na grani osjete...
Moj sindikat sprema nekakav štrajk...
Ja u tim štrajkovima ne vidim svrhu,jer se osjećam kao zadnja budala sa onim bedžom oko vrata,na kojem piše:

..a istovremeno moram otvoriti vrata na svako zvono,sa svakim popričati,da bih lakše trijažirala što je hitnije od hitnog!!
Ko tu koga pravi budalom?
Najprije,hitnoća,kako ju shvaćaju ljudi,nema veze sa smislom te riječi.
Tip je noćas popio brufen na prazan stomak,jer ga zabolio kuk,a onda ga od tablete zabolio želudac,žena ide na rehabilitaciju u 8h ujutro,ali ona svoje lijekove pije u 9.30,i ni na kraj pameti joj nije bilo da ih popije ranije,jer u ta doba neće biti kod kuće...a niti da ih ponese sa sobom.Naravno,obitelj zvonca jer baš je ona najhitnija,iako vide da čeka još 20 ljudi prije nje,a u međuvremenu je primljen infarkt...
Otkud nam pravo uzeti bilo koga prije nje!?
Mislim da je strašna šteta što nema kamera,koje bi pokazale istinu,na obje strane..

Od 1.9.kreće neka reforma,od koje su mediji napravili senzaciju,a osim administracije i većih obaveza obit.liječnika,ništa se ne mijenja.Toliko smo bogati da ćemo,na neki način,imati dvije hitne pomoći.
Jedna je stara hitna pomoć,koja je za teren,ali jednako i dalje može primati pacijente u ambulantu,s tim što sada olako šalju u hitne prijeme,bez udubljivanja u problem pacijenta.
Druga hitna su hitni prijami,gdje se hitnoća trijažira po stupnju hitnosti stanja bolesnika i radi hitna obrada,i na taj način određuje je li pacijent za prijem u bolnicu ili ne.
U taj prijam dolaze pacijenti po svom nahođenju,bez uputnice,dakle jednako kao na hitnu pomoć..
Neznam čemu panika...
...a neznam do kada će ovako skupo zdravstvo na ovakav način funkcionirati...
Sve što svima nama treba jest pošteno plaćen rad,više reda u sustavu prava i pravde,za sve jednako...
Do tada,najbolje se pomoliti,jer to je jedino što ne odmaže,djeluje smirujuće na živce,ali i jedino što nam je preostalo,pa ako pomogne-hvala,ako ne-opet hvala...

Kak bu-bu!
Eto,ja toliko...zasad...

UNUTARNJA SNAGA

Posljednjih nekoliko dana moj grad se vrti po svim javnim i inim medijima zbog nesreće,koja se dogodila.Tragedija je strašna,najstrašnija onima,kojima se dogodila,pa i obitelji mladića,koji je nesreću skrivio.
Po fejsu se vrtjelo najviše komentara,nastalo je takmičenje tko će najbrže objaviti novu informaciju,koju *provjereno* zna,tko će napisati pogrdniju riječ za krivca nesreće,objavljivala se smrt djevojaka prije smrti,moli se,proklinje,psuje...i umjesto neke riječi utjehe,kao izraz vlastith emocija stave se smajlići,i što je najvažnije-LAJK!!
Što više,to bolje!
Lajk,lajk mi daj!!
Za njima vlada glad!
Sve u svemu,strašno ružna slika nas samih i naših stavova,bez trunke dostojanstva prema žrtvama!!
Čini mi se da nismo prihvatili vrijeme u kojem živimo.
Više nije in hodati pješke,ako nemate štapove za nordijsko hodanje,voziti bicikl,jer si smetnja u prometu,osim ako nisi sportski opremljen,a o motorima da ne govorim.
Ne poštivaju se pravila.
Nema međusobnog uvažavanja u prometu.
Auto je postao nasušna potreba bez  potrebe.
Kad sam selila u drugi stan,dosta mojih prijatelja se zabrinulo kako ću na posao,jer sam prodala auto..a odselila sam samo 500m dalje!!
I kupila novi bicikl!
Auto je postao naša i lijeva i desna noga,i mada su tanke i duge noge poželjne,za auto se to ne pika!
Na cestama,predviđenim za *fiću*,*yuga*i slične *bolide*,voze se *kruzeri*od auta,brži od brzine zvuka.
To je postalo pitanje statusa,pa makar vas stigla Linićeva ovrha!
Ono što je meni neprihvatljivo u svemu, jest to naše shvaćanje vlastitih prava,a ne prihvaćanje obaveza i odgovornosti prema sebi i drugima oko sebe.
Automobil jest pomoć čovjeku da dođe brže i lakše na odredište,ali je i brži put do tragedije.
Kada smo to izgubili kompas?!

Meni osobno jest satisfakcija,koja mi daje nadu da još imamo šansi,postupak roditelja preminule djevojke,koji su darivali njene organe.

Zahvaljujući njihovoj nesebičnosti,jedna suza radosnica,u znak zahvale,poteći će u nečijem oku.
Taj netko će nastaviti svoj život na radost svoje obitelji i prijatelja.
Tako to rade veliki ljudi!
Hvala im!

Uskrs

Neznam kako je drugdje,ali u Brodu danas kiša lije kao 'iz kabla'...
Dopodne sam obavljala neke zaostale obaveze,pa zadovoljna obavljenim,sad častim sebe šalicom kave...i razmišljanjem...
Pitam se što je to što u ljudima potakne pozitivne emocije najviše za blagdane?Zašto smo najviše potaknuti na darivanje baš tih dana?
Mada,kada je u pitanju većina,bolje ikad nego nikad,ali zašto baš tada?!Pada mi na pamet misao da smo u tome jako proračunati,jer bismo inače mislili na potrebite cijele godine!
Valjda se nadamo da će nam ti postupci biti 'upisani' u životopis umiranja...a onda i bolji i ugodniji źivot nakon źivota..
No,ljudski mozak je pun čudesnih svijetlih i onih manje svijetlih senzora,ćelija,stanica,centara...kakogod ih nazvali,zato smo,ovako isti,zapravo vrlo različiti!
..ili obrnuto čak!
Znam ovo:
Ne treba zaboraviti živjeti,ali i pomoći drugima da žive!

Kako sutra radim cijeli dan,ostavljam svojim prijateljima i svima,koji slave,iskrenu blagdansku čestitku:

PATULJCI...

Neznam što se događa,ali jedno znam sigurno:kaos još nije dosegao svoj vrhunac.
Koliko god okretali glavu i pravili se gluhi i slijepi na događanja,teško se izolirati od negativnosti!One su naša svakodnevica,ljudi ih žive!Javnost i mediji barataju brojkama o nezaposlenosti i siromaštvu,ali to kao da se nas ne tiče...
Zbog fb pomagalice se proziva ljude,sve u svrhu zakonitosti,iako ljudi to rade dobrovoljno...Daruju samo ono što im je višak i što im ne treba,a nekome je to od ogromne pomoći!Roditelje,koji su na dobrovoljnoj bazi oplemenili okolicu vrtića sadnicama drveća,optužuje se da su politički opstruirani!
Dakle,građanke i građani,ako slučajno kihnete,a omakne vam se i da nenadano prdnete,pazite:mogli bi biti prozvani da to ciljano činite u svrhu neke političke promocije...
Na drugoj strani zakida se ljude za osnovna sredstva za život,kako bi ih se držalo na uzdama!Ovrhe frcaju na sve strane,neke i zbog mizernih dugovanja,kao da nam je država toliko bogata,a ti dužnici neki licemjeri,koji se igraju...
Rušenje nelegalne gradnje-posebno pitanje.Tko je u Slavoniji ikada legalizirao ambare,svinjce...građeni su u vlastitom dvorištu!Kako ti ljudi,a u ostalom i gdje,mogu 'namaći'kune za legalizaciju,kad poljoprivredu guši sustav?!
Čini mi da bi zbog toga Slavonija mogla biti ravnija nego što jest..
Neću govoriti o plaćama državnih i javnih službenika...smeta me to što su medicinske sestre izjednačene sa svima ostalima,kada je u pitanju radni staž i odlazak u mirovinu.
Mislim tu na nas,koji radimo u bolnici.
65?!
67?!
Osobno ne bih bila sretna da mi,danas-sutra,terapiju daje sestra sa -/+ 6 dioptrijom i štapom u ruci,iskrivljene kralježnice...Bolnica je akumulator ljudske patnje,rad u smjenama izaziva promjene u u organizmu,iako okrećemo glavu od tog problema,ne možemo ga negirati,a mladi na birou mole Boga da neko umre da bi oni radili,ili se snalaze,pa odlaze vani...
Ima toga još...košmar u sustavu!Plaće se smanjuju,time se smanjuje i punjenje državnih blagajni trajno,a ljude uvodi u dužničko ropstvo.
Istovremeno,raste broj nekih samozvanih mesija,koji imaju 'prava' rješenja za nastalu situaciju.Neki su sa imenom i prezimenom,oni prosvjetljeni prebjezi iz stranaka,koji traže spas svog opstanka u daljnjem političarenju,a neki su skriveni,u strahu od gubitka posla,ali źicaju zaleđe u članstvu virtualnog svijeta.Prešišali se sve astrologe,numerologe,vidovnjake svake fele!
Stalno smo na stazi apsurda!Škole,bolnice..sve dijelom umreženo kompjuterima,ali za krajnje korisnike je to luksuz,koji neki teško plaćaju,a velika većina ni nema.Dobar dio,koji ih i ima,nezna koristiti...
Država funkcionira po principu:
-Dajemo vam šunku za hranu,ali nema vode za piće...
Probajte preživjeti...
Ali šta njih briga...

Patuljci pojma nemaju!

TEME I DILEME

Razmišljam ovih dana o događanjima kod nas.Nije da se nije i do sada nešto stalno kuhalo,ali iskreno,meni cijela situacija ide na...ganglije!
Stalno se traže neke istine i pravice,a onda se ispostavi da one postoje odavno,samo mi nismo znali.
Ovako deprimirajuće stanje nije bilo ni u ratu,a ljudi su ginuli.Sad ispade da smo i financijski bolje i lakše živjeli tada,nego sada!
Bombardiranje negativnostima je toliko da me strah čim zakoračim na ulicu.
Ma,zapravo,nije me strah,ali bi trebalo biti.
Obijesni očevi sinovi vježbaju pravljenje ubitačnih mašina,a onda iz prikrajka promatraju reakcije i sline od zadovoljstva.
Ministar veli da smo dužni..i tužni..jadni i čemerni...unučad će nam se rađati zadužena kreditom,koji nikad nisu potpisali.
Brojka nezaposlenih sve veća,zaposlenima plaća sve manja,prava sve tanja,zanemarivanje ,silovanje i maltretiranje djece i nemoćnih,kriminal na svakom kvadratnom metru...sve to nam referiraju iz sata u sat!
Neznam kako bih to okarakterizirala.Je li to dio političkog imidža,da se ustrašimo i sakrijemo u mišju rupu,ne bi li nas zaobišlo to crnilo,ili je to crnilo naša stvarnost?!
Jedan naš Brodski političar mi je neki dan rekao da mu je najvažnije da nije nije nikada izgubio obraz!
Mislim si,kako bi ga izgubio,kad ga nikad nisi ni imao..
Na fb me stalno ubacuju u neke vizionarske grupe,koje nude čarobna rješenja stanja.
Ne volim čarobnjaštvo i kvit!
Ufff...!
Valjda nas neće opet zaobići taj neki novodošli smak svijeta,jer kako stvari sada stoje,jedino on može uvesti red u ovaj kaos
Zaista neznam...pao mi mrak na oči!!

2013.G

Svake godine se iznova nadamo i očekujemo neke nove promjene,naravno na bolje.

Neznam ko je zadužen za to,ali ko god jest,stalno zakaže..

Već dugo ne vjerujem u to čekanje,odavno sam upregnula uzde use i u svoje kljuse...jedino me strah da ne krepa!

Godina,kao i svaka,bar meni...neki trenuci dobri,neki loši,ali kotrlja se život svejedno!

Na BIGLOGU sam napisala da niko nije da nešto nema...ako ništa drugo,bar ima problema to što ništa nema.

Ipak,želim vam svima da s novom godinom dođu bolji i sretniji dani,sa manje briga,više veselja,boljim zdravljem,puno snage i vjere u sebe!

Naravno,neka se nađe i više kuna..neće biti šteta!!

SRETNO U NOVOJ 2013.g!!

SMAK SVIJETA

Dolove i brijeg,pokrio je snijeg...i Slavoniju,ali onako,jako.

Danas su kiša i plusevi donijeli bljuzgu,pa sam se iz grada vratila mokrih nogu...ljetne čizme,šta*š!!

Ali radoznalost je bila jača,jer u S.Brodu  napokon je otvorena nova,natkrivena tržnica,pa sam morala ići u izvidnicu!!Ništa posebno,ali bar ne moram držati amrelu dok kupujem mrkvu...

Znači,jedan problem mi je riješen.

Ostaje sad još da vidim šta će biti sa tim smakom svijeta.Ne,ne brinem se ja,sigurna sam 100%,jer živim u SB-u,a tu je strašna sigurnost,jer je grad toliko zagađen rafinerijom od susjeda iz BiH,da se to sigurno neće ni gospon Smaku svidjeti!! I da dođe,pobjegao bi kud ga noge nose.

Vidim po portalima raznorazne varijante i znakove konačnog kraja,pa poručujem svima,koji imaju imalo straha,neka ne idu u Srbiju na Rtanj,u Belise,Honduras..mogu u Slavonski Brod doći,ima mjesta za sve.

Apokaliptični turizam je in,pa ako taj lažljivac od Smaka opet zakaže,ili odgodi svoj dolazak zbog raznoraznih okolnosti,u Sl.Brodu je druga vrsta apokalipse zagarantirana.Svrbit će vas nos,kašljat ćete i kihati,u najboljem slučaju će vas ugušiti čestice,ozoni i benzeni.a ne morate razmišljati smijete li prdnuti(pardon-pustiti vjetar!)

,ionako okolo smrdi,samo izvol*te!!

Samo,čisto sumnjam da će mi ova reklama upaliti,jer taj smak svijeta je otkazao već nekoliko puta,a sad nam je i kreditni rejting otišao u smeće ,čisto sumnjam da on zna kako je kod nas smeće skupo,ali vrlo isplativo!

Bilo kako bilo,čitamo se...

NAPREDAK...

 Život u Brodu je jedna tako krasna stvar.
Imate priliku sve znati i vidjeti,pa i zrak koji udišete.

Tako vas niko ne može prevariti i reći da ne dišete,kad vi znate da dišete,a to još i vidite prostim okom,da ne govorim o *prostom* nosu,koji to što oči vide,on i osjeti.Kroz koju godinu ćemo imati i stvarne pokazatelje-na gradskom groblju sv.Lovre...

Šta da vam kažem,eto, ako uz to radite u bolnici,to je još divnije!!Uređuje se,osuvremenjuje,ali mozgove nekih niko da refrešira.
Umreženi smo,pa u 21.stoljeću smo,zar ne!?
Sve se unosi u komp,ali još uvijek idemo po lab.nalaze po 100 puta dnevno,kao i kad sam bila mlada sestra,jer gospoda,koja održavaju program,misle da sestrama ne smiju biti dostupni nalazi pacijenata,pa nam je lozinkom onemogućen uvid je li taj nalaz gotov ili ne.
Vama,s druge strane vrata to izgleda malo čudno,jer vi kad čekate,čekate samo svoj nalaz,a mi vaš i nalaze još bar 20-30 ljudi!!
Pokašala sam to pojasniti informatičarima,ali taj detalj ne dopire do njih,jer njima je svejedno gdje rade,rade sa strojevima.Kad god sam zvala jer je nešto zablokiralo,uvijek sam dobila prigovor da čekam,jer gospon održava 200 kompjutera-to ti je posao!To što mene pred vratima Hitnog prijema za vrat hvata 30-tak ljudi,njima je nebitno!

Ovih dana je bilo pretumbavanje mog radnog mjesta,zbog preuređenja prostora i stvaranja jedinstvenog hitnog prijema,ali nitko se nije udostojio staviti nekakve smjernice-putokaze za pacijente.Stavljala sam ih sama..

Zaštitari i portiri se ne miču iz svoje bajtice,jer bilo bi previše posla za njih da pitaju ljude kuda idu i što trebaju i tako ih usmjere.Jedan je čak došao do mene,jer ima problem:već 3 auta je morao zaustaviti da se ne vozaju po bolničkom dvorištu i pokazati im gdje trebaju ići!!
Od organizatora se nitko nije sjetio da objavi na radiju,ili tv-u gdje se nalaze službe za hitan prijem!!
Eto,to smo mi...

Inače,hvala na pitanju,dobro sam.Bolje nego sutra...
Malo sam pauzirala od fb,ali do nekih ljudi ne mogu drugačije,pa sam se morala vratiti.
Ali samo pod jednim uvjetom:niti ću čitati,niti lajkati jer je to red,već samo ono što mi *sjedne*-to sam obećala sebi.Jer,morate priznati,stvarno ima svašta-od vrijeđanja,do molitvi,a o grupama  da ne pričamo,u koje me stavljaju bez pitanja i pristanka,pa do ponavljanja istih stvari po sto puta!!

KOLIKO GOD NE BIO U TRENDU,BLOG JE IPAK,ZAKON!!