Moj popis blogova

ponedjeljak, 21. kolovoza 2017.

RUČNI RAD

Danas,oko 11.30 vratila se iz grada i ostavim vrata od stana otvorena,čisto da malo provjetrim,a nisam ni mogla vrata zatvoriti,jer su mi ruke bile pune vrećica.
Nakon par minuta čujem galamu na stubištu,a kod nas i kad normalno pričaš,izgleda kao da se vodi verbalni rat u zgradi,izađem i vidim dvije ženske,kako silaze sa kata.
Jedna mojih godina,sa platnenim šeširom na glavi,druga nešto mlađa,nosi naočale,kosa svezana u rep...
Kad su me ugledale,nekako su se uspetljale i bez da sam ih išta pitala rekoše:
-Prodajemo ručni rad!
-Pa gdje vam je?-upitala sam.
Kad sam to rekla,odoše brzim korakom u vidu magle.
Malo su mi izgledale čudno,ali u zgradi sa 20 stanova nikada neznate ko kome dolazi u goste i ko je kome kakav rod,pa nisam nešto reagirala.
Vjerovatno bi ušetale potiho i u moj stan,da nisam čula glasove...
Stvarno bi me bilo stid,moram napisati ispriku za drugi puta,jer zaista nema ništa vrijedno.
Osim mene,naravno...

Nakon 10 minuta zvoni susjeda,starija žena,koja je preboljela inzult,teže priča,sva uspaničena i uplakana.
Kako me zna kao medicinsku sestru,jer je i sama mirovinu zaradila u bolnici,počela je jaukati:
-Joj,sestro,šta sam ja učinila...!!!
Jedva sam ju smirila,samo sam ju pitala nije li šta potpisivala i ima li kakvih vrijednosti?
Rekla je da nema,jer inače seli iz stana u drugi,pa je većina stvari već odvežena!
Nadam se da je dobro prošla...
Ako imate nekoga,ko živi sam,a starije je životne dobi,susjeda,rođaka,roditelja,upozorite ih da ne otvaraju vrata nikome bez najave i nepoznatim osobama,jer očito se radi o organiziranom lopovluku i hajci na starije i nemoćne.
Očito da se radi o ručnom radu...


nedjelja, 20. kolovoza 2017.

Odmor

Osvježenje jutros stiglo,uh,kakav užitak,da se živjeti.
Jest da je jutro tmurno,ali meni svakako ugodnije od +40 i kusur.
Godišnji počeo,a ne idem na more,kao sav normalan svijet.
Meni je godišnji i bez mora  super,jer mogu svaku noć spavati,jer se ujutro ne moram buditi na zvuk mobitela,jer ne moram gledati koliko je sati,jer...ma ima bezbroj razloga zbog čega meni osobno nije samo odlazak na more znak dobrog odmora.
😄
O opuštenosti da ne pričam.
Tako jutros ,onako odmorna,naspavana,stavim vodu da se kuha,umijem se,operem zubalo,presvučem se,ukapam umjetne suze,skuham kavu,stavim cvikere,otvorim laptop,ali neki vrag mi neda mira,stalno me nešto  smeta.
Namjesti se ovako,pa onako,ali neide,pa neide.
Pogledam se u ogledalo,čisto da provjerim jesam li koji tehnički dio sebe zaboravili umetnuti,kad ono majica,em izvrnuta,em naopako obučena,pa stišće oko vrata.
Završila je u smeću.

Zanimljivo je i kad si u stambenoj zgradi,sjediti na balkonu i piti laganini kavu.
Da se tako čuti puno zanimljivih zvukova,susjed koji priča sam sa sobom,susjedu,koja kad malo povuče "mulja",otvori radio ili tv,neznam,pa zamisli da je Hanka Paldum i pjeeeva na sav glas.Neko svira klavir u daljini,neko psuje djecu,koja se u parku igraju,uglavnom,nikada dosadno.
Otvorim twiter,ono sve politika i crnjak.
Otorim fb,skoro ništa bolje.
Vratim se svojoj staroj ljubavi,blogu,a ono post napisan na današnji dan,ali prije 6g,o susretu sa meni dragom kolegicom i blog-komentatoricom,Jednokrili Andjel.
Lijepa uspomena i da nije bloga,ne bih znala vrijeme događaja.
Neku večer odlučim otići gledati Nigerijce i njihov ples,kad ono fijasko-nisu došli.
Kažu,grad dao lovu,a od festivala ćorak.
Neznam krivca,ali znam da se lova poreznih obveznika rado rasipa na svim nivoima državne vlasti...
Popila sam kavu s prijateljicama i otišla kući.
Nedam si pokvariti svoj odmor tuđim promašajima.
Zato imam sve manje prijatelja,koji istresaju svoje probleme kao iz vreće za smeće,a da ne pitaju mogu li ja to "provariti".
Kad sam, povremeno,sama sa sobom,osjećam da sam u dobrom društvu,valjda to ide s godinama..
Jer valja ostatak života provesti sa tom osobom,pa se moramo,osim svađati, i dogovarati.





četvrtak, 20. travnja 2017.

MRTVACI..

Nekako u zadnje vrijeme nikako da se odlučim na pisanje,iako ima puno toga.
No,kad se osvrnem,pa nije ništa novo,sve se nekako vrti u krug.
Politika i političari samo promijenili imena,sve ostalo je ostalo isto.
Tehnička vlada se jedva pomjerila sa scene,došla ona prava,izabrana,ali kao da i nismo birali,a nismo ni morali trošiti lovu,ionako je i ova  kopija svih kopija do sada.
Ali eto,mi smo demokrati,pa biramo.
Imamo najjače oružje:izborni listić i olovku,ali neznamo pucati...
Nekako sebe stalno ubjeđujemo kako nam je dobro,jer uvijek može gore.
Zato nam i jest loše.
Struja,voda i plin poskupili,pa dobro da ih imamo.
Plaće prosjačke,neki ih ni ne dobivaju,ali eto,dobro da je i to malo.
Uvjeti rada robovlasnički,ali pobogu,kako ćeš ne raditi?!
Zdravstvo u dugovima,bolnice spajaju,pa razdvajaju,doktori i sestre odlaze,ali valjda će se neko naći da nas pregleda,kad nam dođu vile očima...a za svaki slučaj tu je uvijek hitni prijem,pa čim stignem otići ću...

Vlada spašava privatni gigant,ali male dužnike gura u ilovaču.
Neko mudar je rekao kako su zdravstvenjaci humani -pokopaju ljude tek kad umru.
Vlast ih pokopa za života..
One sitne,a ove krupne čuva.
Šta bi jadan sad,po ovoj ciči zimi usred proljeća,da je ostao bez vile i bazena?!
Ti mali dužnici,da su znali zaraditi,zaradili bi,a kako ćeš jednog velikog dužnika ugušiti,kad je to naš čovjek,pun domoljublja,čak je firmu velikodušno i ponosno predao u ruke države,toliko ju voli.
Domovinu mislim,ko šiša firmu,napravit će drugu.
Dok otplatimo sva njegova zaduženja i dugove,plakat će praunuci naših unuka,ali ljubav je ljubav.
Al'  nismo mi krivi,to je neko nama spakirao,Europa vjerovatno...
Da...važno je imati krivca,lakše se diše.
Crkveni oci poručuju da nam i nije tako loše,to se nama samo tako čini.
Valjda  znaju,oni mole za nas...
Stvarno LJUDI,  šta je nama?!
Mijenjamo sve što nam smeta:ljubavnike,ljubavnice,gume na autu,prijatelje...samo se u vlast  ne dira.
Uredno čekamo da im istekne mandat,a onda biramo njihove klonove...
Da se mene pita,mijenjala bih ih češće od čarapa i posteljine,pa valjda će  jednom iskrsnuti neko sa ZDRAVOM VIZIJOM ZA OPĆE DOBRO!
Problem je u tome što je ovako nekima jako dobro,a ostali se nadaju svjetlu na kraju tunela...

Ma,ni  ja ne blistam.
Neki dan se vratim iz trgovine,nigdje nema mojih cviksi.
Uvjerena da su ostale tamo,nisam ih ni tražila...
Jučer u cipelaru tražim zimsku obuću,kad,pogađate-ispadoše cvikeri!
Otkud tamo,samobogzna!

D.Trifunović je sasvim lijepo objasnio:

Lako je umrijeti nama prostacima,
teško je ostati živ
okružen mrtvacima...