
Kad god pomislim da bih trebala pisati o poslu,koji radim,odustanem.Možda zbog pomanjkanja hrabrosti,možda zato što se osjećam usamljeno u svom načinu razmišljanja,a dijelom i zato jer biti medicinska sestra ne znači biti obično ljudsko biće-takva je percepcija ljudi.
Dakle,sestre moraju biti humane,orijentirane na ljudsku patnju,imati razumijevanja,znanja i sposobnosti za kvalitetno obavljanje posla i biti balans između liječnika i pacijenta.Tako bi svakako trebalo biti,ali samo kada bi realnost bila idealno posložena.
Ne smiju biti bolesne,razočarane,sa problemima u obitelji,tragedijama,njima ne smije biti problem plaćanje kredita,režija,školovanje djece,bolest djece...
...i to je samo dio svakodnevnog života,od kojeg nisu izuzete...
Medicinske sestre,koje to srcem jesu,taj posao rade iz ljubavi-sve drugo je iluzija.Bolnica je akumulator ljudske patnje,pa sestra tu stavlja sve ispred sebe same.
Bolesnici imaju svoja prava,i trebaju ih imati.
Ono što mene boli jest imaju li sestre prava!?
Neznam je li za povjerovati,ali NEMAJU IH!
Na papiru udruga,sindikata i komore,ima tako mnogo ispraznih stavki,koje ničemu ne koriste,a najmanje tome da zaštite ovu struku.Članarine su velike,neke su OBAVEZNE,poput komore,a služe samo zato da svakih 6 godina napišu licencu,bez koje medicinska sestra ne može obavljati svoj posao.
Ali,neću o tome...
Slijedi priča:
Na vrata jednog odjela pokucao je jedan gospodin,koji je zatražio pregled.Sestra ga je uputila na Hitan prijem,gdje se, inače, obavljaju pregledi pacijenata!
Dakle,nije ga odbila,nije mu prigovorila,samo ga je uputila na mjesto gdje se to radi!
Gospodin je bio nezadovoljan što ga se nije uslužilo onako kako je on to zamišljao,toliko da je prebio sestru i zaštitaru izbio zube!!
E sad,dok ovo pišem,već vidim upitnik iznad glave čitatelja...ma mora da mu je sestra nešto rekla..!!?Ne bi on to bez vraga,tek tako...!
Uvijek prvo ta sumnja!
Zašto!?
Jer je sestra prva,tu,na udaru!
A bi..!
Ima toga jako puno,ali kada se to događa,sestre i liječnici NISU službene osobe,pa ih se ni ne brani kao takve.Zato se takve stvari ne iznose u javnost,a zbog straha da će ostati bez posla,čak i sestre same šute i ne staju jedna uz drugu, niti ne podnose tužbe protiv nasilnih osoba.
Te tužbe bi morale biti privatne naravi,kao da ih je napao na cesti,a ne na radnom mjestu!
To se zove DEMOKRACIJA,pa je takva i vladavina prava!
Najbolje to oslikava jedan vic:
Pitali vjernici hodžu:
- Efendija, šta je to demokracija ?
Efendija se duboko zamisli i posle duže šutnje odgovara:
- To vam je kao kad se ja popnem na minaret i
odozgo vas imam pravo popišati,
a istovremeno imate i vi pravo da popišate mene!