Moj popis blogova

četvrtak, 30. prosinca 2010.

2011....

 

Puno puta sam vas rastužila...
ponekad rasplakala..
možda i naljutila..
nadam se,ponekad i razveselila..
Samo da znate da to planiram i u sljedećoj godini!!

Sa svojim jednim srcem, dva oka, pet litara krvi i 206 kostiju želim vam sve najbolje u Novoj godini!!!

srijeda, 15. prosinca 2010.

DOBITAK..HM!?

Već par dana imam stalno društvo,svoju najdražu prijateljicu,petogodišnju Ivanu.

Sa njom nikad nije dosadno,a usput se potkrade i veliki broj događaja,pa se često rasplačem..najviše od smijeha.
Danas je bio lijep,sunčan, zimski dan,pa smo krenule zajedno u trgovinu po neke kućne potrepštine.

Prije toga izvadi ona iz džepa neku lovu i daje meni.

Nisam  htjela uzeti,to su joj roditelji dali za džeparac,pa smo se dogovorile da će si kupiti neki slatkiš.
Kad smo došle do cilja,nastale su muke što kupiti za 50 kn!?Ponuda velika,a love malo...i tako malo pomalo,na kraju se dogovor sveo na jednog malog konjića iz crtića od 15kn.

Kad je trebala izvaditi lovu,od nje ni traga ni glasa..pomislila sam da je to,ipak,ostalo doma,pa se nisam brinula.

Krenule smo kući,i usput,trčkarajući za njom i smijući se njenim upadicama,potepem se o neku vrećicu.Nije daleko odletjela,jer je nešto mekano bilo u njoj....sagnem se da pogledam,kad u njoj dvije štrikane kape,nove novcijate!

Kako smo na ulici bile samo nas dvije i nekih desetak metara ispred nas jedna gospođa,koja se očito vraćala sa pijace,zovnem tu gospođu,misleći da je to njeno.

Žena je  negirala,pa smo mi  posvojile nađeno:jedna siva,manja,i jedna crna, veća kapa...

Prvi puta da sam našla nešto,nije bogzna što,ali nađeno..hej?!
Meni za badava...pa skoro nevjerovatno!!

I bilo je...

Šta mislite,jesmo li našle lovu kod kuće?? 

petak, 26. studenoga 2010.

DJECA..


Jeste li ikada primijetili kako je glas djeteta oko 200 puta glasniji od glasa odrasle osobe?!! 

Jednog se dana otac vratio s puta i našao svoje dvoje djece kako spavaju u krevetu s mamom.

Tu noć spavao je na kauču, a ujutro nakon što su se izljubili rekao je svojoj djeci:

-Ako baš želite, spavajte s mamom dok je tata na putu, ali kad znate da će se te noći tata vratiti kući,molim vas spavajte u svojim krevetima... 

Kad se idući put vratio s puta, supruga ga je s djecom dočekala na aerodromu.

Dok su čekali prtljagu među gomilom ljudi, jedno od djece reče:

-Imamo lijepe novosti...

Dok si bio na putu nitko nije spavao s mamom...

petak, 12. studenoga 2010.

NOĆNA SMJENA...


Prvo:isprika jer sam stavila post,ali sam ga izbrisala,jer je slika bila slabo i vidljiva i čitljiva.
Ali nisam mogla izbrisati informacije o postu,koje vam je google poslao…shit!!
Nema veze…
Drugo:bein odgovor na predhodni post je točan.Tu meksičku tikvicu sam dobila od kolegice,prvi puta sam ju vidjela i probala…super!

A sad o svakodnevici.


Noćas,u pauzi posla,kolegice i ja smo komentirale o produljenju radnog staža ženama.

Dotakle smo se svoje struke.

Zamislite da se za vas skrbi medicinska sestra od 65g..!Osobno si to ne bih poželjela,a niti vama!!

Uz to,nadodala sam,da kako li će tek biti mlađim kolegicama raditi sa starim babcima,teško prilagodljivim promjenama,slabog vida,sluha,zadrte…hahahhaaha!

Sve to ne mora doslovno biti tako,ali vrijeme ipak donosi neminovne promjene svakome od nas…
Pokušala sam zamisliti sebe,pa sam kolegici,s kojom trenutno radim,rekla da neznam šta će samnom!?
Nasmijala se i rekla:
-Ne brini,lako meni s tobom…Čim dođeš na posao,promjenit' ću ti pelene,oprati zubalo,dati terapiju za tlak..!!
-A 'oćeš li mi zapaliti cigaretu!?

-Naravno,samo moram dežurati da se ne zapališ…!!Hahahahahaha!!

A kako kronično imam problema sa probavom,druga kolegica nadoda:

-Ma,neće njoj trebati tablete za tlak,već čepići za stolicu..!

Neznam kako će druge,ali noćas sam saznala da sam zbrinuta,meni je budućnost osigurana!!

Znate,nikada nisam na pravi način zahvalila svojim kolegicama na suradnji,toleranaciji,razumijevanju…na svakom osmijehu,koji su mi izmamile, kad mi se plakalo,kad sam imala osjećaj da bih urlala od bola..!

Hvala im što su šutjele samnom,kad mi se nije pričalo…

One su dokaz da je veličina čovjeka u tome da razumije!

utorak, 9. studenoga 2010.

KVIZ



Nagradno pitanje:
Šta je ovo na slici?
A nagrada onom,tko otkrije, jest da ode,kupi,pripravi sebi za jelo i proba...stvarno doooobro!!

utorak, 2. studenoga 2010.

ŽIVOT JE TO...


Kakav vikend..ovih dana smo svi bili okupirani grobljem,posjetama svojim najmilijima,nošenjem cvijeća i svijeća,sve za "dobrobit"pokojnika.
Neki od vas su mogli vidjeti na mom profilu na FB, kako je to bilo u Slavonskom Brodu.

Uz cestu prema groblju postavljeni štandovi sa balonima,šećerlemom,igračkama,halvom...svega kao na vašaru!

Da su bili tamburaši,dojam bi bio potpun!

Samo se pitam zašto ih nije bilo!?
Pa neki od pokojnika su, sigurno, voljeli dobro zaigrati i zapjevati,malo pociknuti,pa za njihovu dušu...
Vraćajući se iz noćne smjene,imala sam priliku vidjeti nekoliko aranžmana za groblje,sve veći od većeg.
Jedan je bio toliko veliki,da mislim da je duži i od najveće grobnice.
Na moj upit šta je to,jel' do za Ginisa,odgovor je bio:
-To su TAKMIČARSKI aranžmani!

Parada kiča..
*************************************************************************
Ipak,mi smo još živi,zar ne!?


Kada počinje život ?

1) Prema rimskom pravu život počinje rođenjem...

2) Prema katoličkoj crkvi život počinje začećem...

Ustvari, život počinje kad se djeca odsele, a kućni
ljubimci uginu...

subota, 23. listopada 2010.

ČEKAJUĆI VLAK..



Predstavljam vam svog novog poznanika.

Pravio mi je jutros društvo,dok sam čekala vlak iz metropole...

Odmjeravao on mene,pa ja njega,pa opet on mene...i tako nekoliko puta.

Onda ja korak bliže,pa klik!

On ni da mrdne,osim što me malčice odmjeri okom.

Izbrojim do deset,pa opet jedan korak i klik...i čudo jedno,samo je otresao glavom,čini mi se da je rekao:

-Ne smetaj!

Odvažila sam se na dva koraka bliže, klik je bio samo jedan,ali on je mudro zavukao glavu u perje,dajući do znanja da se neda omesti,jer konačno želi uživati u sunčanom jutru.

Onda sam i ja odlučila da ću ga ignorirati,pa smo tako jedno kraj drugog stajali desetak minuta,sve dok se razglas nije oglasio i najavio dolazak vlaka.

Pogledala sam ga,mahnula mu,zahvalila na šutnji...on je samo odgegao pola metra dalje...

Vjerovatno čeka neki drugi vlak...i neko bolje društvo.


subota, 16. listopada 2010.

PREPORUKA






Ovih dana me boli glava i to jako..zbog mnogo stvari!A tako bih rado da mogu reći da me boli k...olac,ali..


Pozabijani su mi čavli na sve strane moje stvarnosti.
Neki su toliko dugo,ali ih ni hrđa nije izjela,toliko su jaki..

Vratio se Sin Razmetni,kao Spasitelj,valjda  misli da to i jest.

Taj korak je pravi dokaz da je na ovom svijetu sve relativno,samo ljudska glupost jest apsolutna!

Zbog tih i takvih ljudi,plaćamo ceh u svim sferama života,a najviše ponižavamo sebe inerntno prelazeći preko svega što nam čine.

Znamo li da je demokracija vladavina naroda?

Pa jesmo li mi narod!?

Mene su roditelji učili da prije i poslije jela treba prati ruke,ali imamo li šta za jesti!?

Ako sad i imamo,uskoro neće biti.

Uz to,stalno kolaju priče kako smo pokradeni, a imena lopova se ne znaju.Tu i tamo bude neki,koji je pridržavao ljestve,tek radi dojma i političkog mira.

Ako to "institucije,koje rade svoj posao" ne mogu,ja imam prijedlog-KRENIMO U LOV NA MUHE,ŠTO VIŠE TO BOLJE!

Negdje sam pročitala da su one najbolji obavještajci-ODMAH OTKRIJU,ČIM NEŠTO ZASMRDI!!

utorak, 5. listopada 2010.

KAD TE KRENE..



Današnja priča počinje od kraja,jer ako počnem od početka dana,bit će mi malo memorije dva Bloggera!!

Zamolim svog prijatelja da me odveze u BiH,da si kupim cigarete.

Malo kiši,ali nema veze,sjednemo na skuter i k'o oluja-za desetak minuta smo preko granice,a izbjegne se gužva.

Kupim što mi treba,ali prijatelj je htio još za sina kupiti neku čokoladicu,pa je nekih 5m vozio motor stazom i tu stao pred trgovinom.

Kupili mi svako svoje,izađemo van,kad pred nas policajac!

Visok, naočit,mlad,ali..zubi,mislim, nisu vidjeli zubara  još iz rodilišta,a ni tad!!

Kako moj prijatelj pozna svakog vraga,pomislim da ga,možda,Crnozubi treba za popravak kompa...

E, jesam naivna,to sam brzo shvatila.

Zatražio je dokumente ,pogledao...kad ono istekla zelena karta!!Nije istekla,već u brzini,prijatelj uzeo staru zelenu kartu,ali šta je-tu je!

-Pređite,molim vas,na parkiralište-veli Crnozubi.

A onda smo čuli svog "boga":

-50 maruna(maraka) za vožnju po trotoaru

-50 maruna za nevažeću zel.kartu

-50 maruna za parkiranje na tom istom trotoaru

-50 maruna za osiguranje...

..dalje nisam slušala..bilo je još toga.

Ponudimo kompromis-ne može,veli:

-Kolege su tu..!

Ali,pokrenuo je mon0log...i pitanja:

Jesam li ja mama ili "prijateljica..hm!?

Gdje radim,kolika je plaća,radi li ovaj,onaj..sve dok ga nisam prekinula i rekla:

-Čuj,aj' da se lijepo k'o ljudi dogovorimo..može 200kn za tebe,nama ostalo i svako na svoju stranu?!

Uzela vozačku,stavila 200kn..onda je on uzeo-200kn naravno..ali tu stvar nije gotova.

Izvadi kutiju cigareta "da popušimo"....

-Već sam popušila-pomislim ja..ali naglas izgovorim:

-Hvala,žurimo!

A moj prijatelj veli:

-Ma de,'ajd' popuši,ionako se akumulator od motora mora malo puniti..!

Eto kakve sam sreće-u pola sata popuših dvaput..!!




utorak, 28. rujna 2010.

NASILNICI I PRAVO




Kad god pomislim da bih trebala pisati o poslu,koji radim,odustanem.Možda zbog pomanjkanja hrabrosti,možda zato što se osjećam usamljeno u svom načinu razmišljanja,a dijelom i zato jer biti medicinska sestra ne znači biti obično ljudsko biće-takva je percepcija ljudi.


Dakle,sestre moraju biti humane,orijentirane na ljudsku patnju,imati razumijevanja,znanja i sposobnosti za kvalitetno obavljanje posla i biti balans između liječnika i pacijenta.Tako bi svakako trebalo biti,ali samo kada bi realnost bila idealno posložena.

Ne smiju biti bolesne,razočarane,sa problemima u obitelji,tragedijama,njima ne smije biti problem plaćanje kredita,režija,školovanje djece,bolest djece...

...i to je samo dio svakodnevnog života,od kojeg nisu izuzete...

Medicinske sestre,koje to srcem jesu,taj posao rade iz ljubavi-sve drugo je iluzija.Bolnica je akumulator ljudske patnje,pa sestra tu stavlja sve ispred sebe same.

Bolesnici imaju svoja prava,i trebaju ih imati.

Ono što mene boli jest imaju li sestre prava!?

Neznam je li za povjerovati,ali NEMAJU IH!

Na papiru udruga,sindikata i komore,ima tako mnogo ispraznih stavki,koje ničemu ne koriste,a najmanje tome da zaštite ovu struku.Članarine su velike,neke su OBAVEZNE,poput komore,a služe samo zato da svakih 6 godina napišu licencu,bez koje medicinska sestra ne može obavljati svoj posao.

Ali,neću o tome...

Slijedi priča:

Na vrata jednog odjela pokucao je jedan gospodin,koji je zatražio pregled.Sestra ga je uputila na Hitan prijem,gdje se, inače, obavljaju pregledi pacijenata!

Dakle,nije ga odbila,nije mu prigovorila,samo ga je uputila na mjesto gdje se to radi!

Gospodin je bio nezadovoljan što ga se nije uslužilo onako kako je on to zamišljao,toliko da je prebio sestru i zaštitaru izbio zube!!

E sad,dok ovo pišem,već vidim upitnik iznad glave čitatelja...ma mora da mu je sestra nešto rekla..!!?Ne bi on to bez vraga,tek tako...!

Uvijek prvo ta sumnja!

Zašto!?

Jer je sestra prva,tu,na udaru!

A bi..!

Ima toga jako puno,ali kada se to događa,sestre i liječnici NISU službene osobe,pa ih se ni ne brani kao takve.Zato se takve stvari ne iznose u javnost,a zbog straha da će ostati bez posla,čak i sestre same šute i ne staju jedna uz drugu, niti ne podnose tužbe protiv nasilnih osoba.

Te tužbe bi morale biti privatne naravi,kao da ih je napao na cesti,a ne na radnom mjestu!

To se zove DEMOKRACIJA,pa je takva i vladavina prava!

Najbolje to oslikava jedan vic:

Pitali vjernici hodžu:
- Efendija, šta je to demokracija ?

Efendija se duboko zamisli i posle duže šutnje odgovara:

- To vam je kao kad se ja popnem na minaret i

odozgo vas imam pravo popišati,

a istovremeno imate i vi pravo da popišate mene!

petak, 24. rujna 2010.

ROĐENDANSKI POKLON


Kako je  mom prijatelju iz BbR-a ,BOLJUNU,danas rođendan,jako sam razmišljala što da mu poklonim.

Dileme su bile velike.

Cvijeće?!

Ma ne...već smo jednom to poklonili,nema smisla ponavljati.

Premijer je već natočio piće,uslikao ga sa ženskim pusama,poželio sve što bih i ja poželjela dragom prijatelju.

Aribica i Bakica su mi isto oduzele dio...a šta ćeš,sve to ide u životni staž!!

A onda mi sine -pa naš pjesnik živi u Istri,nije baš često u prilici prizalogajiti original slavonsku kobasicu,uz malo slaninice,sitno i tanko narezane,pa još koja šnitica kulena..ma prste da poližeš!Ako se nađe i malo divenice i krvavice,uz domaći kruh,to daje snagu za veću efikasnost u poslu,ali i pjesničko nadahnuće raste!

U to ime mu ostavljam ovaj paket Prve pomoći(šta ti je profesionalna deformacija!?),da ima uz sebe,dok se vozi Istarskim puteljcima,raznoseći poštu ili dok zapisuje stihove pjesama...!!

SRETAN ROĐENDAN, DRAGANE!




utorak, 21. rujna 2010.

TRAŽI I DAT' ĆE TI SE..


20.7.1969 godine ...

Komandant svemirske letjelice Apollo 11, Neil Armstrong, bio je prvi čovjek koji je spustio nogu na Mjesec. 

Nakon toga izgovorio je čuvene riječi: 

"Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo". 

Ove riječi čuli su milijuni ljudi na Zemlji. 

Prije nego će isključiti aparat za komunikaciju za Zemljom, Armstrong je dodao jednu enigmatičnu rečenicu:

"Sretno, gospodine Gorsky!"

Mnoge osobe, koje su tada radile u NASA-i pomislile su da se radi o nekom Sovjetskom rivalu.

Nakon što su pregledali sve liste kosmonauta, ustanovili su da nikakav Gorsky nije naveden u njima.

Svaki put od tada, kada bi se Armstrong pojavio pred novinarima, oni su mu postavljali pitanje da im razjasni značenje te rečenice.

Svaki put, on bi se samo nasmijao. 

5.7.1995. u Tampa Bayu, Florida, jedan je novinar ponovo postavio to pitanje, staro tada 26 godina.
Ovaj put Armstrong je odlucio da napokon odgovori.

Gospodin Gorsky bio je već dugi niz godina mrtav, te je astronaut pomislio da je došlo vrijeme da razjasni ovu misterioznu rečenicu.


Daleke 1938. Neil je bio dječak i igrao je bejzbol sa svojim prijateljem.
Lopta je odletjela u susjedno dvorište, gdje su stanovali gospodin i gospodja Gorsky.
Neil je otišao po loptu, i dok ju je uzimao, začuo je kako gospodja Gorsky urla
svome mužu:
"Da ti popušim?!? Ti bi da ti ja popušim, jeli?!? E, pa hoću, ali kad
ovaj klinac u dvorištu bude hodao po Mjesecu..."

********************************************************************************

Ovo sam dobila mailom..nisam mogla izdržati..hehehehehe!!

Gandhi je davno rekao:-AKO NE ZATRAŽIŠ,NEĆEŠ DOBITI...

nedjelja, 19. rujna 2010.

IN MEMORIAM

Ne volim politiku,

ne volim političare,

i to nijedne fele..

nema ih ni simpatičnih,ni lijepih...

osim u vlastitoj samodopadnosti ,samoljubivosti, i narcisoidnosti!!

Živio Nik Titanik!!

srijeda, 15. rujna 2010.

SKRB



Ovih dana su me okupirali svakojaki problemi, a nikako da dođe na red nešto,što mislim da zaslužuje svaku pohvalu!!

Potaknuta pričom naše bakice Lomic odlučila sam pokazati da se društvo,ipak,može pravilno organizirati na zadovoljstvo i ponos svih!!

Stari i nemoćni ne moraju ostati prepušteni sami sebi, ne zbog toga što obitelj ne bi brinula o njima,mada ima i toga,već zbog nemogućnosti kretanja,a time i druženja sa drugima.

S ponosom ističem da je ovaj dnevni boravak organiziran u mojoj mjesnoj zajednici,i mada još nisam stigla uvjeriti se u posjećenost,nadam se da su ljudi, ipak, prihvatili da se njihov život ne mora svoditi na četiri zida doma.

Iskreno,čestitam organizatorima na trudu i ideji,svakako je na ponos i dobrobit građana Broda!!

subota, 11. rujna 2010.

BANKA I JA...


Priča slijedi,tek da se moji prijatelji-blogeri mogu upoznati sa jednim problemom,a moguće i da ga i sami imaju!


Stvar ide ovako:prije mjesec dana podnijela sam zahtjev u banci za reprogram kredita,koje imam kod njih.a čiji sam klijent cijeli svoj radni staž. 
Kako mi se učinilo da se stvar malo previše razvukla i da me vuče ka dnu,odlučim nazvati.

Javi se gospo'n, koji to radi,i ljubazno me pita za bračni status.
Začuđena pitanjem, uzvratim istim:
-Kakve veze imaju moji krediti sa bračnim statusom?
-Gospođo,imate li supruga?!
-Nemam,slobodna sam k'o ptica..zašto?Da me, možda, nećete zaprositi?!

Odbio me,naravno,rekavši:
-Pa, treba vam jamac!

-Jamac!?Otkud vama ideja da žena mora imati supružnika,da isti mora biti nužno zaposlen,pa iako jest,da je kreditno sposoban da bude jamac!?U kojem svijetu vi živite?Nije li jednostavnije da ste rekli samo da mi treba jamac?!?

Mudro je prešutio moju primjedbu,da bi me onda šokirao drugom podatkom:
-Treba vam rodni list,ne stariji od tri mjeseca!!

Kako nisam rođena u RH,nije mi baš taj dokument olako dostupan tako "svjež",a uostalom,u toj istoj banci sam digla tri kredita sa jednim jedinim originalom,koji je svaki puta kopiran,nisam mogla prešutjeti:

-Zaboga,mogu vam dati samo svoju sliku,ne stariju od tri mjeseca...Ali rodni list?Pa nisam se u ovih 50g. pedeset puta rađala!!Da mi ne mislite pelene mijenjati!?Nemojte...za dječije sam prestara,ženske mi već duži period ne trebaju,a valjda one treće neću dočekati-nadam se!Uostalom,vidim da ste radili na mom zahtjevu,ali niste se udostojili obavijestiti me,mada je tražen broj tel.radi kontakta!?

Odgovorio je jednoličnim glasom:-
-Dobro,gospođo,raspitati ću se,pa vam javim..!
-Molim vas...samo da to ne bude oko Nove godine..!
**********************************************************
Vjerujte,samo sam htjela nastaviti biti uredan platiša i dobar klijent,kao što je to bilo sve ove godine,ali zbog situacije,koja je većinu nas,običnih smrtnika,dovela na rub siromaštva,pokušavam svoje stanje prilagoditi situaciji na obostrano zadovoljstvo.

Ali,ako me moja banka nastavi usluživati ovakvom brzinom,moguće da vam se za par mjeseci javim s pozdravom iz neke bajbokane...

utorak, 7. rujna 2010.

KOME TREBAJU CIPELE JOŠ!?


Dođem s posla večeras,priheftam se na internet,kad ono prvi naslov na tportalu-JAVNE SLUŽBE SE ODREKLE BOŽIĆNICE!

Doduše,odrekla sam se mnogo čega i bitnijeg,ali nekako se ne sjećam te stavke.

Sad neznam radim li u takvoj službi,to ovisi o potrebi,nije uvijek,vjerujte!

Ali kad sam ugledala sretnu i nasmiješenu Spomenku,pao mi mrak na oči,jer znam da tu ima još neka kvaka!

Čim se vrag smješi,nisu čista posla..

Čitam dalje i ne mogu povjerovati..Pa onda još jednom..pa još jednom.

Onda sam stavila cvikere,nisam sigurna jesu li slova dobra.

Doslovno piše ovako:

Sindikati su također pristali da se više ne plaćaju troškovi prijevoza (tzv. cipelarina) do jednog kilometra od mjesta stanovanja.

Cipelarinu smo dobivali mi,koji ne koristimo prijevoz,dakle,koji pješačimo,a putnicima se plaćaju putni troškovi!

E sad ja,koja stanujem blizu radnog mjesta,nemam pravo na to,ja sam se toga odrekla-tako kaže sindikat!Svi,koji stanuju dalje od tog km,oni deru cipele..

Moram priznati da nisam znala da sam tolika "radodajka"!?

Ma šta će meni cipele,mogu ja i bosa...

Osobito kad moj sindikat to kaže,moram vjerovati,pa plaćam ga zato,jel' tako!?

Ili da se potrudim da nekako dokažem da ipak stanujem 1 km i 1 metar dalje!?

Neznam uvažavaju li se katovi zgrade!?

Ako neko zna,nek'prišapne,bit' ću zahvalna!

subota, 4. rujna 2010.

NAVIGAVANJE

Danas dođe poziv za kavu!

Prijateljica se vratila s mora,a otud stiže i poklon-navigacija Garmin,poklon od prijatelja!!

Lijepo,reći ćete...a velim i ja-jest stvarno,nije da nije!!!

Poklonjenom konju se ne gleda u zube,a nasparm mog Vivaxa,ovaj Garmin je ždrijebac,a ne konj.

Ali ima nešto u tom cijelom mom životu,neka čudna stavka,koja je uvijek bila tu da stvar nikada ne bude potpuna.

Počet ću od sredine,jer kad bih počela od početka,ne bi bilo dovoljno mjesta.

Da nastavim...

Kad sam imala obitelj,bila sam podstanar.

Kad sam kupila stan,kupljen neki Tutankamonov auto,taljigao se,pa je falila navigacija,za bolje snalaženje.

Kad je Vivax kupljen,crkne auto.

Obitelj se u međuvremenu raspala,spala knjiga na jedno slovo,a to slovo sam ja!

To znate..

Ok!Dođe na red bolji auto...recimo bolji...navigacija krepa.

Na kraju,prijatelj pošalje za bolji auto bolju navigaciju...ali sad je bolji auto kod "doktora na kemoterapiji"!!

Ko će platiti tu terapiju neznam,ali ja znam da nemam,a jedini auto koji imam,jest ovaj virtualni, sa slike. 

Zato je navigacija tu,pa ću ukucati put za sreću...možda ju tako ipak nađem..


utorak, 31. kolovoza 2010.

PUŽEV PUT





Danas,nakon pljuska,idem svojom uobičajenom rutom-put groblja.

Vrijeme onako..kiselo.


Puše neki prohladni vjetar,po koji tračak sunca iza oblaka…a u mojoj glavi neke čudne misli.

A to što su čudne..pa to nije čudno,bar ne meni.

Pognute glave hodam svojim svijetom i taman da ću još jedan korak napraviti,ugledam još jednog „pješaka“,koji prelazi „cestu“mimo reda,elegantno,lagano gibajući se,sa svom svojom prtljagom.

Zastala sam..i gledala…gledala…i razmišljala.

Odavao je dojam kao da je krenuo na put oko svijeta..ili u neki rat..ili možda ima godišnji…ili traži neki svoj kutak svijeta samo za sebe.

Nije me ni pogledao,kao da me nema…išao je svojim putem,ostavljajući lagani trag sline,možda kao putokaz za nazad,ako ga cilj razočara.

Pitala sam se tko je uopće izmislio da je to kućica!?

 Je li to što ju nosi na leđima,nagrada ili kazna?!

Možda nagrada-ne mora tragati za novim domom,ne mora seliti ,ne mora plaćati „kredit“,sve mu je uvijek tu,po potrebi i nadohvat ruke.

Ali…prokleto ali..

Što ako mu je to kazna?!

Uvijek i svagdje mu je na leđima,otažava ga i usporava,ne može ju mijenjati,neprijatelju je više i lakše uočljiv.

Možda je to uzročno-posljedična veza.

Poželjela sam samo na tren osjetiti kako je to biti miran i uporan,mada spor,i makar su me prolaznici čudno gledali,ja sam strpljivo sačekala da prijeđe stazu. 

U povratku ga nisam više vidjela,jer on je svoj put nastavio.

A ja?

Još uvijek lutam,tražeći svoj put…

nedjelja, 22. kolovoza 2010.

11.STAVKA..


Danas san na tportalu pročitala 10 najlakših načina kako da vas opeljuše.

Bogami su se za*ebali..nije 10 već 11!!

Osobno istražila tu 11-tu stavku!!

Dakle,stavite svoj auto u oglas na prodaju!Server vam javi da imate ponudu.Krenete u provjeru,kad ono klijent pita,na engleskom,naravno, je li auto još na raspolaganju.

Vi, naravno, pristojno odgovorite da jest.

Slijedi odgovor da je ozbiljno zainteresiran,samo da javite cijenu.

Javljeno!

Ali,uz to,nadodam da što će njemu  u UK auto sa volanom na lijevoj strani,uz to auto,koji može i tamo kupiti bez dodatnih troškova?

OdgoVor je bio u najmanju ruku,banalan-u Engleskoj je kupio auto,zbog kojeg umalo nije završio u zatvoru!?Bio je ukraden...

Vidi finog čovjeka...konačno neko vjeruje da smo mi pošten svit,pa želi kupiti moju makinu na neviđeno!

Uz to ne pita šta košta,sve plaća....moje je samo da prodam!

Ma ku'š bolje!

Kakva jesam po naravi,morala sam ja to do kraja istražiti.

Ponudio je plaćanje preko paypala,ali ja sam odlučno odbila!!Inzistirala sam keš na svoj račun i kvit!

Mislite da je bio problem?!

Varate se..!Nema problema,samo da pošaljem podatke..

Danas stignu tri emaila.

1.mail stiže u 11.06, od banke iz Kanade,koja obavještava da je dotični uplatio novac na moj račun,ali radi sigurnosti transakcije novca...bla,bla,bla...moram potvrditi svoje podatke istoj banci,a uz to najprije  ispuniti obvezu plaćanja troška od 750 eura preko Western Uniona firmi,koja će preuzeti auto!!

2. mail stiže u 11.08 min.od firme koja se bavi transportom,da ako obavim transakciju novca danas,dolaze po auto 26.8.naravno i da pošaljem pravovaljane podatke o autu..itd!

Sve u ime sigurnosti poslovanja..!!

3.mail je od mog "cijenjenog" kupca u 11.12  min. koji sve to pojašnjava na vrlo argumentiran način...dakle,on je uplatio svu lovu..i za cijenu auta i cijenu troškova,ali ja ću novac moći preuzeti tek kad uplatim onih 750 eura!

Da je meni ovaj tren ne 750 eura,već i 750 kn,učinilo bi me bogatom ženom!!

Napisala sam da se ubuduće potrudi da povede računa o vremenskom razmaku pisanja mailova,bar radi "umjetničkog"dojma-to mu je moj prijateljski savjet!

A ako baš tako silno želi moju Furiu,kad osvane lova na mom računu,dobit će sve,a prijevoz neka plaća sam.

Do tada-sretan mu posao...!!

utorak, 17. kolovoza 2010.

DOBAR ŽIVOT


Od sinoć pokušavam nešto napisati,ali mi teme bježe.

Najprije sam htjela ispisati cijeli post suzama o svojim mukama,onda sam shvatila da većina teško ili bar loše živi,pa nema smisla...

Sad vidim da je odustajanje pametan potez,jer sve mi se čini da će biti i gore,kad je Prva dama priznala da  oporavak nešto zapinje!

Zamislite-samo zapinje!!

Kakva  ironija!

Ako ona kaže da zapinje,to znači da da smo se već duboko strmeknuli.

Ja znam da jesam,za druge neznam...

A onda dalje lijepo piše kako Hrvati žive bolje od Poljaka i Slovaka.

Hvala im što su to napisali,ne bih znala kako dobro živim da mi nije Poljaka i Slovaka.

Jedino još moraju objasniti kako ćemo kupiti kruh od 10kn,kad platimo sve što moramo...ako budemo mogli.

Moguće da će onda reći kako su Hrvati pretili narod,pa ionako mora na dijetu,a to bi poboljšalo zdravlje i umanjilo troškove HZZO-a.

Dakle,dvostruka dobit.

Kad sve to zbrojimo,čini se da će produbljivanje krize biti samo za dobrobit svih nas.

Odgađam svoje žalopojke do daljnjeg...ako preživim,javim se...

petak, 6. kolovoza 2010.

GROMOVI


Uhhh....evo me!

Konačno je prestalo grmiti.

Nije da se baš prejako bojim,da bih morala pod stol,ali da je ugodno-nije!A taman me nazvao prijatelj na skajp, iz jedne daleke zemlje.

Pričamo mi tako,zapravo on priča,a ja se svako malo otresem.

Pita što mi je,jel mi hladno!?

-Ma jok!-velim ja,-samo me svaki ovaj grom malčice iznenadi...!

-Pa izgleda da se niste dovoljno molili!-kaže on.

-Ako je tako,zašto je kod tebe suša?!

-Pa ovdje se krivo mole...hahahaha!-doda on!

Dakle,kako god okreneš,nije dobro.

Sjećam se kao dijete, da mi je otac rekao da to sv.Ilija vozi kočije po kaldrmi(makadamu!), a kad sijevne,to on bičem udari po zraku,da konji brže voze.

Nikada mi nije objasnio zašto on to radi,ali ja sam zaključila da je jako ljut,kad tako vozi.

Jedino sam oca još pitala zašto onda ne vozi po njivama,da se ne čuje ovoliko!?

Sad se mislim,u zadnje vrijeme kad  pada kiša,ni ne grmi toliko,koliko pucaju gromovi,pa sumnjam da sv.Ilija nije možda zamijenio bič nečim modernijim.

Puca k'o iz mitraljeza!!

Postoji mogućnost i  da su oni grešnici,koji su za kaznu dobili da guraju oblake,pobrkali pravce,pa se sudaraju i svađaju...ko zna!?

Kako je i predamnom put za dovraga,ako dobijem tu službu,onda će garant  situacija biti slična...a možda i gora...čuvajte se...hehehehehe!

utorak, 3. kolovoza 2010.

5-ti ROĐENDAN



Danas je mojoj Najdražoj Prijateljici rođendan!

5-ti!

Tako malo,a tako puno.

To je moja "kobajage" frizerka,koja mi je pravila đus frizuru.

U tih pet godina nakupilo se dogodovština,mudrosti..svega po malo,za jednu dobru knjigu.

Ako zatrebate svjetlo na kraju tunela,smijeh kada vas guši tuga,pjesmu kada bi urlikali od bola,nekoga da vam obriše suze   iskrenom ljubavlju,budite sa njom u društvu!

Hvala Bogu i njenim roditeljima što su je unijeli u moj život!

Draga moja!

Želim ti: 

*12 mjeseci bez briga, 

*53 nedjelje sreće, 

*365 dana bez bolesti, 

*8 760 sati veselja,

*525000 minuta lijepih trenutaka

*31 536 000 sekundi ljubavi! 


Tako neka bude cijeli tvoj život!

Sretan ti tvoj 5-ti rođendan!.





subota, 31. srpnja 2010.

IME





Prvi puta,od kada imam internet,a tome ima gooodina,danas uguglam svoje ime,da vidim što znači!!Nećete vjerovati,prvo su se pojavile slike, i to  redom,kao i na postu!

SLON?

Kakve on ima veze sa imenom i čokoladom?Valjda po onoj narodnoj-Što veća budala, veće veselje!Ne da je slon budala, sačuvaj b(l)ože!!Vjerovatno je reklamer mislio da je slon taman mjera za zadovoljstvo jedenja MILKE!

SVINJA?!

Po nekim Kineskim,Japanskim ili, neznamtija, čijim horoskopima i ostalim mantrama, svinja je simbol gospoštine, a to bi značilo da samo usvinjena gospoda jedu MILKU!!

Da je reklama iz Slavonije,razumjela bih:slaninica,kobasica,kulen,šunka... mljac,mljac!

Gdje li sam tu ja...kako ću biti gospođa, kad ni za frizerku nemam!?

Pa ni za MILKU!Dobro,'ajd...sreća pa ima kobasice i slanine...!

KRAVA?

..paaaa,eto..priznajem da sam imala bliski susret sa nekoliko svojih imenjaka vimenki, čak sam se jednom odazvala na poziv,kad je čovjek vraćao sokakom krave sa ispaše...

A samu čokoladu baš i ne volim,osim u dobrom kolaču,tako da neznam volim li ja to sebe ili ne.Sad više nisam sigurna je li to konačni odgovor na moj upit na tražilici, ili samo obična googlarija..

Na kraju, kad nešto razmislim...e, da mi je jedan dan biti MILKA...!!

..

srijeda, 28. srpnja 2010.

UHODAVANJE

 

Trudim se,ali čini mi se da ovdje nisam doma..ne još.

Mada,iskreno,nemam primjedbi...ali osjećam se kao da sam pobjegla od kuće.

Nisam kriva"roditelji"su me potjerali...ne posve,ali oduzeli su mi neka prava, za kaznu!!!

A opet,stalno uređujem taj "novi dom",nikako da ga uredim po svom,pa sam večeras odustala,konačno!!

Moram se požaliti i da mi godišnji nešto prebrzo prolazi.
Ili sam u minus fazi,ili me obaveze zanesu,ali vrijeme nemilice curi..ponedjeljak počinje arbajt...šmrc,šmrc...

I komarci su se probudili,a taman sam pomislila da su poskapali od zime.


Ništa....


...odoh ja razvijati strategiju borbe sa njima, inače  ću brzo biti pokojna...

utorak, 27. srpnja 2010.

TO SE ZOVE BIZNIS!!

Prijateljica me potakla na priču o biznisu !!

 

Naime,kod jednih mojih prijatelja stanuje više ljudi, većinom su to studenti, ali nađe se tu i radnika-sezonaca,nekih koji plate samo tuširanje,ali u ovoj krizi, daj što daš.


Gazdarica veli:

-Sve što se može naplatiti,ja sam spremna prodati!!


Među tim stanarima,već par godina stanuje jedan Vječni student i jedan sredovječni muškarac, koji su u takmičarskom duhu, razvili jedan poseban biznis.

Naime, njih dvojica kupe svete sličice u knjižari , koja ih štampa i prodaje, i onda si odrede rutu za taj dan.


Navečer sastanak i razmjena iskustava… tko je više zaradio,koliko je tko platio koju sličicu.

Vječni student priča kako je morao teritorij proširiti, jer ga u mom gradu već svi znaju,pa je smantao svojom pričom par konduktera u vlaku, koji mu ne naplate kartu, a onda siđe s vlaka po principu-enten tini,savaraka tini…i kad zaradi 500-600kn vraća se kući.Stanarinu plaća po par mjeseci unaprijed i uzdržava svoje roditelje i, donedavno, brata.


-U bolja vremena, kad sam bio ambiciozniji, bilo je i preko 1000kn dnevno-veli Vječni!!


Biznis je uhodan već 12 godina…i sada uhodava brata!
Politika poslovanja je savršena:markirana odjeća,pristojno ponašanje,nenapadno-ma tako dobar i fino odgojen dečko, primjeran student,uz to još takav vjernik- kud ćeš bolje!?

Ko bi mu zalupio vrata!?


Osim kada bi došao na neki fakultet po diplomu…!!