PUT

Na starom blogu,kao moto o slobodi,navela sam misao pok.don Branka Sbutege:"..jer veličina slobode nije veličina teritorija,nego veličina svijesti..!"
Svijest je sposobnost shvaćanja sebe i svega onoga što našu osobnost okružuje.
Svijest je i sposobnost razlučivanja dobra i zla,istine i laži,stvarnosti i iluzije...Sama po sebi,nije ni dobra ni loša,ali je podložna utjecajima,pa tako sklona i promjenama,oblikovanju,bojanju...
Tako se i naša svijest o slobodi vremenom mijenjala,prema potrebi jačih,onih koji su snagom želje za vlašću,brže isplivali na površinu,nametnuvši sebe i svoje stavove kao najispravnije!
Više retorikom,a manje pozitivnim djelima,dobili su blagoslov većine.Imali su razna imena i predznake,ali put je isti:najprije prteni,pa makadam,pa asfalt...
Stvarao se dojam napretka,budućeg blagostanja,pa se i preoblikovala svijest ljudi o tome kako bi,zapravo trebali živjeti:dobra plaća,krediti za dobar auto,komforan stan ili kuću,malu brodicu na moru,velike fešte za raznorazne prigode...
Postajali smo, postepeno,ekonomsko roblje...
Istovremeno,iza kulise,radile su se svakovrsne malverzacije,pa su šaptom pala velika poduzeća,počelo raslojavanje društva u svim smjerovima,a ljudi s posla odlazili u...kontejnere.
Kako bi se sve to pokrilo,stvarale su se afere,sudilo se i pravo i krivo,kao privid zakonitosti.

Baš nekako tada,onaj put od asfalta polako počinje pucati,ceste su sa sve više pukotina,rupa sa lokvama mućki i malverzacija,a mi,ovakvi kakvi jesmo,kad u jurnjavi zapnemo i padnemo,krivimo sve "po spisku",osim sebe...
Gdje je tu zapela svijest o slobodi?
Nije zapela.
Izgubila se,potonula je onog trena kada je nestao vanjski neprijatelj,a mi se nismo  okrenuli k sebi!
Pao je adrenalin,nismo se imali više s kim i protiv koga boriti.
 Dobili sami sebe za neprijatelje,a to su najteže bitke.

Tako dobri ljudi postaju loši,kvalitetni novinari prognani,javni mediji podložni trenutnoj politici,kvalificirani ljudi odlaze u potrazi za boljim...
Mala zemlja,puna bogatstva,postaje zemlja siromaha...
Borba za prevlast je nemilosrdna,toliko da oporba nudi nastavak istog puta,istog onog,punog rupa,raspucalog...
Računaju na to da smo "na udicu ulovljeni"-kako reče moj blog prijatelj,Rib@rnica .

Taj,a ni sličan nastavak puta ne želim,jer znam da vrana može odrasti u gnijezdu slavuja,ali nikada neće pjevati...
Ne želim društvo u kojem:
"Ako znaš i šutiš,postat ćeš vezir, ako govoriš,objesit će te...
Prvo sramota,drugo strahota!"