2015-ta!

Nisam sigurna ima li svrhe svake godine raditi nekakav rezime godine,koja je iza nas.Kakva je da je bila,prošla je,nema ispravka.
Sretan joj odlazak u životnu arhivu!
A baš ponekad pomislim kako bi bilo jako dobro kad bi se neke stvari mogle "delete",ili napraviti ih bar nijansu ugodnijima sjećanju...
Uprkos silnim,nesvarljivo lijepim željama putem sms-ova,wi-fija,direktnim razgovorima,već prvi radni dan zaboravi se sve.
I oni sretni,i oni nesretni,i bogati i siromašni,lijepi i ružni-svi se vrate na staro,pokazala povijest čovječanstva.
Dođe mu to kao točka na kraju još jedne rečenice..
Nikada mi Nova godina,rođendani... nisu bili inspiracija za neke prekretnice u životu.Većinom su to bili trenuci,neke srijede,subote...kad je nešto "kliknulo" u glavi-dosta!Tako su prestajala neka dugogodišnja prijateljstva,za koja mi je trebalo dugo vremena da shvatim i prihvatim da to ona zapravo nisu...i ne samo prijateljstva.
Nakon takvog klika,nisam se više osvrtala nazad,nisam imala potrebu.Djeluje malo surovo,ali put do takvih odluka je bio zaista dug i naporan,usput potrošeno puno životne energije na ljude,kojima treba samo klimati glavom i govoriti:
-Pa naravno!
-Slažem se!
-Da..!
Zašto slavimo Nove godine?
Potroši se na hektolitre pića,od kojeg boli glava,potroši se zadnja lova,od koje isto boli glava..i to danima...
Zar sve to zbog očekivanja da će već sutra,jer je nova došla,sve u našem životu biti novo,kao novi namještaj,ili nova roba?
Iskreno,novu robu najprije operem,jer smrdi po svačijim rukama.
Kako da operem Novu godinu tako da miriše poput jakne iz ormara?
Zapravo, to je stara frajla,zavodnica,koja daje lažnu nadu budućeg sjaja,i svaki puta se tome potiho divimo i željno očekujemo, ne bi li se nasmiješila baš nama...
Zanese..
Tako sam prijateljici,od silnog čestitanja,rekla:
-Sretan  rođendan!
S druge strane žice smijeh...
-Pa nije mi rođendan..-jedva je izgovorila.
-Nema veze,bit će..hahaha!

Zato:

Još bezbroj rođendana doživjeli,neka vam ih podare mnoge Nove godine,zajedno sa 2015-om!