KIRVAJSKA PRIČA

Kad si na godišnjem,a srce kaže:MORE,novčanik odmah veli:NEMORE,onda se odazoveš na ljubazan poziv kolegice da dođeš na kirvaj.
Tako sam odlučila još prije par dana,pa sam sa sobom povela svoju Malu prijateljicu,da dijete vidi šta je putovanje vlakom,ionako je na svakoj relaciji u autu,pa da upozna i drugačiji svijet.
Lijepo smo sjele u jedan putnički oko podneva i dotaljigale se u Donje Andrijevce!
Tamo nas,kao u svakoj slavonskoj kući,dočekao ručak,izobilje svega,neznaš što je bolje i slađe.
Nakon ručka smo otišle do centra,a tamo milijun igračaka i kojekakvih đinđi,ringišpil,konj poni,kojeg je jahala..ma svega,k 'o na kirvaju!
Slikale se,šetale,smijale...
Na povratku svratile ponovo na kavu,večera..ma šta da pričam,još puhćem..
Ponuđeno nam je da se autom vratimo u Brod,ali Mala prijateljica je baš htjela vlakom kući,kaže sviđa joj se vožnja,samo šteta što sam odabrala kratku relaciju.
Kolegica nas je odvezla na željeznički kolodvor,a mi smo se cijelo vrijeme zezale i smijale...kad odjednom-evo vlaka,staje!
-Uh,jbt,Mala, 'ajmo brzo,nit ' ko ulazi,nit 'ko izlazi,pobjeći će-velim ja,pa trk u vlak.
Sjetih se svog prijatelja sa fb,koji je svoju dragu nazvao Usain Bolta,kad je ulazila u vlak,e tako smo nas dvije uletile!

Nastavile mi svoje cerekanje,onako same u kupeu,kad odjednom ugledah:PERKOVCI!
-Auuuuuu,Mala,pa mi smo promašile pravac,ovaj ide u Vinkovce...-velim ja.

-Pa šta ćemo sad?-pita ona.
-Ništa,silazimo!-odgovorih,ali samo što sam to rekla i digle se,vlak krene dalje...hahaha!
-A onda silazimo na sljedećoj stanici...!
-Pa koja ti je to stanica?-pita Mala.
-Vrpolje...-bio je moj odgovor kroz smijeh.
-A kako ćemo nazad?
-Pa vlakom...rekla si da ti je ono kratka relacija,pa smo ju sad produžili..!-odgovorim kroz smijeh.
Sjetih se svog prijatelja Fizyja,da zna kako smo došli u njegov kraj...vjerovatno bi posumnjao u svoje prijateljstvo sa Brodjom...
Nekih sat vremena smo čekali sljedeći vlak, pojele sladoled,popile sok i zabavljale se svojom neplaniranom avanturom,jedino društvo su nam bili komarci....isprdala me,neću ni reći kako...hahaha!
Za to vrijeme se već pročulo u Brodu gdje smo,pa me prijatelj nazvao da pita za vozni red...mami i tati smo rekli  da imamo kolača za popudbinu,tako da nismo ni gladne,a do zime ćemo,valjda,stići kući..

Kad nešto razmislim,baš je dobro katkad,biti malo lud,ima to svoje čari.
Ipak,za svaki slučaj,nemojte to iskušavati..