UNUTARNJA SNAGA

Posljednjih nekoliko dana moj grad se vrti po svim javnim i inim medijima zbog nesreće,koja se dogodila.Tragedija je strašna,najstrašnija onima,kojima se dogodila,pa i obitelji mladića,koji je nesreću skrivio.
Po fejsu se vrtjelo najviše komentara,nastalo je takmičenje tko će najbrže objaviti novu informaciju,koju *provjereno* zna,tko će napisati pogrdniju riječ za krivca nesreće,objavljivala se smrt djevojaka prije smrti,moli se,proklinje,psuje...i umjesto neke riječi utjehe,kao izraz vlastith emocija stave se smajlići,i što je najvažnije-LAJK!!
Što više,to bolje!
Lajk,lajk mi daj!!
Za njima vlada glad!
Sve u svemu,strašno ružna slika nas samih i naših stavova,bez trunke dostojanstva prema žrtvama!!
Čini mi se da nismo prihvatili vrijeme u kojem živimo.
Više nije in hodati pješke,ako nemate štapove za nordijsko hodanje,voziti bicikl,jer si smetnja u prometu,osim ako nisi sportski opremljen,a o motorima da ne govorim.
Ne poštivaju se pravila.
Nema međusobnog uvažavanja u prometu.
Auto je postao nasušna potreba bez  potrebe.
Kad sam selila u drugi stan,dosta mojih prijatelja se zabrinulo kako ću na posao,jer sam prodala auto..a odselila sam samo 500m dalje!!
I kupila novi bicikl!
Auto je postao naša i lijeva i desna noga,i mada su tanke i duge noge poželjne,za auto se to ne pika!
Na cestama,predviđenim za *fiću*,*yuga*i slične *bolide*,voze se *kruzeri*od auta,brži od brzine zvuka.
To je postalo pitanje statusa,pa makar vas stigla Linićeva ovrha!
Ono što je meni neprihvatljivo u svemu, jest to naše shvaćanje vlastitih prava,a ne prihvaćanje obaveza i odgovornosti prema sebi i drugima oko sebe.
Automobil jest pomoć čovjeku da dođe brže i lakše na odredište,ali je i brži put do tragedije.
Kada smo to izgubili kompas?!

Meni osobno jest satisfakcija,koja mi daje nadu da još imamo šansi,postupak roditelja preminule djevojke,koji su darivali njene organe.

Zahvaljujući njihovoj nesebičnosti,jedna suza radosnica,u znak zahvale,poteći će u nečijem oku.
Taj netko će nastaviti svoj život na radost svoje obitelji i prijatelja.
Tako to rade veliki ljudi!
Hvala im!