Moj popis blogova

srijeda, 23. ožujka 2011.

STVARNOST

Martin Luther King, Jr.
"Odbijam da prihvatim uvjerenje da su se ljudi toliko tragično upetljali u bezzvjezdanu ponoć rasizma, da svijetli dolazak dana mira i bratstva nikada neće postati stvarnost."

Ovih dana sam u košmaru,kao i većina vas,toliko da ponekad pomislim da je svijet totalno poludio.
Potresi u Japanu i katastrofa koja trese tu zemlju,izaziva jezu.
Moram priznati da se osjećam ružno,kad sjedim za kompom,napr.otvoren fejs,i tema Japan-traži se lajk!
Ne mogu lajkati,ne sviđa mi se situacija,a sama ne mogu ništa učiniti.
Čitajući pismo profesorice,koja tamo radi,ostala sam zadivljena stanjem duha tih ljudi:

'Ukoliko nekome u stanu dođe voda, ljudi stave vani natpis tako da i drugi mogu doći napuniti svoje vrčeve i kante. Dijelimo to što imamo: vodu, hranu i grijalicu... Nema krađa, pljački, guranja u redovima...', piše u dirljivom pismu profesorica iz Japana. 
Možemo li se pohvaliti takvim razborom uma??
Možemo!
Okusila sam nevolju i znam da ima ljudi,koji su spremni pomoći.
Ali ima i onih,koji naočigled,uživaju koristeći nemoć.
Krade se u miru,u ratu da i ne govorim..
Surova istina,ali istina.

Ali RAT!?
To mi je najteže prihvatiti.
Razumijem svjetske moćnike,kojima je "crno zlato" bitno,ali ne prihvaćam da to treba rješavati pod izlikom da bacaju bombe,granate,rakete,ili što već,da bi drugi narod živio DEMOKRATSKI!!
Pametan čovjek koristi pregovore,budala koristi silu!
Ne bih se igrala političkog analitičara,nisam kompetentna,ali nekada pomislim da sve ono što se javnosti servira,nema veze sa istinom.
Motivi su neki drugi,ali jedno znam-naš prijatelj Boljun je u pravu,kad je napisao:

rat bi stao
kad bi svatko znao
da majke
i sa suprotne strane
imaju suze slane

ali oni

koji o miru odlučuju

teško suze izlučuju

***********************************************
Privatno,moja situacija je klimava.
Dala sam stan u prodaju ili zamjenu za manji,uz nadoplatu,pa ako iskrsne povoljna prilika..
Ali,kako su mi stalna pratilja neprilike,sumnjam da će se to ostvariti...bar ne željenom brzinom.
A kako bude...

utorak, 1. ožujka 2011.

MOJE VRIJEME

Dobar dan,dobri ljudi..

Skoro svaki dan mi padne na pamet da bih mogla napisati ovo ili ono,ali onda neka klapna u mozgu padne i ja odustanem.
Svašta se izdogađalo u zadnje vrijeme,uglavnom stvari nisu osobne,onako baš osobne,ali nisam mogla sebe izuzeti,jer sam smatrala da moram sudjelovati, bar verbalno,ako nikako drugačije.

Kod mene sve stoji,kao da se život mumificirao.
Ne pomiče se ni na bolje ni na gore.
Neznam je li to dobro,jer jednom će se nešto  pokrenuti,a kako će tad biti,bumo videli..
Strah me samo da ne bude,kao što sam napisala na svom statusu na fejsu,da će ovo jednom biti "lijepi i dobri dani"..
Trenutno to nisu..
Već dugo,zapravo, nisu ..
Netko mi je na predhodnom postu napisao u komentaru,da pišem gluposti..uglavnom..hehehehhe!
Vjerovatno je u pravu sa svog kuta promatranja.
Ali nisam kriva što mi se život sastoji, uglavnom, od tih  glupih nijansi.
Te gluposti su mi jako pomagale da preživim,da preskočim neke barijere,da "provarim"život,takav kakav jest.

Malo sam pretjerala sad...napisano izgleda previše sentimentalno,mada to ne doživljavam tako.
Stvarnost mi je, u zadnje vrijeme,bila više  borbena,nego mirna,ali to kod mene spada u radni staž života.
Bitke sa bankom, t-comom, svakodnevicom..uglavnom su obilježene mojim pobjedama,ali rat još nisam dobila.

Trgovina je moja loša strana..lakše mi pokloniti, nego što prodati!
Auto još čeka kupca...
Zainteresirani su skeptični.
Pitaju zašto  tako dugo stoji,sumnjičavo pitaju je li ispravan...ali ni ne daju svoju ponudu cijene!
Stoji auto,ali i moji dugovi...to je ono što mi je najveći teret sada..

Čekam..
..svojih pet minuta..