Moj popis blogova

srijeda, 26. rujna 2018.

NOVI KORAK U ŽIVOT

Uh,pa nisam ništa zatefterila od 1.mjeseca ove godine,a događalo se puno toga.
Istina je da sve manje nalazim razloga za pisanje,valjda lapim,starim,šta li?!
Fb mi je onako,usput,katkad naletim,pa šta naiđe.
Posao zahtjevan,često kaotičan,kao sve hitne službe,ali nikada dosadan,to mu je vrlina.
Nema dogodovština sa mojom Malom prijateljicom,jer ona to više nije-mala mislim-ide u 7.razred,tu su sada simpatije i dečki u igri,što spada u normalno i sretno odrastanje jedne vrsne sportašice i odlikašice.
Eto,ponosna sam!
Nema ni starog društva iz blogeraja,razišli smo se k'o rakova djeca,pa ni tu nisam u toku sa svime što se događa.
Ostalo je par osoba,s kojima sam svako toliko u kontaktu preko fb,ali to nije ono...
No danas je uslijedilo jedno ugodno iznenađenje.
Zvoni mobitel,kad ono moja "Bakica"Lomic!

Javlja se vedrog glasa,zadovoljna,priča svoje dogodovštine iz Doma za starije!
Oduvijek je bila realna u svom stavu prema svojoj situaciji i to me je oduševljavalo.Nekada je to znala prezentirati i sa zdravom dozom humora na vlastiti račun.Žena,koja ima bezbroj dijagnoza,koja je dobila bitke sa najtežim bolestima,nikada nije pokleknula duhom i to je ono što nas je povezalo.
Osjeća se sretno ,čak se bavi i izradom dekupaža,što ju čini ispunjenom i zadovoljnom.Kreće se u krugu ljudi,sa kojima može pričati,smijati se onim svojim zvonkim glasom,idu na izlete,što sve nije mogla zbog svoje otežane pokretnosti.

Zadnji puta,kada smo se srele,ima tome više od godine dana,pričale smo o svemu,pa i o tome da čeka mjesto u domu.Tada smo ju posjetile nas dvije,stare blogerice,garavica-Koka,ja i moja kuma.Dočekala nas je kao kraljice..
Ta njena realnost i svjesnost, mene je oduševila,jer većina zazire od domova zbog kojekakvih priča,ali i osjećaja da su tako ostavljeni na milost i nemilost nepoznatih ljudi.
Žena jednostavno uživa!
Optimizam i vjera u sebe daju snagu za novi korak u život.
Bravo draga naša Bakice,i uživaj u novom životu!



ponedjeljak, 15. siječnja 2018.

TAXI

Nisam skoro pisala o nekim događanjima u svom životu,nije da ih nije bilo ,ali nisam imala baš neke volje za pisanjem.
Jutros se susjeda i ja dogovorimo da ćemo prošetati do Bosne,čisto onako,rekreativno,polako,pa kad stignemo.
Ona u mirovini,ja na bolovanju(smijem li to reći?!),pa da malo popravimo staračku cirkulaciju.,ali i rasteretimo kućni budžet sa što manje kuna.
Prvu zapreku,hodanje preko mosta,gdje je pješački dio pokriven nekim tankim rešetkama,tako da vidite "vodu duboku",uspješno smo savladale brzim korakom.Nikada mi nije ugodan taj dio..
Kupile smo što nam je trebalo,napravile pauzu,popile kavu i krenule nazad.
Dogovorile smo se da ćemo,čim pređemo našu granicu ,pozvati taxi,jer što je puno,previše je.
Tako smo i napravile.
Velim ja njoj:
-Čuj,imam ti ja umemoriran broj taxija,pa ću nazvati.
Zvoni telefon,javi se ženski glas:
-Izvolite!
-Je li to taxi?
-Jest!
-Može li jedna vožnja od Plavog Polja do Plavog polja...ups,oprostite..do Mikrića?
-Može,samo mi recite gdje je to?!
Zastala sam i pomislila,jebeš taxi,koji u Sl.Brodu nezna gdje je Plavo Polje,ali dobro,mogu biti mladi i neiskusni..Ipak,nije Brod London!
Odlučim malo pripomoći:
-Znate li gdje je Hitna?
-Znam!-kaže glas s druge strane.
-Pa,eto,mi ćemo biti tu.
Kaže ženska:
-Dobro,samo mi objasnite kako da dođemo do tamo?
-Kako to mislite,kako da dođete?Pa autom,valjda!Gdje ste sada?
-U Dugom Selu!
-????Oprostite,ostao mi broj od lanjske godine,kada sam bila u svatovima..

Smijale smo se kao dvije lude..
Eto,osim što smo malo popravile kondiciju,i raspoloženje je bilo na nivou.

Neko mudar je rekao:
"Blago onima,koji se sami sebi mogu smijati,
uvijek će imati dovoljno zabave!"