Moj popis blogova

utorak, 28. rujna 2010.

NASILNICI I PRAVO




Kad god pomislim da bih trebala pisati o poslu,koji radim,odustanem.Možda zbog pomanjkanja hrabrosti,možda zato što se osjećam usamljeno u svom načinu razmišljanja,a dijelom i zato jer biti medicinska sestra ne znači biti obično ljudsko biće-takva je percepcija ljudi.


Dakle,sestre moraju biti humane,orijentirane na ljudsku patnju,imati razumijevanja,znanja i sposobnosti za kvalitetno obavljanje posla i biti balans između liječnika i pacijenta.Tako bi svakako trebalo biti,ali samo kada bi realnost bila idealno posložena.

Ne smiju biti bolesne,razočarane,sa problemima u obitelji,tragedijama,njima ne smije biti problem plaćanje kredita,režija,školovanje djece,bolest djece...

...i to je samo dio svakodnevnog života,od kojeg nisu izuzete...

Medicinske sestre,koje to srcem jesu,taj posao rade iz ljubavi-sve drugo je iluzija.Bolnica je akumulator ljudske patnje,pa sestra tu stavlja sve ispred sebe same.

Bolesnici imaju svoja prava,i trebaju ih imati.

Ono što mene boli jest imaju li sestre prava!?

Neznam je li za povjerovati,ali NEMAJU IH!

Na papiru udruga,sindikata i komore,ima tako mnogo ispraznih stavki,koje ničemu ne koriste,a najmanje tome da zaštite ovu struku.Članarine su velike,neke su OBAVEZNE,poput komore,a služe samo zato da svakih 6 godina napišu licencu,bez koje medicinska sestra ne može obavljati svoj posao.

Ali,neću o tome...

Slijedi priča:

Na vrata jednog odjela pokucao je jedan gospodin,koji je zatražio pregled.Sestra ga je uputila na Hitan prijem,gdje se, inače, obavljaju pregledi pacijenata!

Dakle,nije ga odbila,nije mu prigovorila,samo ga je uputila na mjesto gdje se to radi!

Gospodin je bio nezadovoljan što ga se nije uslužilo onako kako je on to zamišljao,toliko da je prebio sestru i zaštitaru izbio zube!!

E sad,dok ovo pišem,već vidim upitnik iznad glave čitatelja...ma mora da mu je sestra nešto rekla..!!?Ne bi on to bez vraga,tek tako...!

Uvijek prvo ta sumnja!

Zašto!?

Jer je sestra prva,tu,na udaru!

A bi..!

Ima toga jako puno,ali kada se to događa,sestre i liječnici NISU službene osobe,pa ih se ni ne brani kao takve.Zato se takve stvari ne iznose u javnost,a zbog straha da će ostati bez posla,čak i sestre same šute i ne staju jedna uz drugu, niti ne podnose tužbe protiv nasilnih osoba.

Te tužbe bi morale biti privatne naravi,kao da ih je napao na cesti,a ne na radnom mjestu!

To se zove DEMOKRACIJA,pa je takva i vladavina prava!

Najbolje to oslikava jedan vic:

Pitali vjernici hodžu:
- Efendija, šta je to demokracija ?

Efendija se duboko zamisli i posle duže šutnje odgovara:

- To vam je kao kad se ja popnem na minaret i

odozgo vas imam pravo popišati,

a istovremeno imate i vi pravo da popišate mene!

petak, 24. rujna 2010.

ROĐENDANSKI POKLON


Kako je  mom prijatelju iz BbR-a ,BOLJUNU,danas rođendan,jako sam razmišljala što da mu poklonim.

Dileme su bile velike.

Cvijeće?!

Ma ne...već smo jednom to poklonili,nema smisla ponavljati.

Premijer je već natočio piće,uslikao ga sa ženskim pusama,poželio sve što bih i ja poželjela dragom prijatelju.

Aribica i Bakica su mi isto oduzele dio...a šta ćeš,sve to ide u životni staž!!

A onda mi sine -pa naš pjesnik živi u Istri,nije baš često u prilici prizalogajiti original slavonsku kobasicu,uz malo slaninice,sitno i tanko narezane,pa još koja šnitica kulena..ma prste da poližeš!Ako se nađe i malo divenice i krvavice,uz domaći kruh,to daje snagu za veću efikasnost u poslu,ali i pjesničko nadahnuće raste!

U to ime mu ostavljam ovaj paket Prve pomoći(šta ti je profesionalna deformacija!?),da ima uz sebe,dok se vozi Istarskim puteljcima,raznoseći poštu ili dok zapisuje stihove pjesama...!!

SRETAN ROĐENDAN, DRAGANE!




utorak, 21. rujna 2010.

TRAŽI I DAT' ĆE TI SE..


20.7.1969 godine ...

Komandant svemirske letjelice Apollo 11, Neil Armstrong, bio je prvi čovjek koji je spustio nogu na Mjesec. 

Nakon toga izgovorio je čuvene riječi: 

"Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo". 

Ove riječi čuli su milijuni ljudi na Zemlji. 

Prije nego će isključiti aparat za komunikaciju za Zemljom, Armstrong je dodao jednu enigmatičnu rečenicu:

"Sretno, gospodine Gorsky!"

Mnoge osobe, koje su tada radile u NASA-i pomislile su da se radi o nekom Sovjetskom rivalu.

Nakon što su pregledali sve liste kosmonauta, ustanovili su da nikakav Gorsky nije naveden u njima.

Svaki put od tada, kada bi se Armstrong pojavio pred novinarima, oni su mu postavljali pitanje da im razjasni značenje te rečenice.

Svaki put, on bi se samo nasmijao. 

5.7.1995. u Tampa Bayu, Florida, jedan je novinar ponovo postavio to pitanje, staro tada 26 godina.
Ovaj put Armstrong je odlucio da napokon odgovori.

Gospodin Gorsky bio je već dugi niz godina mrtav, te je astronaut pomislio da je došlo vrijeme da razjasni ovu misterioznu rečenicu.


Daleke 1938. Neil je bio dječak i igrao je bejzbol sa svojim prijateljem.
Lopta je odletjela u susjedno dvorište, gdje su stanovali gospodin i gospodja Gorsky.
Neil je otišao po loptu, i dok ju je uzimao, začuo je kako gospodja Gorsky urla
svome mužu:
"Da ti popušim?!? Ti bi da ti ja popušim, jeli?!? E, pa hoću, ali kad
ovaj klinac u dvorištu bude hodao po Mjesecu..."

********************************************************************************

Ovo sam dobila mailom..nisam mogla izdržati..hehehehehe!!

Gandhi je davno rekao:-AKO NE ZATRAŽIŠ,NEĆEŠ DOBITI...

nedjelja, 19. rujna 2010.

IN MEMORIAM

Ne volim politiku,

ne volim političare,

i to nijedne fele..

nema ih ni simpatičnih,ni lijepih...

osim u vlastitoj samodopadnosti ,samoljubivosti, i narcisoidnosti!!

Živio Nik Titanik!!

srijeda, 15. rujna 2010.

SKRB



Ovih dana su me okupirali svakojaki problemi, a nikako da dođe na red nešto,što mislim da zaslužuje svaku pohvalu!!

Potaknuta pričom naše bakice Lomic odlučila sam pokazati da se društvo,ipak,može pravilno organizirati na zadovoljstvo i ponos svih!!

Stari i nemoćni ne moraju ostati prepušteni sami sebi, ne zbog toga što obitelj ne bi brinula o njima,mada ima i toga,već zbog nemogućnosti kretanja,a time i druženja sa drugima.

S ponosom ističem da je ovaj dnevni boravak organiziran u mojoj mjesnoj zajednici,i mada još nisam stigla uvjeriti se u posjećenost,nadam se da su ljudi, ipak, prihvatili da se njihov život ne mora svoditi na četiri zida doma.

Iskreno,čestitam organizatorima na trudu i ideji,svakako je na ponos i dobrobit građana Broda!!

subota, 11. rujna 2010.

BANKA I JA...


Priča slijedi,tek da se moji prijatelji-blogeri mogu upoznati sa jednim problemom,a moguće i da ga i sami imaju!


Stvar ide ovako:prije mjesec dana podnijela sam zahtjev u banci za reprogram kredita,koje imam kod njih.a čiji sam klijent cijeli svoj radni staž. 
Kako mi se učinilo da se stvar malo previše razvukla i da me vuče ka dnu,odlučim nazvati.

Javi se gospo'n, koji to radi,i ljubazno me pita za bračni status.
Začuđena pitanjem, uzvratim istim:
-Kakve veze imaju moji krediti sa bračnim statusom?
-Gospođo,imate li supruga?!
-Nemam,slobodna sam k'o ptica..zašto?Da me, možda, nećete zaprositi?!

Odbio me,naravno,rekavši:
-Pa, treba vam jamac!

-Jamac!?Otkud vama ideja da žena mora imati supružnika,da isti mora biti nužno zaposlen,pa iako jest,da je kreditno sposoban da bude jamac!?U kojem svijetu vi živite?Nije li jednostavnije da ste rekli samo da mi treba jamac?!?

Mudro je prešutio moju primjedbu,da bi me onda šokirao drugom podatkom:
-Treba vam rodni list,ne stariji od tri mjeseca!!

Kako nisam rođena u RH,nije mi baš taj dokument olako dostupan tako "svjež",a uostalom,u toj istoj banci sam digla tri kredita sa jednim jedinim originalom,koji je svaki puta kopiran,nisam mogla prešutjeti:

-Zaboga,mogu vam dati samo svoju sliku,ne stariju od tri mjeseca...Ali rodni list?Pa nisam se u ovih 50g. pedeset puta rađala!!Da mi ne mislite pelene mijenjati!?Nemojte...za dječije sam prestara,ženske mi već duži period ne trebaju,a valjda one treće neću dočekati-nadam se!Uostalom,vidim da ste radili na mom zahtjevu,ali niste se udostojili obavijestiti me,mada je tražen broj tel.radi kontakta!?

Odgovorio je jednoličnim glasom:-
-Dobro,gospođo,raspitati ću se,pa vam javim..!
-Molim vas...samo da to ne bude oko Nove godine..!
**********************************************************
Vjerujte,samo sam htjela nastaviti biti uredan platiša i dobar klijent,kao što je to bilo sve ove godine,ali zbog situacije,koja je većinu nas,običnih smrtnika,dovela na rub siromaštva,pokušavam svoje stanje prilagoditi situaciji na obostrano zadovoljstvo.

Ali,ako me moja banka nastavi usluživati ovakvom brzinom,moguće da vam se za par mjeseci javim s pozdravom iz neke bajbokane...

utorak, 7. rujna 2010.

KOME TREBAJU CIPELE JOŠ!?


Dođem s posla večeras,priheftam se na internet,kad ono prvi naslov na tportalu-JAVNE SLUŽBE SE ODREKLE BOŽIĆNICE!

Doduše,odrekla sam se mnogo čega i bitnijeg,ali nekako se ne sjećam te stavke.

Sad neznam radim li u takvoj službi,to ovisi o potrebi,nije uvijek,vjerujte!

Ali kad sam ugledala sretnu i nasmiješenu Spomenku,pao mi mrak na oči,jer znam da tu ima još neka kvaka!

Čim se vrag smješi,nisu čista posla..

Čitam dalje i ne mogu povjerovati..Pa onda još jednom..pa još jednom.

Onda sam stavila cvikere,nisam sigurna jesu li slova dobra.

Doslovno piše ovako:

Sindikati su također pristali da se više ne plaćaju troškovi prijevoza (tzv. cipelarina) do jednog kilometra od mjesta stanovanja.

Cipelarinu smo dobivali mi,koji ne koristimo prijevoz,dakle,koji pješačimo,a putnicima se plaćaju putni troškovi!

E sad ja,koja stanujem blizu radnog mjesta,nemam pravo na to,ja sam se toga odrekla-tako kaže sindikat!Svi,koji stanuju dalje od tog km,oni deru cipele..

Moram priznati da nisam znala da sam tolika "radodajka"!?

Ma šta će meni cipele,mogu ja i bosa...

Osobito kad moj sindikat to kaže,moram vjerovati,pa plaćam ga zato,jel' tako!?

Ili da se potrudim da nekako dokažem da ipak stanujem 1 km i 1 metar dalje!?

Neznam uvažavaju li se katovi zgrade!?

Ako neko zna,nek'prišapne,bit' ću zahvalna!

subota, 4. rujna 2010.

NAVIGAVANJE

Danas dođe poziv za kavu!

Prijateljica se vratila s mora,a otud stiže i poklon-navigacija Garmin,poklon od prijatelja!!

Lijepo,reći ćete...a velim i ja-jest stvarno,nije da nije!!!

Poklonjenom konju se ne gleda u zube,a nasparm mog Vivaxa,ovaj Garmin je ždrijebac,a ne konj.

Ali ima nešto u tom cijelom mom životu,neka čudna stavka,koja je uvijek bila tu da stvar nikada ne bude potpuna.

Počet ću od sredine,jer kad bih počela od početka,ne bi bilo dovoljno mjesta.

Da nastavim...

Kad sam imala obitelj,bila sam podstanar.

Kad sam kupila stan,kupljen neki Tutankamonov auto,taljigao se,pa je falila navigacija,za bolje snalaženje.

Kad je Vivax kupljen,crkne auto.

Obitelj se u međuvremenu raspala,spala knjiga na jedno slovo,a to slovo sam ja!

To znate..

Ok!Dođe na red bolji auto...recimo bolji...navigacija krepa.

Na kraju,prijatelj pošalje za bolji auto bolju navigaciju...ali sad je bolji auto kod "doktora na kemoterapiji"!!

Ko će platiti tu terapiju neznam,ali ja znam da nemam,a jedini auto koji imam,jest ovaj virtualni, sa slike. 

Zato je navigacija tu,pa ću ukucati put za sreću...možda ju tako ipak nađem..