Moj popis blogova

subota, 31. prosinca 2011.

NOVA 2012.g...

Red je,kao i svake nove godine,poželjeti svojim prijateljima sreću u nadolazećoj.
Red je red,a led je leeed-rekao bi Đole..
Ma ne činim ja to zbog reda,već,kao i vi,zato što to osjećam.
Treba nam zdravlja,sreće,ali,iskreno i love!!Možemo biti uzvišeni duhom koliko god želimo,ali kad je buđelar prazan,a želudac krulji,teško da će poslužiti i zdravlje i sreća.
Politika nas zatrpava kojekakvim informacijama,kruže mailovi za i protiv EU..
Iskreno,neznam hoće li nam biti bolje ili gore,ali znam sigurno da ni ovo do sada nije bilo dobro za većinu!

Neki su bezobrazno bogati,veliki broj ljudi sramotno siromašni,besposlica vlada,bezperspektivnost za mlade,skupa hrana,skupe režije...pravo i pravda relativni,kako za koga!!
Preživljavanje je glavni cilj!!
Zato svima skupa želim više mogućnosti za bolji život,dobro zdravlje da izdržite,puno sreće da vam te mogućnosti dopadnu šaka..;))
A kako ipak neke stvari ovise o nama samima,želim da više vjerujete u sebe i da se nikad ne osvrćete unazad..
Samo morate htjeti..i smjeti!!
Hrabro naprijed!
Penjte se visoko...

Prošlost neka ide u povijest,uživajte svaki trenutak u sadašnjosti,a budućnost,ako postoji,neka vam krene ljepšim stazama...
Neka vam je sa srećom u 2012.g!!

srijeda, 21. prosinca 2011.

BOŽIĆ 2011.g.

Sjedim i mislim si kako dugo nisam pisala ništa..
A čak sam par dana bila na godišnjem,da predahnem malo.
Pokojni Prika bi mi već održao lekciju...i pitao što se događa..hehehe..
A događalo se svašta,dobar dio neki od vas to i znaju.
Preselila u drugi, manji stan,kako bih podmirila sva svoja dugovanja,koja su se počela,kao kamenac,skupljati.
Nekako mi se nije sviđalo da mi ovrhovoditelji pokucaju na vrata,a pogotovo kad sam pročitala da ne moraju ni kucati..brrrrrr!!

Stan je uređen do kraja,pa me to čini zadovoljnom.
Posebno zadovoljstvo mi je bilo danas...
Taman kako sam ušla u stan,zvono!
Otvorim vrata-poštar uručuje paket.
Najprije sam pomislila da je max tv,ali nekako mi to bilo prelagano.
Kad sam ga otvorila,a unutra ugodno iznenađenje..

Paket je poslala naša prijateljica blogerica,garavica ...
Baš me obradovala,jako..
Hvala draga!!
Samo neznam hoću li ostati "živa"kad to vidi moja Mala prijateljica Ivana...obožava Milku...hehehe!
**************************************************
Kako se približava Božić,uz ono uobičajeno:čestit Božić,želim da vam svima bude i čestit i radostan,u zdravlju i veselju!!
Sjetimo se i našeg zajedničkog prijatelja,Antera,koji sada ,nadam se,uživa u pravednijem i boljem svijetu..

Voli vas brodja!

subota, 10. prosinca 2011.

PILA

Preselila ja-to već neki od vas znaju!
Za sada sam zadovoljna ,osim što se još nisam oporavila od raznoraznih majstora.
Još mi nije priključen internet i sve što uz to ide,pa sad nabadam po Iphone .
Da sam znala da je to tako dobra pila,ne bih uopće petljala sa žicama!
Znate onu-kasno se j.....m kajati!
U drugom životu ću mnogo toga više znati,toliko da ću sigurno otvoriti neko savjetovalište
na puno polja života.
Do tada učim i to sve na čistim glupostima!
I pušim,ali ne samo cigarete

nedjelja, 9. listopada 2011.

ANTER

DI JE ZVIZDA

Ponad grada koji spije

Rasulo se jato zvizda

Ja i' gledan

Ja i' brojin

Išten svoju meju njima

A nje nima

Di je sada

Ča li čini

Da ne spije

Oli budna poput mene

Broji zvizde te daleke

Ištuć mene meju njima
(Anter)
*************************************************
Naš dragi dugogodišnji prijatelj,bloger Anter,fejs prijatelj Ante Radeljević...prika...našao je svoju traženu zvijezdu i otputovao za njom danas...
 

petak, 30. rujna 2011.

SNAGA VOLJE I DOBROTE


Stalno me kopka da bih trebala nešto napisati,ali nikako složiti u glavi šta.
Naš prijatelj Ante je operiran,dakle prva barijera je prijeđena.
Nadam se da će oporavak biti dobar,bez komplikacija,ali ako ih i bude,da će biti savladane.

Za one,koji budu čitali ovaj post,moram napisati da sam se javila Dr.Duraković,koja je preko Dragana Gortana,našeg prijatelja-pjesnika Boljuna,bila kreator svega što je vezano za Antera.
Uložila je svoj trud,svoju dobru volju,koju,čini mi se,ima za sve ljude svijeta,da Anter,bez da korakne iz Splita,dođe na ugovoreni termin na operaciju.
Možemo mi svi reći kako je to lako,kad radiš u toj ustanovi,ali vjerovali ili ne,to nimalo nije lako.
Prvo,ne pozna pacijenta.
Drugo-taj pacijent je već liječen u drugoj ustanovi.
Osim toga,mora zamoliti kolege iz druge grane medicine,jer Dr.Duraković je hematolog,da bi se konzultirala o mogućnostima i šansama..ima toga puno!
I to je se realizirala...
Zbog svih blogera i fejs prijatelja,koji su bili uključeni u organizaciju Anterovog dolaska na Rebro,napisala sam njoj i ekipi Dr.Kinde email u znak zahvale na silnom trudu, u ime svih nas!!
To je najmanje,ali trenutno i najviše,što mogu učiniti,osim što svi nestrpljivo čekamo Anterov oporavak!
Davno sam pročitala jednu misao,koja mi je postala životni moto:
Čovjek,koji se znade staviti u kožu drugih ljudi,ne mora se brinuti za vlastitu budućnost!!
Jasno mi je da tu misao ne treba shvatiti bukvalno,ali znam i da je život tako posložen da neka ravnoteža ipak vlada,uprkos svemu!
Na kraju,hvala svima što su dali dio sebe najviše što su mogli,znali i umjeli.
Osobno mi je i zadovoljstvo i čast što poznam nesebične ljude-sve vas,uvijek spremne na davanje.
Našem prijatelju poželimo što bolji oporavak,jer čeka ga još puno životnih obaveza!! 

petak, 23. rujna 2011.

VALNA DUŽINA...ILI SMUŠENOST?!?

Bakica je već pisala na svom blogu o našem FB i blog susretu u Velikoj Gorici,gdje smo se sastali kako bi, uz najbolje želje,ispratili našeg velikog i dragog prijatelja Antu Radeljevića,koji je danas smješten na Rebro radi operacije!
Druženje je,kao i uvijek bilo bogato..što atmosfera,što trpeza,zahvaljujući nesebičnosti naših domaćica Višnje i Marice!!
Bio mi je to tako ugodan i lijep dan,jer sresti stare prijatelje i upoznati nove,može li više od toga!?
Smijeha i razgovora je bilo obilato i naš Ante nije zaostajao u tome,što mi je bilo posebno zadovoljstvo!
Kako sam danas morala na posao,tako sam se po noći vratila kući,a taj moj povratak je opisan na blogu kod Lomic,samo kliknite na početku na ime BAKICA..
Samo moja saga sa mobitelom nije završila sinoć.
Nastavak je uslijedio na poslu.
U pauzi odlučim nazvati Loru da bih čula je li Ante smješten,kako uopće stvari stoje,naravno preko svog MOBITELA!
Dok sam tako slušala izvješće,uđe druga kolegica u ambulantu i odmah zgrabi fiksni telefon,da obavi svoj razgovor,a ja,iznervirana da će mi prekinuti razgovor,lupim je po prstima i na sav glas kažem:
-Spusti slušalicu,vidiš da pričam!


Isti tren upali mi se lampica da ne pričam na fiksni,jer imamo i aparat sa mobilnom slušalicom,već da pričam preko svog mobitela...ali kasno...
Kolegica i dvoje stažera već su se valjali od smijeha,a i ja skupa sa njima,toliko da sam morala prekinuti razgovor.
Nakon par sati nazovem kolegicu na odjel da nam prijavi slobodna mjesta radi mogućih prijema.
Raport je izgledao ovako:


--Soba 9-1 muško mjesto
-Soba 10-prazna
-FILIPOVIĆ-2 ženska.. 
 

Dalje nisam mogla slušati od smijeha...

To FILIPOVIĆ trebalo je biti: soba 11-2 ženska.

Filipović je prezime pacijentice,koja je već ležala tamo...

Tog trena sam konačno shvatila da smo telefon,u bilo kojem obliku, i ja danas na različitim valnim dužinama!!
Zamolila sam svoju kolegicu,da mi otme telefon ili mobitel,ukoliko primjeti da ga pokušam koristiti dalje.. 

subota, 10. rujna 2011.

ŠKOLA 1981 - 2011.g.


Situacija 1:  

Petar i Marko su se potukli u školi.

1981:
Okruže ih druga deca. Petar pobjedi. Jedan drugome stisnu ruke i postanu najbolji prijatelji.

2011: Direktor škole pozove policiju koja sasluša oba dječaka i njihove roditelje. Oba dječaka, zajedno sa roditeljima, moraju čitavu godinu posjećivati program za sprečavanje nasilja.


Situacija 2: 


Roman je nemiran u razredu i ometa druge učenike.

1981: Učiteljica ga pošalje direktoru i taj mu priljepi nekoliko odgojnih. Roman se nakon toga vrati u razred gde je miran najmanje sedam dana i ne ometa nastavu. Nakon toga se lekcija ponavlja. Kroz nekoliko godina postane pametniji, umiri se i postane vrijedan čovjek.
2011: Romana pošalju školskom psihologu koja ga uputi dalje kod psihijatra ovaj mu prepiše tablete za smirenje. Roman dobije potvrdu da je dijete sa posebnim potrebama. Romanovi roditelji počnu dobijati dodatak za dijete sa posebnim potrebama. Postaje bolesnik tako da godinama posjećuje psihijatrijske ustanove.



Situacija 3: 


Matiju boli glava i ponese nekoliko aspirina u školu.
1981: Od učiteljice dobije čašu vode da može popiti tablete.

 

2011:Učiteljica obavijesti školskog psihologa da Matija uzima nekakve tablete, ova obavijesti direktora koji pozove policiju. Ova ga sasluša zbog mogućeg posjedovanja ilegalnih droga. U njegovoj kući naprave raciju. Nakon toga se još dugo govori da se Matija "sigurno drogira" i da je "narkoman".

Situacija 4:

Neoprezno se igrajući sa loptom, mali Ivan razbije susjedima prozor. Zbog toga ga njegov otac presavije preko koljena i kajišem mu "nacrta" nekoliko kobasica po goloj guzi.

1981: Ivan postane pažljiviji u igri. Izraste u normalnog dječaka, završi škole i postane uspješan u svom zanimanju.

2011: Ivanovog oca zatvore zbog zlostavljanja djeteta. Ivana daju u hraniteljsku obitelj, a tijekom vremena postane član lokalne bande maloljetnih delikvenata. Psiholog uvjeri Ivanovu sestru da je i ona morala biti zlostavljana, tako da njihov otac tri godine provede u zatvoru.


Situacija 5:

Marin napuni konzervu s barutom koji je izvadio iz nekoliko petardi i sa tom napravom raznese mravinjak.

1981: Mravi izgrade novi mravinjak.

2011: Zbog eksplozije pozovu policiju, vojsku i specijalne jedinice. Marina osumnjiče za teroristički akt. Služba državne sigurnsti se pridruži istrazi i počene detaljno istraživati njegove roditelje, zapljene im računala, a ostalu djecu privremeno stave u sigurne kuće. Marinov je otac na listi mogučih državnih neprijatelja.


Situacija 6:

Tokom igre Marija  padne i ogrebe koljena. Dok plače priđe joj učitelj, obriše joj koljena, zagrli je i pomiluje, kako bi ju utješio.

1981: Mariji je odmah bolje i ubrzo nastavi sa igrom.

2011: Učitelja optuže za nepoštovanje djetetovog prava na telesni integritet i neprimjereno dodirivanje maloljetne osobe. Pojavi se sumnja da je pedofil. Saslušaju se i druga djeca da bi se ustanovilo nije li i njih je neprimjereno dodirivao. Privremeno ga suspendiraju do okončanja istrage. Poslije višegodišnjeg procesa na kraju ga osude uslovno. Nakon neuspješnih žalbi, slučaj završi na europskom sudu.Mariji, kao žrtvi zlostavljanja, predlože da redovno posećuje psihoterapeuta.
**********************************************************************

P.S.-Ovo sam dobila emailom od prijatelja....

Autor ovog teksta je,po mojoj procjeni, apsolutno u pravu.
U svom neznanju,zagrizli smo u sferu,u kojoj se ne snalazimo ,pa smušeno i nasumce rješavamo stvari komplicirajući ih.. 

subota, 20. kolovoza 2011.

IZNENAĐENJE

Već duži period osjećam se pomalo umorno od virtualne komunikacije,a to se posebno odnosi na FB.
Podosta je "prijatelja",koji su samo broj,a ima puno i onih,koji u desetak minuta zatrpaju fejs svojim molitvama,izborom glazbe,političkim promocijama..neznaš što je gore.
Kad otvorim informacije,neznam bih li trebala prvo početi moliti,pjevati ili svađati se..
Ipak je čitanje moja prva ljubav,a kada je u pitanju virtuala,tu je blog za mene zakon.
Isti taj dao mi je manji broj prijatelja,ali pravih!!
Sva iskustva sa blogom su pozitivna,a jedno od njih je razlog pisanja ovog posta!

Vraćajući se u četvrtak s posla,razmišljala sam bih li otišla na groblje pješaka,ili autom,ali kako sam bila umorna,odluka je pala na ovo drugo.
Parkirala sam ga i izašla, ostavljajući ciljano stakla spuštena,da se malo prozrači,ali nisam ga ni zaključavala,jer je grob vrlo blizu..
Iz grupe ljudi,koji su svoj posjet obavili,netko je dobacio primjedbu na to,želeći me podsjetiti, valjda, ako sam slučajno zaboravila.
Nasmijavši se,odgovorila sam:
 -Nema veze,neće ga nitko ukrasti,a uostalom,možda se netko smiluje,pa ubaci koju kunu....!
Nastao je smijeh..
Iz te grupe se izdvojila jedna mlađa,meni nepoznata gospođa,i promatrajući me pažljivo,upitno izgovori moje ime.
Ostala sam zatečena potpuno,ali sam potvrdila.
Kroz osmijeh,ali oprezno,upita me:
-Govori li vam što ime Jednokrili Andjel?! 
- Da,jako puno!Kako na blogu ne bi značila osoba,koja je smislom i kvalitetom svojih komentara uvijek dala jasno do znanja da nas nekolicinu vrlo rado posjećuje i čita sa zadovoljstvom!!

Sjećam se i vremena,dok sam blog pisala aktivnije,kako sam se pitala tko je ta osoba??
Zašto ne piše blog?
 Znam da sam u jednom komentaru čak i postavila to pitanje,jer sam stekla dojam da osoba posjeduje veliki dar za  komunikaciju i pisanje.
Vjerovali ili ne,čak sam nekoliko puta pomislila da je netko od mojih sugrađana,tko me,možda, čak i pozna,ali ne želi drugačije dati do znanja da me čita...
Kopkalo me,radoznalost je radila svoje,ali nisam mogla dalje od toga.

Ispostavilo  se da sam, dijelom,bila u pravu!
Jednokrili Andjel jest moja sugrađanka,a posebno mi je drago jer mi je i kolegica,koja duži period radi i živi sa obitelji u inozemstvu!!
Zbog vremena nismo predugo pričale,ali toliko koliko jesmo,prevrnule smo malo BbR,a Anter i Boljun su dobili poseban pozdrav...
Da su bili na licu mjesta,vjerujem da bi razgovor trajao puuuuno duže..hehehe..jer sumnjam da bi ga pokušali skratiti u društvu jedne tako zgodne i lijepe dame!
Taj susret je odnio moj umor i uljepšao dan,a iskreno se nadam da će se komunikacija nastaviti.
***********************************************************

 Kroz život sam srela jako puno ljudi..pametnih,glupih,bolesnih, zdravih,lijepih,ružnih,pričljivih,šutljivih,malih,visokih,debelih,mršavih...valjda zato da bi mi iskustvo pomoglo prepoznati samo one prave!
Hvala B(L)OGU na tome !!


petak, 12. kolovoza 2011.

TAKO SE TO RADI..

Prodajem stan-to znaju vrapci na grani,a i šire.
Čudi me kako me niko iz Vlade nije nazvao...


Kako kod mene ništa ne može biti pojednostavljeno,iako se silno trudim u svezi toga,tako ni ovaj "proces"ne zaostaje.
Ljudi,koji ga kupuju,izuzetno su poštena i korektna obitelj,koja nema iskustva sa mašinerijom administacije,osobito bankarske.
Potrudila sam se pojasniti neke stvari i pripremiti ih na moguće zapreke,ali kako to u životu biva,dok ne okusiš nešto,nisi siguran je li po tvojoj mjeri..
Ali,ovdje zasad bar,nije problem banka,već posrednik u kupnji,a to je javni bilježnik.

To vam je osoba,koja je dala svoju ponudu za posredovanje u kupnji stana,sa VELIKIM obećanjem da će riješiti SVE,ali doslovno!!

Dakle,ne samo pisanje ugovora i ovjera istog,već i prikupljanje dokumentacije,vezane za nekretninu,kao što to obično rade Agencije(ili su radile!!).
Kada sam predložila da najprije napiše predugovor o kupnji,iz opravdanih razloga,gospođa je izričito inzistirala na UGOVORU.
Ok.
Tu počinju problemi..
Diplomatski je pokušala navući ih da sami skupljaju dokumentaciju,i dijelom je uspjela...
Neću reći da je to i ok ,ali jest ljudska osobina da što manje radiš,a da ti se što bolje plati!!
Prvi istinski problem je bio prvi ugovor.

Čitajući ga,uočila sam da nedostaju neki dijelovi,bitni za banku(iskustvo!),stavila sam primjedbe,koje se gospođi nisu sviđale,ali ih je prihvatila,mada nerado, shvativši da su opravdane.

Kako nisam stručna osoba za takve stvari,nisam baš sve provjeravala,pa se ubrzo pokazalo da nam hitno treba ANEKS ugovora,jer dotična stručnjakinja jednu stavku ugovora uopće nije napisala niti primjereno,a kamoli stručno.

Radi se o stavci koja govori o tome da se iz kredita kupca vraća kredit prodavatelja(moj),kako bi se skinula hipoteka,a da bi ista mogla biti upisana na ime kupca.
To bi trebalo biti sve,ali nije..
Navedeno je sve osim onog što treba...i da se diže kredit,cijena eura po sredini  Rohatinskog..ma svega i svačega,brojeva najviše.
..kao da ona radi obradu kredita!
Od potrebne stavke ni s!

Aneks pisan skoro 40 minuta...uz moje uporne opaske.. 

Ma nisam mogla zamisliti da po 4.puta dođem opet na isto mjesto..ovo danas je treći ispravak ugovora,koji je pisala STRUČNA I OVLAŠTENA osoba!
 Rad te iste osobe je naplaćen još kod prvog ugovora,platili ga kupci mog stana, a danas je dodatno naplaćen aneks,iako je pisan zbog greške  ovlaštene osobe,a ne klijenta!
Nisam mogla ostati ravnodušna!
Prigovorila sam,i to oštro,pred ostalim klijentima,rekavši bi bilo pošteno da "svatko plaća svoje greške ",no samo je okrenut drugi obraz za šamar,ali lova je uzeta!!
************************************************************************
Nakon svega,kupac stana i ja odlučimo otići na kavu,i ja pogledam-na mom autu "čestitka"-račun za dnevnu kartu-drugo ime za kaznu-,jer nisam u roku odmah platila parkirno mjesto!!
Ne'š ti sreće..
****************************************************** 
Ako ova priča može biti poanta,onda bi trebala izgledati ovako:

Ukoliko zakoračite svjesno u područje koje vam je nepoznato,a potrebno  je iz nekog razloga, naoružajte se najprije znanjem,da vas ne "veslaju",strpljenjem da "veslanje" izdržite i puno love da to "veslanje" platite..
I  IMAJTE  FIGU  U  DŽEPU ...








subota, 30. srpnja 2011.

VRIJEDNOSTI..

Neznam hoće li ova pjesma biti na blogu vlasnika BOLJUNA ,ali kada sam ju dobila,nisam mogla ostati ravnodušna i ne podijeliti ju sa vama.
Neću pisati kritike niti recenzije,moj domet je daleko ispod toga.
  
Ipak,najvažnije je ono što pročitano izazove u nama, to govori više od bilo kakve stručne analize!

 


RUČNI SE RAD MALO CIJENI


Tvor će svoju mladu prepoznati po smradu

(jer boljeg mu nema – od njezina parfema)


Kos pak svoju djevu prepoznaje po pjevu

(zna koliko hertza – titra njena terca)


Slon će svoju dragu prepoznati po tragu

(kud joj ide staza – zna dubinom gaza)


A ja bivam opčinjen zbog paukova stila

(kud mu ide mila – tu ostaje svila)


I jedan je od rijetkih koji danas pada

Na kvalitetu čipke i ručnoga rada


petak, 1. srpnja 2011.

PROMJENE

Na starom blogu,onom sa tportala,gdje sam uspjela za stare prijatelje ostaviti samo uskršnju čestitku,vidim danas, netko napisao:
-Sad čekamo Božićnu čestitku!!
Tako meni proradi savjest,nisam dugo ništa pisala,a svašta se događalo,pa da i ovdje ne dočekam Božić bez riječi,velim-'ajd' da vas izvjestim,a i poradi sebe da zabilježim neka događanja.
Stan je u fazi prodaje,to neki od vas znaju već dugo.
..malo sam progledala..onako psihički!
Je li to pametan izbor,neznam i nebitno je.
To je moj konačni odgovor na sve moje osobne dileme i pitanja.
A ne bi mi bilo prvi puta da  zagrizem u pokvaren kolač.
Furia registrirana, i dalje u prodaji,pa eto,ako znate nekog poštenog kupca,molila bih....javite!!

Kako kod mene ništa ne ide uobičajenim tokom,k'o kod svog normalnog svijeta,tako ni kvarovi na Furiji nisu uobičajeni.
Kad god sam mjenjač ubacila u rikverc, otključaju se vrata od gepeka..
Koga god sam nazvala za savjet,kažu:
-Nikad čuo!!
Ili čujem smijeh s druge strane satelita..
Ili samo šutnja-vjerovatno je toj osobi bio upitnik iznad glave, velik k'o kip Slobode!!

Jedan prijatelj mi je dao savjet da stavim ciglu na gepek...
Bih ja stavila ciglu,al' ne treba,ona se ne otvore,samo se otključaju..
Maestro od elektrike je u trenu skužio,zamijenio žičicu,tako da sam i definitivno odustala od cigle!

Unosim promjene u svoj život-počinjem od bicikla!!
Polovan auto,
Polovan stan..
Polovna plaća,
Polovan mi je život..
Dosta je...hoću nešto novo!!

Zato kupujem NOVI BICIKL...

A šta ću...svaki početak je težak,ali vrijedi pokušati!

četvrtak, 26. svibnja 2011.


Još jedan prođe dan..
Još jedan rođendan..
Neću biti patetična,ali iskrena hoću.
Svojim prekrasnim željama,za koje sam sigurna da su od srca,obogatili ste me!
Neke želje se ispune odmah,neke kasnije,neke nikada,ali važno je željeti.
Velika ste mi podrška i zato svima puno hvala!
Hvala i mojim kolegicama i kolegama s posla,koji su svoje želje usmjerili na moje konkretne probleme,pa ako ispunjenje ovisi o njima,sigurna sam da će se neke ubrzo ostvariti!

HVALA OD SRCA! 

srijeda, 18. svibnja 2011.

PREVIRANJA

Taman sam odlučila da više neću pisati blog,nakon što mi je blogger upropastio čestitku za dragog prijatelja,a onda sam se, ipak, predomislila..
 Htjedoh reći da sam se predomislila,jer blog dođe kao neki dnevnik,a papir svašta trpi...a onda se sjetih da virtuala nije papir,ali ipak me ona jedina trpi..
 Drugi nema tko..
Vi,koji čitate,niste primorani na to-kliniknite na dalje..
Moje okruženje ne vidi ove moje patnje,možda ne svojom krivicom.
Uglavnom se sklonim da me ne trpe...a ako baš moraju,nastojim biti blaga.
Zato sam odavno postala lager za tuđe brige i probleme.
Teško je to očistiti najednom...
Pokušavam podići razinu razuma,ali valjda sam dosegla granicu mogućeg.
Pokušavam i neke stvari pokrenuti s mrtve točke,ali njima se,izgleda,sviđa tu,pa ni mrdac!
Kapne po koja kapljica iluzije,ali se otkotrlja negdje u nevidljivo i beznadno,rasipajući se u nevidljive atome.
Onda opet iz početka,sa istom prazninom.
Gledam ljude oko sebe...
Ali uzalud pogledi,uzalud riječi,svatko je u svom oklopu nekakvih jada,neke svojevrsne  patnje,kao da je to modni hit!!
Slegnem ramenima,pognem glavu,slušam i....šutim.
Kad ključ na vratima dvaput klepne,ne mogu zaustaviti suze...to je moje uplakano carstvo.

Vrištala bih...
Urlikala...
samo....nedostaje mi glas...

Nadam se da ću jednom, ipak, uspjeti biti samo običan čovjek,dostupan svakom razumnom ljudskom biću.
Tu razinu još nisam dokučila..

četvrtak, 12. svibnja 2011.

ZA PRIJATELJA!



Nek' ti je sa srećom!!
Ako ima neki san, samo tebi znan, neka ti se ispuni na današnji dan.
SRETAN ROĐENDAN!

četvrtak, 5. svibnja 2011.

TITO

Ovih dana,posebno jučer-4.5.-na fejsu,cijeli dan mi je u "gostima"bio drug Tito!

Već mi je ,iskreno,postalo malo zamorno.
E sad,ne pišem ovo kako bih  bila neka veličina,već znate i sami,kako  sve,čega ima previše,pomalo dosadi!
Iskreno,eto, ne mogu svaki dan jesti kobasicu ni kulen... 
A ni sarmu! 
U vrijeme Titove bolesti,radila sam u Kl.centru u Ljubljani,samo kat niže.
Nakon godinu i pol dana bez posla i bez mogućnosti da obavim pripravnički staž-vjerovali ili ne!!-meni je dobitak posla,bez položenog stručnog ispita, bio ravan dobitku na lutriji! 
Kad ste mladi,kao što sam ja tada bila,svejedno vam je što se oko vas događa,jer cijeli svijet gledate kroz ružičaste naočale.
Drug Tito bolestan,pa šta...star je! 
Za mene su, tada, već debelo stari bili i oni sa 35-40 g....mislila sam što ne idu u penziju!
Nisam u toj njegovoj bolesti vidjela nikakav problem!
Stalno se po tv-u vrtilo kako je bolje,čak dobro..pa si mislim šta su dosadni,stalno vrte jedno te isto,nek' malo puste filmove!
Došao i taj,"sudnji dan",odjednom, kao udar groma iz vedra neba:
UMRO JE DRUG TITO!  

Sjećam se Lilića,kad je to pročitao!
Taj tren sam pomislila:
-Ajoj,šta ću sad...samo da ne izgubim posao!
Još nisam imala stručni ispit položen, pa me bilo strah..
Onda je nastala opća konfuzija,viđeno mojim očima.
Najprije,priče i nagađanja da je on odavno umro,samo da se to nije smjelo objaviti iz političkih razloga,pa da to ionako nije on,zbog ovih i onih dokaza,itd!
Ovaj "itd" mrzim,ali morala sam ubaciti,jer je takve petljanije bilo, pa sigurno za jedan dobar vlak od Triglava do Đevđelije i opet pitanje,bi li sve stalo!
A čovjek samo umro,čemu frka!?
Gledala sam prijenos sahrane preko tv-a.
Tada,vidjevši svu silu stranih političara,posebno Kennetha Kaundu,predsjednika Zambije,kako briše suzu,shvatila sam koji je ugled Tito,zapravo,imao!
Iskreno,nekako sam bila ponosna,pa mi nije bilo jasno zašto ljudi plaču!
Ništa nam se ne može dogoditi,eto,nas će cijeli svijet čuvati,koliko nas vole i poštivaju,kad plaču za našim drugom!
A i ja ću sigurno raditi-to je najbitnije!
Kasnije se,kao što ste i sami okusili,ispostavilo da smo krhki i prhki,kao stari, isušeni keksi...
A taj svijet,u koji sam vjerovala,zapravo je samo hrpa licemjera i interesa!!
Sad,šta je-tu je!
Protivim se tomu da se prošlost podcjenjuje,ali i ni da se precjenjuje!
Ne zaslužuje ni jedno i ni drugo!
Realna teško da će ikad biti,sve ovisi kakvi ju povijesničari budu pisali.

P.I.Čajkovski je rekao:

 "Žalim prošlost, nadam se budućnosti, nezadovoljan sa sadašnošću - to je moj život."

utorak, 3. svibnja 2011.

MOTORIJADA...

8.MOTO SUSRETI U SLAV.BRODU

                                              (Kliknite na sliku!!)

Oduvijek su mi  vožnja motorom i motoristi izazivali strah i strepnju.
Ali,od kada se susreti organiziraju u mom gradu,promijenila sam mišljenje!
Organizacija je bila vrhunska svih ovih godina.
Zabave,ića i pića beskrajno puno!
Adrenalina najviše ...
Motoristi su prošle godine Brodskoj bolnici darivali posteljinu i još neke potrepštine,što je svakako dobro došlo!
Hvala im!
Ako ste željni dobre zabave,još boljeg provoda,dođite!

Početak je 6.5.u 8h do 8.5.u 19h!
Ostale inf.dobiti ćete klikom na link iznad slike!
DOBRODOŠLI! 

subota, 30. travnja 2011.

1.MAJ-SVIBANJ....

 Plavi se Jadran talasa...zanosno, oduvijek, i vrlo primamljivo!!
Ako cijene ne odu gore..hahahahaha!!
A već jesu...odavno!
Tako će za većinu nas plavi Jadran biti mislena imenica,ako imenjakinja ne prestane talasati!!
Dakle, talasanje nije baš uvijek poželjno.
Opet,kako kome i kako kad,ovisno o potrebi.
Neznam hoće li nas ovaj radnički blagdan nadahnuti na promjene na bolje...
Do sada nije baš pokazao neki veći efekt i, da nije bilo graha,imam osjećaj da se za njega ne bi ni čulo...hehehehe!

Morali bi biti odlučniji..

Čestitam vam Praznik rada! 

utorak, 26. travnja 2011.

DAN POSLIJE..

Danas, od ranog jutra,osjećam se nekako...šeprtljavo.
Vjerovatno me blagdansko žderanje utuklo do kraja.
Dobro,nije baš do kraja,ima do tada još dug put,bar ja mislim,ali iskreno priznam da od danas više ne vjerujem u te zeke,piliće i jaja.
A dugo mi je i trebalo...čak predugo! 

Prvo,moj zeko mi se uopće nije javio.
Neznam jesu li mu bile prevelike uši,pa nije mogao ući u moj stan,ili je svratio kod neke mlađe gospojice, a možda mu je ponestalo materijala??..
...ili je možda zalutao negdje u putu..
Bilo bi pošteno da je lijepo rekao da se ne snalazi,posudila bih mu GPS!!
Ovako me ostavio bez  poklona...!

A što sam ja i očekovala..pa ni zečevi nisu što su nekad bili!!

Od pilića se nisam ni nadala,mladi su...

Kokoške k'o kokoške...uvijek kalkuliraju bil'-nebil'?!?
Čak i sa Đoletovim Strašnim Pijetlom manipuliraju,kad sa njima ašikuje.
-Ako odma' pristanem,reći će da sam laka!
-Ako potrčim,mog'o bi odustati! 
-Najbolje da se potepem...i padnem!

Tako ja konačno shvatih da je najbolje držati se one narodne:

Uzdaj se u se' i u svoje kljuse...ako ga imaš! 


 

subota, 23. travnja 2011.

SRETAN USKRS




Svojim dragim prijateljima,
prijateljicama,
znanima i neznanima,
svima...
svima,pa i njima,
želim 
SRETAN USKRS! 

ponedjeljak, 18. travnja 2011.

BLA,BLA.BLA..

   
Zamorile me moje sive stanice...čini mi se da su promijenile gensku boju.

Svaki dan prvo imam ideju za pisanje,ali  spriječi me  neki zvuk telefona,ili neka iznenadna obaveza...razlozi,koje čekam  da dođu,kako bi bili nijemi svjedoci mojeg NE!!

Oko mene sve puno košmara,tjeskobe..ja bih da pobjegnem,ali me vuku za rukav i viču:
-Slušaj me!
Daj-nedaj..!!
Uzmi-ostavi..!!
Pamti-zaboravi !!
Griješi-oprosti!!
Glasno-tiše!
Malo-više!
 ..i tako u beskraj....



...a ja???
Slušam i šutim...
Samo katkad slegnem ramenima od bola i tereta i pomislim:

-Zar je moguće da ne znate,da nema zime,ne bismo znali koliko je proljeće lijepo!? 

subota, 2. travnja 2011.

RITUALI

 Negdje sam pročitala da Kinezi jedu pse i puno pljuju.Neznam je li to kod njih zbog pasa,ali znam da bih tu teoriju mogla pobiti i to pravim adutima.
Kod nas se ne jedu psi,bar ne koliko ja znam,pa se pitam zašto naši muškarci pljuju okolo,ne gledajući ni vrijeme ni mjesto!?
Naučili od Kineza???
Ne vjerujem,jer u u ovih svojih 52 ljeta,jeseni,zime i proljeća života,vidjela sam pljuvače svih starosnih doba,različitog stupnja obrazovanja...dakle svih fela.

Šetajući danas,malo sam promatrala ljude oko sebe,volim to.
Možda je to fetiš,ko zna,ali može se svašta zanimljivog vidjeti.
Ipred mene su išla dva dečkića-12-14g.i nešto mudro raspravljala.
U jednom trenu,jedan od njih, da bi dojam njegove misli bio efektniji,okrene glavu udesno i pljune u dalj!
Da je samo samo malo desnije zakovrnuo glavu,njegova pljuca bi tresnula ravno u mene.
Promijenila sam smjer hodanja,jer jedino tako mogu izbjeći taj "strasni" čin,moleći Boga da ne naiđem na neku drugu skupinu i tako dođem kući popljuvana,ni kriva ni dužna...

Taj tren sam pomislila:
-Ma koji je vrag tim muškima!?
Bezbroj puta sam imala priliku vidjeti ih,dok su zapišavali ograde ili bandere,kako usput taj čin zaslađuju pljuvanjem u drugom pravcu...
Samo nisam otkrila odnosi li se taj ritual i na pišanje u gaće..
Na koga li misle tada???
Na tzv,prijatelje?
Na punice??
Na susjeda,koji sa ženom pije kavu??
???
Ili je to samo još jedan ritual muškosti,na koji im nitko nije skrenuo pažnju da može biti pogibeljan po slučajne prolaznike!?
Pljuvanje je, ponekad, poželjan čin:
-Ne urek'o se,kako je lijep,puj,puj!
-Zašto pljuješ okolo po meni!?
-Pljuni, pa zaljepi!
-Ovime si mi mi baš pljunuo u lice!!
Ima toga još,ali ipak,čuvajte se da ne ostanete popljuvani,na ovaj ili onaj način! 

srijeda, 23. ožujka 2011.

STVARNOST

Martin Luther King, Jr.
"Odbijam da prihvatim uvjerenje da su se ljudi toliko tragično upetljali u bezzvjezdanu ponoć rasizma, da svijetli dolazak dana mira i bratstva nikada neće postati stvarnost."

Ovih dana sam u košmaru,kao i većina vas,toliko da ponekad pomislim da je svijet totalno poludio.
Potresi u Japanu i katastrofa koja trese tu zemlju,izaziva jezu.
Moram priznati da se osjećam ružno,kad sjedim za kompom,napr.otvoren fejs,i tema Japan-traži se lajk!
Ne mogu lajkati,ne sviđa mi se situacija,a sama ne mogu ništa učiniti.
Čitajući pismo profesorice,koja tamo radi,ostala sam zadivljena stanjem duha tih ljudi:

'Ukoliko nekome u stanu dođe voda, ljudi stave vani natpis tako da i drugi mogu doći napuniti svoje vrčeve i kante. Dijelimo to što imamo: vodu, hranu i grijalicu... Nema krađa, pljački, guranja u redovima...', piše u dirljivom pismu profesorica iz Japana. 
Možemo li se pohvaliti takvim razborom uma??
Možemo!
Okusila sam nevolju i znam da ima ljudi,koji su spremni pomoći.
Ali ima i onih,koji naočigled,uživaju koristeći nemoć.
Krade se u miru,u ratu da i ne govorim..
Surova istina,ali istina.

Ali RAT!?
To mi je najteže prihvatiti.
Razumijem svjetske moćnike,kojima je "crno zlato" bitno,ali ne prihvaćam da to treba rješavati pod izlikom da bacaju bombe,granate,rakete,ili što već,da bi drugi narod živio DEMOKRATSKI!!
Pametan čovjek koristi pregovore,budala koristi silu!
Ne bih se igrala političkog analitičara,nisam kompetentna,ali nekada pomislim da sve ono što se javnosti servira,nema veze sa istinom.
Motivi su neki drugi,ali jedno znam-naš prijatelj Boljun je u pravu,kad je napisao:

rat bi stao
kad bi svatko znao
da majke
i sa suprotne strane
imaju suze slane

ali oni

koji o miru odlučuju

teško suze izlučuju

***********************************************
Privatno,moja situacija je klimava.
Dala sam stan u prodaju ili zamjenu za manji,uz nadoplatu,pa ako iskrsne povoljna prilika..
Ali,kako su mi stalna pratilja neprilike,sumnjam da će se to ostvariti...bar ne željenom brzinom.
A kako bude...

utorak, 1. ožujka 2011.

MOJE VRIJEME

Dobar dan,dobri ljudi..

Skoro svaki dan mi padne na pamet da bih mogla napisati ovo ili ono,ali onda neka klapna u mozgu padne i ja odustanem.
Svašta se izdogađalo u zadnje vrijeme,uglavnom stvari nisu osobne,onako baš osobne,ali nisam mogla sebe izuzeti,jer sam smatrala da moram sudjelovati, bar verbalno,ako nikako drugačije.

Kod mene sve stoji,kao da se život mumificirao.
Ne pomiče se ni na bolje ni na gore.
Neznam je li to dobro,jer jednom će se nešto  pokrenuti,a kako će tad biti,bumo videli..
Strah me samo da ne bude,kao što sam napisala na svom statusu na fejsu,da će ovo jednom biti "lijepi i dobri dani"..
Trenutno to nisu..
Već dugo,zapravo, nisu ..
Netko mi je na predhodnom postu napisao u komentaru,da pišem gluposti..uglavnom..hehehehhe!
Vjerovatno je u pravu sa svog kuta promatranja.
Ali nisam kriva što mi se život sastoji, uglavnom, od tih  glupih nijansi.
Te gluposti su mi jako pomagale da preživim,da preskočim neke barijere,da "provarim"život,takav kakav jest.

Malo sam pretjerala sad...napisano izgleda previše sentimentalno,mada to ne doživljavam tako.
Stvarnost mi je, u zadnje vrijeme,bila više  borbena,nego mirna,ali to kod mene spada u radni staž života.
Bitke sa bankom, t-comom, svakodnevicom..uglavnom su obilježene mojim pobjedama,ali rat još nisam dobila.

Trgovina je moja loša strana..lakše mi pokloniti, nego što prodati!
Auto još čeka kupca...
Zainteresirani su skeptični.
Pitaju zašto  tako dugo stoji,sumnjičavo pitaju je li ispravan...ali ni ne daju svoju ponudu cijene!
Stoji auto,ali i moji dugovi...to je ono što mi je najveći teret sada..

Čekam..
..svojih pet minuta.. 




 

ponedjeljak, 14. veljače 2011.

14.2.2006-14.2.2011.g.

5 godina..
Prvih 5!!!
Svašta sam pisala do sada..
Šta li ću tek pisati,kad porastem...???
Želim da vam svaki dan, vama netko drag, kaže da vas voli.
Ali, potrudite se i sami to što češće reći...
VOLIM VAS SVE SKUPA!

petak, 4. veljače 2011.

OTKRIĆE

Ova priča će biti o tome kako se može zaraditi plaća a da ne moraš nužno znati raditi posao,za koji si plaćen.

Naime,u dijelu odjela,gdje radim,već par godina nema tople vode!

Preuređivala se bolnička kuhinja,neko zavrnuo ventile,i više niko nezna ni gdje su,ni koji su,a niti kako se odvrću..ili nešto deveto,neznam ni ja!

Nakon naših silnih intervencija ,ovih dana se krenulo u otkrivanje "kvara".
Ali, kako stvari trenutno stoje,nema tu pomoći,osim ako ne pozovu vidovitog Milana,a mislim-jedino im on može  pomoći!
Jedna od njihovih metoda, vjerovali ili ne, jest da se pusti da curi voda iz svih pipa,koje u tom dijelu postoje!
Tako je počelo prije 4 dana..
Curila voda,curila..ja slušala,slušala,pa mi do*izdilo i i zavrnula pipe!
Danas postupak isti,s tim da nisam mogla unatoč silnom trudu,zavrnuti pipu,jer je majstor bio ljut zbog mog prethodnog postupka zavrtanja,pa je skinuo kapicu,kojom se zatvara.
Obavijestila sam svoju šeficu,šefa...ali majstor je majstor i tu nema boga!Kad majstor veli da je to tako,onda je to tako-amen!
Ipak,pokušavala sam  ga preveslati,makar platila glavom,jer to su silni kubici vode,koju svi plaćamo.
Silno sam se trudila zavrnuti šaraf,koji je virio,ali nije mi baš išlo.Pomislila sam da ću sutra,kad krenem u noćnu,ponijeti kombinirke i zatvoriti vodu,pa nek' puca!
Kad sam krenula kući,sjetim se da kolegicama nisam ni riječ o tome rekla,pa sam se vratila.

Jedna kolegica izađe samnom da vidi,i dok smo pričale o tome,ona otkine komad papira za brisanje ruku,uhvati taj šaraf  i ..klik-ne curi više...
A ja se toliko patila 12h!
Prst mi se ogulio od pokušaja zavrtanja..ah,ah!!

Savjet:-Uvijek sa sobom nosite rolnu,ili bar komad papira za brisanje ruku,to je novi univerzalni alat za kućne popravke!! 

ponedjeljak, 24. siječnja 2011.

GLUPOSTI

Najprije,hvala vam svima na podršci..
Hvala iz srca..veliko i neizmjerno hvala.
Na ovaj ili onaj način,život se nastavlja.
**********************************
Danas me nazvala mama od moje Male prijateljice i najavila dolazak nakon kontrole kod liječnika.
Desetak minuta nakon poziva,čujem kako je neko dva-tri puta lupio o ulazna vrata.
Kako je naše druženje uvijek vezano za neke šale i međusobne smicalice,tako sam i ja ovaj puta reagirala.
Došla sam do vrata i,želeći ju nasmijati,počela sam vikati:
-Ljudiiii!
-Upomoć!
-Lopovi!
-Zovite miliciju!!
Otvaram vrata istovremeno..
S druge strane tišina... samo je stajala sa partvišom gospođa,koja čisti stubište..
Gledala me u čudu..
Vidjevši njen pogled,nisam se mogla zaustaviti od smijeha,iako sam se silno trudila da objasnim..
Mada,iskreno,neznam bih li i ja povjerovala,da sam čula takav glas,kakav je moj..
Možda je promijenila mišljenje,kad je nakon dvije minute čula moje ime iz prizemlja.
Bila je to moja Mala prijateljica.
Da je došla samo pet minuta prije,ne bi bilo ove priče..
Iskreno,ako i nije,nije me briga... ali neću joj to reći..

ponedjeljak, 3. siječnja 2011.

29.12.1981.g.-2.1.2006g

MOM SINU... 
NAKON 5 GODINA




Sve ove godine,od kada pišem blog,u ovo vrijeme razmišljam o jednoj te istoj temi,o kojoj nisam mogla do sada pisati...
Vrijeme je to kada svi slave,a ja bih najradije urlikala...i urličem,ali sama sa sobom.
Ne želim ljude ometati svojim bolima, njima nije do toga,a uostalom,svatko ima nešto svoje.
Tako vam se ja uvučem u svoju jazbinu,kopam po sjećanjima.
Nekada zbog njih plačem,nekada se smijem,a bude i trenutaka kada ne osjećam ama baš ništa,ali osjećam tegobu zbog toga.
Najlakše mi je samoj,sve drugo mi je napor i to napor u pravom smislu,skoro fizički.
Najteže mi je kad me ljudi slučajno vide i onda pitaju šta mi je!?
Da se ljutim?!
Iskreno,naljuti me to pitanje,ali šta da radim...odgovorim samo:
-Ništa!Sve ok!
 Onda zaključe da mi je teško samoj...
Ali ja se ne osjećam ni da sam sama, ni osamljena...
Samo mi je oduzet moj san,moj životni cilj,moja nada..
Zapravo,živim životom smrtnika...na ćupriji dobiješ,na mostu izgubiš.
Ono što me održava,daje mi snagu da koračam,jest svaki trenutak proveden zajedno,posebno zadnji..

Naime,pred Božić 2005.g.stanje mog sina se toliko pogoršalo,da sam shvatila da dolazi brzo kraj.
Onaj tren kad sam ga vidjela da od sobe do kupaonice,a to je metar i pol,leluja dok hoda i brzo se hvata za zid,shvatila sam da se više ne mogu ni tren maknuti iz kuće..
Glavna sestra mi je rekla da ostanem kod kuće koliko god treba-HVALA JOJ DO NEBA!
Drugi dan Božića je završio u bolnici,dobio transfuzije,punktiran,tako da smo Novu 2006.g.ipak dočekali doma,zajedno.
Ipak,stanje se samo na tren popravilo, sve je teže disao,uz pomoć išao do wc-a,neprestano na kisiku...i razgovori,beskonačni razgovori i dan i noć..o svemu i svačemu..
2.1.2006.g  je bio vrlo loše,ponudila sam mu odlazak u bolnicu,ali kako je bio vezan za dom,bila sam obazriva..željela sam da odluči i da to bude njegova volja.Kod kuće smo imali svu potrebnu opremu...

Tada nam je u posjetu,na moj poziv, došao pok.dr.Z.Perušinović,jer je u njega jako vjerovao i tu je pala odluka da, ipak, ide u bolnicu..
Nakon dva sata patnje,jedan tren se okrenuo i samo rekao:
-Mama jako te volim!
-I ja tebe,sine..!
I otišao..nakon 24 godine  života.
Taj naš oproštaj mi daje mir!

Da me sad vidi kako plačem,dok ovo pišem,zvao bi moju prijateljicu i molio da me smiri,jer nije podnosio moje suze.
Zbog toga sam se silno trudila sve godine njegovog liječenja da ih ne vidi.

Život je neobično i nepredvidivo putovanje.
Ponekad mi se omakne pitanje:-Zašto?Zašto baš mi,zašto moj sin?
Ali,samo ponekad..
******************************

Do viđenja, dragi moj, do viđenja.

Ljubav nam mili u grudima spava.

Ništa ovaj rastanak ne mijenja,

Možda novi susret obećava.


Do viđenja, mili moj, doviđenja

neka ti tuga obrve ne svije.

Umirati nije ništa nova

niti živjeti baš ništa novije.

 Jesenjin