Kad pomislim na blog,obično mi teme baš ne pašu,mislim da su neozbiljne,one ozbiljne nisu poželjne za širu javnost i tako dani prolaze....
Zapravo,stvarnost je podosta zbrkana,a da o tome pišem...pa to i vrapci na grani osjete...
Moj sindikat sprema nekakav štrajk...
Ja u tim štrajkovima ne vidim svrhu,jer se osjećam kao zadnja budala sa onim bedžom oko vrata,na kojem piše:
..a istovremeno moram otvoriti vrata na svako zvono,sa svakim popričati,da bih lakše trijažirala što je hitnije od hitnog!!
Ko tu koga pravi budalom?
Najprije,hitnoća,kako ju shvaćaju ljudi,nema veze sa smislom te riječi.
Tip je noćas popio brufen na prazan stomak,jer ga zabolio kuk,a onda ga od tablete zabolio želudac,žena ide na rehabilitaciju u 8h ujutro,ali ona svoje lijekove pije u 9.30,i ni na kraj pameti joj nije bilo da ih popije ranije,jer u ta doba neće biti kod kuće...a niti da ih ponese sa sobom.Naravno,obitelj zvonca jer baš je ona najhitnija,iako vide da čeka još 20 ljudi prije nje,a u međuvremenu je primljen infarkt...
Otkud nam pravo uzeti bilo koga prije nje!?
Mislim da je strašna šteta što nema kamera,koje bi pokazale istinu,na obje strane..
Od 1.9.kreće neka reforma,od koje su mediji napravili senzaciju,a osim administracije i većih obaveza obit.liječnika,ništa se ne mijenja.Toliko smo bogati da ćemo,na neki način,imati dvije hitne pomoći.
Jedna je stara hitna pomoć,koja je za teren,ali jednako i dalje može primati pacijente u ambulantu,s tim što sada olako šalju u hitne prijeme,bez udubljivanja u problem pacijenta.
Druga hitna su hitni prijami,gdje se hitnoća trijažira po stupnju hitnosti stanja bolesnika i radi hitna obrada,i na taj način određuje je li pacijent za prijem u bolnicu ili ne.
U taj prijam dolaze pacijenti po svom nahođenju,bez uputnice,dakle jednako kao na hitnu pomoć..
Neznam čemu panika...
...a neznam do kada će ovako skupo zdravstvo na ovakav način funkcionirati...
Sve što svima nama treba jest pošteno plaćen rad,više reda u sustavu prava i pravde,za sve jednako...
Do tada,najbolje se pomoliti,jer to je jedino što ne odmaže,djeluje smirujuće na živce,ali i jedino što nam je preostalo,pa ako pomogne-hvala,ako ne-opet hvala...
Kak bu-bu!
Eto,ja toliko...zasad...