2020-ta će biti 61.u mom životu.
I to prvi puta,majke mi,ja ne lažem o godinama.
Nekada sam razmišljala kako ti ljudi sa 60-70 ,ili više novih godina, uopće žive,hodaju?
Pa to matoro ko Biblija...
A vidi mene,mogla bih na Mount Everest.
Dobro,ne baš toliko visoko,ali popnem se na 3.kat bez problema,ako sam praznog želuca.
Sa punim već dahćem kao pseto na vrućini
Na poslu kako kada.
Škljocaju zglobovi,kukovi,bole leđa...
Živci katkad brže trče od mene same,jedva ih stignem,ali još ih držim na uzdama.
Katkad se misli zbrkaju u gužvi,pa umjesto imena pacijenta napišem pretragu na uzorku od krvi
Ova 2019-ta bila bi uobičajena da nije bilo tog 60-tog rođendana.
E tad kad me nije "šlogiralo",nikad neće.
Dolazim dan prije, popodne, kod prijatelja na kavu,
kad ono horda ljudi me dočeka sa zvižducima i pjesmom
I tako sve dok nismo dočekali moj rođeni dan,kao da smo čekali Mesiju.
Ma i plakala sam,od sreće naravno.
A onda na red dolazi 3.10.
Možda sam samo sentimentalna luda,ali meni taj dan je od posebne važnosti.
Taj dan su sestre prvi puta javno,jasno i glasno otvorile Pandorinu kutiju,pustile duhove iz boca,razbile zid šutnje o radu med.sestara/tehničara.
Sva udruženja,svi sindikati,koji nastupaju u ime ms/mt, nisu moralno ni etički učinili toliko.
Cijeli moj radni vijek učilo nas se "šutite i radite,nije vaše da mislite..."
I to se generacijama prenosilo s koljena na koljeno,u tolikoj mjeri da nisi mogao "udahnuti".
Ne mogu reći da mi je plaća nakon toga porasla,da manje radim,da su mi prava veća,ali osjećam se moralno jačom,jer je grupa hrabrih med.sestra i tehničara rekla ono što je mene i meni slične,gušilo sve ove godine.
Napravili su prvi korak,dali do znanja da smo svjesni sebe i svojih sposobnosti,ali i uvjeta u kojima radimo i načina kako nas se iskorištava i iscrpljuje.
Sigurna sam da će netko nastaviti taj put borbe za boljitak sestrinstva,ali to neće sigurno biti sindikati u ovom obliku,u kojem postoje sada.
Ovo su moralne bitke,koje ms/mt trebaju i moraju izboriti na sebi svojstven način,jer mi nismo u poziciji,niti bi to napravili,da bilo što bude na štetu pacijenata.
Osim ova dva ,bilo je još bezbroj sitnih događanja,dobrih i loših,kao što to inače ide uz život.
Oni su tu da popune mozaik,ali ne remete značajno ono bitno.
I na kraju:
Donosite dobre odluke
prljavo očistite
ispravite loše
vjerujte u sebe
ne čekajte čuda
čuda činite!
Neka Nova
Nema komentara:
Objavi komentar