PRIJATELJI

Jedna nekadašnja blogerica je napisala u kom.na fb da je umrla njena bivša ljubav-blog!!
Vidim i ja da ta ljubav polako sahne,ali ja ju ,ipak,pomalo zaljevam,pa sad,kako bude.
Inače sam naučila tako sve pomalo zaljevati: cvijeće,druženje,kolegijalnost,toleranciju,prijateljstvo..
E to je ono što me pati...
Katkad mi se upali lampica i veliki upitnik:treba li tako sve funkcionirati??
Ako je prijateljstvo u pitanju,ne bi li se trebalo razvijati i održavati međusobnom interakcijama?
Jer,ako je to jednostrano,onda to nije međusobno prijateljstvo,već jednostranost,koja može suprotnu stranu iritirati....

Tko su ljudi,koje najčešće ja zovem,pitam kako su,jer me vuče potreba da se uvjerim da im nešto ne nedostaje...
Tko su,uopće,ljudi kojih se to isto ne tiče obrnuto??
Mogu li takvi biti prijatelji?
Tko su uopće prijatelji?
Imam li ih??

Kolegici je umrla mama,ali kako o protokolu sahrane nije odlučivala ona,tako su izostale klasične karmine,,na kojima u Slavoniji samo fale tamburaši.
Kako sam se čula sa njom,shvatila sam da bi ipak željela da joj dođemo,ali ne u roditeljsku kuću,već u njenu,tako sam pokušala kontaktirati nekoliko kolegica.
Par njih se nije javilo,jednoj je mob bio isključen,jedna nije ništa znala o tome,a jedna je kasnije rekla da je dobila poruku,ali nije znala od koga je,...!!
Nitko,doslovno nitko od njih nije nazvao kasnije da provjeri zašto sam zvala,iako smo svi iz iste branše,radimo na istom odjelu i ta kolegica nam je zajednička!!

Jesam li ja senzibilna dvorska luda,koja  siluje ljude svojim pozivima,ne da im kukam,već da ih čujem,ukoliko se nismo dugo vidjeli,i uvjerim da su dobro??
Inače,događa se,nije da nije,kad se jave na moj poziv,odgovor na moje pitanje kako si,traje sat i više vremena...to valjda da se ograde unaprijed,za svaki slučaj,od nekih mojih problema,iako  nisam osoba koja kukumavči.Ako se i dogodi da se ne mogu javiti na nečiji poziv,nazovem kad mogu,da bih čula što je bio razlog poziva.
Na fb sve vrvi od nekih sentimentalnih poruka o prijateljstvu, da mi je to postalo pomalo gadljivo.
Stvarnost je nešto sasvim drugo,pa kad me uhvati fjaka,kao ovih dana,blog,kao najvjerniji prijatelj,otrpi sva moja naklapanja i gunđanja.Baš zato ću jedino njega pažljivo zalijevati,da se ne osuši...;))
Bit će da je Konfucije bio u pravu,kad je rekao:
-Prijateljstvo je lađa koja može da preveze dvojicu ako je lijepo vrijeme, ali ni jednog ako je ružno."


Trebam li mijenjati prijatelje,ili sebe?!
Možda imam manje prijatelja,nego što mislim,a možda više,nego što znam...