NAŠI I VAŠI..

Ove vrućine me,kao i svake godine,ubijaju u pojam.
Dođem na svoj blog,sad već skoro kao gost,jer dugo nisam ništa pisala.
Kad pomislim da bih mogla napisati ovo ili ono,postavim si pitanje:a zašto!?
Tko će to čitati??
Sad, istina je da je to neka vrsta dnevnika,ali ja sam razmažena...naučena da se aktivno družim na blogu,sad mi nedostaju mnogi prijatelji blogeri,pa ne vidim smisao pisanja...
Zbog tih istih prijatelja sam na FB,ali dok dođem do njihovih postavki na zidu,"nagutam" se kojekakvih budalija...dosadno i monotono..
Sve razumijem,ali da se netko moli Bogu preko fejsa...!!
Ko zna,uvijek sam u zaostatku..moguće i on ima profil na FB!!


Ima nešto što me stalno kopka,već 10-tak dana..
U bolnicu je primljena pacijentica,koja nije hrvatica.
Meni i mojim kolegicama nebitno,ali pratnja pita ko je doktor,koji ju je primio.
Kad sam im objasnila,kao iz topa su rekli:
-Hvala bogu,naš čovjek...
Ostala sam za trenutak zatečena,što su i primjetili,a onda sam rekla:
-Vi čovjeka uopće ne poznate i ne razumijem šta znači to NAŠ ČOVJEK,ali bio vaš ili naš,radi vrhunski i sa drugim pacijentima!


Prošla sam kroz život puno toga,i dobroga i lošega.
Kroz sve to sam shvatila da su neki ljudi dobri,neki manje dobri,neki doista loši,i to je ono što je za mene nacionalnost.Nitko me nikada nije uspio uvjeriti u suprotno!!


Osim ovog događaja,ima ih još puno,posebno ovi pregovori sindikata sa vladom.
Nisam u vladi,nisam ni na strani vlade,jer nisam politički orijentirana na nijednu stranu,ali sindikat sam plaćala do prije 2 godine ,kad sam shvatila da zapravo finaciram lopoviju.
Ne želim komentirati druge sindikate,ali onaj koji zastupa med.sestre i tehničare je totalno neupotrebljiv!!
Prava,koja je sindikat "izborio" u prijašnjim pregovorima mi bi imali i bez tih pregovora,jer se dobivaju slijedom zakona!
Božićnicu i regres dobivali smo unazad nekoliko godina-mislim 5-6g.-,pomoć od 3000kn kod smrti najbližeg člana obitelji i 300kn za pomagalo,recimo cvikere!!
E da,i jedna šunkica od 1kg od Gavrilovića,ili već koga,za Uskrs!!To je ono što sindikat daje svojim članovima zauzvrat..i da...sportske igre u Umagu,koje sami plaćamo!
Zahvaljujući pregovorima,plaća je skinuta 2009.g dvaput!!


Zna li sindiikat da sestre i tehničari,radeći 30 g u smjeni,skupe satnicu za dvije godine nespavanja!!
Svojim "učinkovitim"pregovorima su postigli da sestre rade do 65.g starosti...
Znaju li da osobe dugogodišnjim radom u noćnoj smjeni,postaju sklonije oboljevanju od infarkta i inzulta!?
Znaju li da su pojedina radna mjesta vrlo stresna i da oni,koji rade taj posao,nisu ljudi bez emocija!?
Od nas se očekuje empatija,ali nitko još nije napisao preporuku kako na poslu biti maximalno empatičan,a onda krenuti kući kao da te se ništa nije dotaklo..!?
Netko će reći-pa plaćeni ste!!
Jesmo...za razliku od većine ljudi,ipak dobivamo plaću.
To nije razlog da se ne borimo za sebe.
Poanta ovih navoda jest da su sindikati u ovom obliku potpuno bezvrijedne organizacije,kada su radnici u pitanju.
Osim kad treba naplatiti članarinu!!
Kolektivna,ali i nacionalna depresija uzima svoj danak..

Već duži niz godina nemilice nas "hrane"negativnostima i potiho se utjeruje strah u kosti.Stvoren je osjećaj posebnog straha od gubitka posla..po principu-ne talasaj!!


Deja vu!??
Ipak najbolji osjećaj čovjek stvori sam sebi...pedaliranje je majka medicine za dušu...i tijelo..