Podosta je "prijatelja",koji su samo broj,a ima puno i onih,koji u desetak minuta zatrpaju fejs svojim molitvama,izborom glazbe,političkim promocijama..neznaš što je gore.
Kad otvorim informacije,neznam bih li trebala prvo početi moliti,pjevati ili svađati se..
Ipak je čitanje moja prva ljubav,a kada je u pitanju virtuala,tu je blog za mene zakon.
Isti taj dao mi je manji broj prijatelja,ali pravih!!
Sva iskustva sa blogom su pozitivna,a jedno od njih je razlog pisanja ovog posta!
Vraćajući se u četvrtak s posla,razmišljala sam bih li otišla na groblje pješaka,ili autom,ali kako sam bila umorna,odluka je pala na ovo drugo.
Parkirala sam ga i izašla, ostavljajući ciljano stakla spuštena,da se malo prozrači,ali nisam ga ni zaključavala,jer je grob vrlo blizu..
Iz grupe ljudi,koji su svoj posjet obavili,netko je dobacio primjedbu na to,želeći me podsjetiti, valjda, ako sam slučajno zaboravila.
Nasmijavši se,odgovorila sam:
-Nema veze,neće ga nitko ukrasti,a uostalom,možda se netko smiluje,pa ubaci koju kunu....!
Nastao je smijeh..
Iz te grupe se izdvojila jedna mlađa,meni nepoznata gospođa,i promatrajući me pažljivo,upitno izgovori moje ime.
Ostala sam zatečena potpuno,ali sam potvrdila.
Kroz osmijeh,ali oprezno,upita me:
-Govori li vam što ime Jednokrili Andjel?!
- Da,jako puno!Kako na blogu ne bi značila osoba,koja je smislom i kvalitetom svojih komentara uvijek dala jasno do znanja da nas nekolicinu vrlo rado posjećuje i čita sa zadovoljstvom!!
Sjećam se i vremena,dok sam blog pisala aktivnije,kako sam se pitala tko je ta osoba??
Zašto ne piše blog?
Znam da sam u jednom komentaru čak i postavila to pitanje,jer sam stekla dojam da osoba posjeduje veliki dar za komunikaciju i pisanje.
Vjerovali ili ne,čak sam nekoliko puta pomislila da je netko od mojih sugrađana,tko me,možda, čak i pozna,ali ne želi drugačije dati do znanja da me čita...
Kopkalo me,radoznalost je radila svoje,ali nisam mogla dalje od toga.
Ispostavilo se da sam, dijelom,bila u pravu!
Jednokrili Andjel jest moja sugrađanka,a posebno mi je drago jer mi je i kolegica,koja duži period radi i živi sa obitelji u inozemstvu!!
Zbog vremena nismo predugo pričale,ali toliko koliko jesmo,prevrnule smo malo BbR,a Anter i Boljun su dobili poseban pozdrav...
Da su bili na licu mjesta,vjerujem da bi razgovor trajao puuuuno duže..hehehe..jer sumnjam da bi ga pokušali skratiti u društvu jedne tako zgodne i lijepe dame!
Taj susret je odnio moj umor i uljepšao dan,a iskreno se nadam da će se komunikacija nastaviti.
***********************************************************
Kroz život sam srela jako puno ljudi..pametnih,glupih,bolesnih, zdravih,lijepih,ružnih,pričljivih,šutljivih,malih,visokih,debelih,mršavih...valjda zato da bi mi iskustvo pomoglo prepoznati samo one prave!
Hvala B(L)OGU na tome !!
Nemoj se idit prijo, ali dat ću ti jedan savit - sa FB obriši sve tzv. prijateje, koji ti nisu nikad ni lajkala, a nekmoli komali! Onda će ti naslovnica bit daleko preglednija i neš bit u takin trilemama... Drugi dija priče samo dokazuje koliko je svit mali, a virtuala ipak moćna. Vidiš, ne znan zašto, ja san sve dosad mislija da je Jednokrilni anđeo muško! Pozdrav, prijo!
OdgovoriIzbrišiMožda mi pod anonimno prihvati komentar. Kažu da je svijet mali, a netom je postao još manji. Drago mi je za tvoj susret. Kao što mi je drago da sam netom stekla nove prijatelje koji me prihvaćaju takvu kakva jesam. Pozdrav! garavica
OdgovoriIzbrišiostavila si me bez teksta. nisam znala da pišeš blog, i drago mi je radi tebe, i svih ljudi koji na taj način komuniciraju.
OdgovoriIzbrišidoživljaj je čudnovat, ali u životu je čudnovato, od samoga rođenja pa do smrti. Zato trebamo uvjek živjeti tako kao da će nas uvjek negdje netko prepoznati, domahnuti nam, uvjek tako da budemo sretni i mi i oni drugi oko nas. tako je malo potrebno za lijepi trenutak, jako malo, a puno znači, kao i toj susret sa anđelom.
@Prika,kad bih brisala sve koje ja ne lajkam i koji ne lajkaju mene,onda bi se moj fejs sveo na vas s kojima komuniciram preko gmaila i bloga...što će reći da mi fb uopće ne treba i to je istina..
OdgovoriIzbrišiZnači, mene bi obrisala :( Lijepo!
OdgovoriIzbrišiKoji sretan susret1 Vidiš kako ti auto dobro dođe ;)))
OdgovoriIzbrišiNajbolje je na fejsu ukloniti objave sa zida onih čije ti se objave ne sviđaju, bilo zbog spama, žanra glazbe .. ili jednostavo ružnog avara. Dakle pored objave je x i opcija "sakrij sve što objavljuje .. "
OdgovoriIzbrišiStvar je vrlo jednostavna, i djeluje. Barem meni, tako da vidim šta pišu pametni a one koji su mi odbojni vrlo brzo uklonim :D
Koliko ste primjetili .. vašu sam objavu mada imam preko 600 "prijatelja" ipak vidio :D
Cadimir
@plavuša-ma pametna si,znaš što mislim...
OdgovoriIzbrišiSlažem se s @Anterovim prijedlogom. ;)
OdgovoriIzbrišiIma nas svakakvih, neki su ugodni za dušu a od nekih boli glava... na tebi je samo da odabereš sa kime želiš ostati u kontaktu. Istina, zahvaljujući blogu i ja sam stekla ne jako mnogo virtualnih prijatelja sa kojima sam zadovoljna , a onih malo čaknutih i kompliciranih je bilo jako malo... Puno te pozdravljam i sretna sam što sam imala priliku upoznati te makar virtualno... Ipak smatram da si dobra prijateljica iako nismo u stalnom kontaktu jer svojim pisanjem ipak ostaviš i neku poruku. Pusa!
-Ellen-
volim svoje virtualne prijatelje susretati i uzivo.Netko kao ti promakao bi mi da nije bilo blogova.Zao mi je za sutra,volim te puno i bit ce dana za megdana,nadam se.
OdgovoriIzbrišilijepo je sresti poznate pogotovo ovako! Lijepo je znati da ima ljudi koji te rado čuju i vide!
OdgovoriIzbrišiBlog je zakon nažalost sve manje ljudi posjećuje blogove, ali trebamo ih održavati za one koji ih vjerno posjećuju! Zorislav pjesnik!! POZDRAV!
Svi mi imamo razloga negdje pisati, ili ne pisati, negdje se pojavljivati ili ne... ja volim fb radi toga, što imam vezu sa brojnim rođacima širom zemaljske kugle. Na fb smo utanačili susrete, pratimo tko što i kad radi... Na blogu sam počela pisati jer mi je bilo potrebno negdje se izjadati... Vi ste me svi prihvatili, i evo više od četiri godine imam divno društvo, među kojem si i ti, draga moja brodjo! Puno, puno mi značiš u životu. Ljubac šaljem! Bakica :)
OdgovoriIzbrišiJako lijepo, jako čudnovato ali čuda su tu da nam daju krila!!! I meni se nešto slično dogodilo, to čovjeka razgali, uljepša dan, a pogotovo ako si toj osobi nekad učinila neko dobro djelo...osmijeh na lice i praši dalje!!!!Višnja
OdgovoriIzbrišiDraga moja Brođo, srela si ti i nas glupavih. Redovno dođem do tebe i "ostavim" komentar, a onda sva pametna vidim da nisam ostavila. Najveći mi je problem kod tebe ostaviti komentar. Kako bih tek ubacila kune u otvoren auto?:))))) Nemam fejsbuk, meni je ovaj svijet otvorio vidike. Po blogerima sam shvatila koliko ima dobrih nepoznatih ljudi. A imala sam predožbu da su nepoznati - opasni! Kao katolkinja otvorila sam srce onima koji to nisu, jer je važno što čovjek nosi u sebi. Ti si mi postala kao pravi prijatelj. Prisutna si, s pruženom rukom za stisak, dobronamjerna, životna... jako se radujem tvojim postovima. Još samo da mi upali i ostane ovaj komentar. Veeeeeeliki pozdrav. mamaposebnogdjeteta
OdgovoriIzbrišiJao, komenar ostao. Draga moja Brođo, upravo tvoj život dao mi je poticaja. Pisala sam ti o tome i hvala ti što pišeš, što si takva. I želim dodati: blogeri... svi koji dođu kod mene ljudi su sa svojim problemima a opet tako puni razumijevanja za sve što se događalo oko mog djeteta. Toliko ste me svojim komentarima dizali za dalje da bih znala više puta čitati komentare...i dalje biti sretna. Raduje me "prošetati" na vaše blogove, vidjeti vašu dobrotu i prijateljstvo u vremenu u kojem živimo. Oprostite, molim, na opširnosti ali morala sam.
OdgovoriIzbriši@Prinčeva mama-volim ljude koji su uporni,i toj svojoj upornosti posebno obogaćeni nesebičnošću-a to ste vi-roditelji od mog Princa!!!Zadovoljstvo mi je i posebna čast komunikacija sa svima vama-HVALA TI!
OdgovoriIzbrišiBrođo, znam da je kurvanjski od mene šta se javljam samo kad napišem post, a to je svakih par miseci plus Božić i Nova godina, ali ovo ću podilit s tobom. Sidin jučer na WC-u i baš razmišljam: sve loše odluke, sve dobre odluke, svi propusti, svi gafovi, svo školovanje, sav rad, svi šutovi depresije i onaj jedan euforije, svo razbijanje glave oko idiotarija i svo nerviranje od dana rođenja su me doveli na ovo misto. Došlo mi je da... Ma, osta sam još malo sidit.
OdgovoriIzbrišiNišta lipše od slučaja čudnoga susreta.
Pozdravljam iz neljudski vrućeg Splita!
I nabijem Facebook na wall!
Draga Brodjo, vrlo me obradovao nas susret!! Lijepe i istinite su Tvoje, Vase rijeci koje su me davno vezale nekom cudnom niti za ovaj Blog. Mozda pripada cudima kako sam nasla Vas, a sigurno ponekad i vrijeme uzivati u Vasim rijecima i slikama! Iako rijetko svracala sam vrlo rado i uzivala u svakom trenutku. Neznam dali sam ikada rekla!? Hvala Vam!! Cesto ste mi izmamili osmjeh na lice, a ponekad i suzu ili sam samo kimnula glavom i rekla: ..upravo tako!!... Tamo negdije daleko setala si nasim ulicama, Kejom uz Savu, a drugi livadama i obalama mora,...a ja kao da sam bila s Vama!! Prvom prilikom posjetila sam i Vukovar, ali naravno nikoga od Vas nisam nasla. Svi moji "indirektni" pokusaji pored posjeta rodbine i druzenja s prijateljima, pronaci i tebe , prijetili su i ovaj puta...pasti u vodu! Steta, nisam ti uspijela pokazati jednokrili privjesak koji je ostao u mojoj torbi. Neznam zasto, ali sam uvijek vjerovala da ces me jednostavno, bez rijeci po njemu prepoznati kada te nadjem na tvom radnom mjestu!?:) Cudnovato!? Samo sam tvoju sliku ovdije prije dugo vremena vidjela, ali ipak odmah prepoznala....po osmijehu!!!!:))))Tvoj stisak ruke i zagrljaj bio je tako topal, srdacan, nekako cudno poznat i prisan. Kako Visnja krasno kaze: "Jako lijepo, jako čudnovato ali čuda su tu da nam daju krila!!!" .....odletjeti zajedno za trenutak....nama dan prekrasan trenutak; sto tako kratko traje, ali nam puno daje!! Mozda ih nece biti puno, ali cu sigurno u svakom uzivati.
OdgovoriIzbrišiOstavljam srdacan pozdrav draga Brodjo; tebi i svima Blogerima!! Jednokrili Andjel
lijep susret dragih blogera;)
OdgovoriIzbrišiistina, na blogu se upozna puno dragih i iskrenih ljudi, prijatelja ... iako su teme različite uvijek nađemo ono nešto što nas privuče pa i zadrži u njihovom društvu.... ponekad vrijeme ne dozvoljava da se više družimo, ali, najvažnije je da su ostali upečatljivi - baš kao i u tvom susretu...i ne, ne samo upečatljivi nego i prepoznatljivi;)
a vidim osjećaji "jednokrilne" su, također, snažni i iskreni;)
;)) lijep ti pozdrav ;)