OČI SUDBINE

Mi u Hrvatskoj ovih dana bi mogli pjevati:
izbori su,izbori su,i ludi su dani..
Prvi puta je neka nova snaga malo protresla gaće dvijema moćnim strankama.
Običnim smrtnicima neće se još dugo ništa posebno promijeniti,najmanje na bolje,ali dobro je to što se,konačno,pokazalo da narod počinje dizati glavu iz brloga politike neprikosnovenog dvojca.
Svi dosadašnji pokušaji nekih drugih stranaka istopili su se brzinom kojom su i nastajali.
Uglavnom zbog pohlepe za političkim pogodnostima pokopali su sami sebe.
Hoće li i tako proći i ova nova struja,neznam,vrijeme će pokazati,ali prvi puta dvojac je onemogućen da odlučuje sam,što je dobra podloga za neke buduće početke,jer birači se konačno polako čupaju iz kandži jeftinih uvjeravanja,traže ozbiljniji i pošteniji stav.
Osim toga,preferencijalno glasovanje govori da narod traži od političara odgovornost imenom i prezimenom!
Mediji nas toliko bombardiraju mogućim opcijama koaliranja,da je to postalo skoro degutantno.
Svi postojeći problemi maknuti su u stranu,kao da ih nikada nije ni bilo.
A postoje...
U moj grad se slijeva rijeka prognanika-migranata,koji idu za boljim i sigurnijim životom.
U odnosu na sve rute,koje su prošli,ovdje im je najciviliziraniji prihvat,imaju i zdravstvenu skrb.
Par njih je već dijalizirano u mojoj bolnici,rođena je i jedna beba,saniraju se rane od pješačenja,kojekakve stare traume,ozljede...dakle,njima se događa sve što se može dogoditi i nama.
Na licu svakoga od njih može se pročitati beskrajna zahvalnost za učinjeno.
No,ne lezi vraže,našao se naš čovjek,neki jako "brižan",kome se ne sviđa sva ta organizacija,pa je konstatirano kako zdravstvene usluge nisu dobre.
Taj "netko" sigurno nije kampa ni vidio..
Neki sve osuđuju,ali sreća pa je broj takvih homofoba u mom gradu beznačajan.
Ljudi pomažu kako znaju i mogu i na to sam jako ponosna.
Snalazimo se na raznorazne načine,jer je jezična barijera najveća zapreka.
Sa prvim pacijentima u pratnji je bio prevoditelj,što mi je olakšalo rad,ali kako ih nema puno,dala sam si za pravo da zadržim tel.broj to mladog prevoditelja-zlu netrebalo-i neki dan se pokazalo kao dobar potez.
Dovežen je čovjek sa bolovima u prsima,pa sam odmah nazvala Badija,zamolila za pomoć i putem mobitela smo se sporazumijevali sa pacijentom.Sve je završilo na obostrano zadovoljstvo,a za dobrobit tog čovjeka.Strpljivo je sačekao policiju da ga otprati do kampa i stalno se zahvaljivao...
Hvala Badiju na pomoći,sigurno ću mu još dosađivati..

Sjetih se Đoleta:

A, vidiš neko to od gore vidi sve
povlači te konce, igra se
postavi na svoje mesto
svako dobro, a zlo jos pre
Sve vide oči sudbine