ŠTO (NE)UČINITI

Unazad,nešto više od mjesec i pol dana,u mom naselju odjednom se pojavilo jako puno "odraslih" mladića i djevojaka,valjda su naglo narasli.
Od nekih 15-tak djece do 10g starosti,odjednom su,u tako kratkom periodu, nastali momci i cure od 15-16g!?
Neka instant bića,jer do tog vremena u parku ispred moje zgrade,igrala su se dječica...
To znači da su se odjednom počeli skupljati oni,koji se sklanjaju iz svog kvarta,jer tamo bi bili lako prepoznatljivi.
Imala sam prilike vidjeti ih kako čoporativno dolaze iz drugih dijelova grada.
Nemam ništa protiv mladih,volim čuti smijeh i igru djece,ali čini mi se da djeca sve manje,ili uopće ne izlaze u park,jer se roditelji boje pridošlica.
Nekoliko susjeda šetalo je svoje kućne ljubimce,pa su znali stati,popričati.
Nema ih više...
Ti mladi ljudi galame,viču,psuju...povraćaju po parku,ispuštaju neke čudne krikove,nadglasavaju se u tome,valjda žele da se njihov glas što dalje čuje..
Jednog susjeda su gađali kamenom dok je vozio auto,iako im ništa nije rekao.Ja sam čekala prijateljicu da dođe po mene,ali nisam obraćala pažnju na njih,čak nisam ni shvatila šta se dogodilo,dok nisu počeli trčati.
Jednostavno su bacili kamen,i razbježali se.
Jedan dan su se nabacivali staklenim bocama od 0,5 l,gađajući ih nekim željeznim šipkama,a onda su gulili koru sa drveća sa tim istim šipkama.

Vrlo često se počnem pitati da nisam slučajno u nekom Zoo vrtu?!
No,životinje će se glasati ako su gladne ili ako brane svoj teritorij,a ovi "čudnovati kljunaši"od mladih ljudi imaju još čudnovatije oglašavanje...strašno za slušanje!
Donijeli su odnekud,u privatnom aranžmanu,klupe,iako park ima svoje,namjestili improvizirani stol,okupirali zelenu površinu i tu se razbaškarili,toliko da su im baška noge,a baška patike.

Smeće je razbacano nemilice,i kolikogod se radnici Komunalca trudili održavati park,toliko je on sada uništen.Klackalice i ostali dodaci za igru djece su pokidani,polomljeni...
Ono što je najčudnije,svi stanari okolnih zgrada,pa i moje,šute,sakriveni u mišju rupu.
Nazvala sam Komunalac i zamolila samo da uklone te klupe,no odgovor je bio da oni ne smiju dirati privatno!?
Privatno na javnoj površini!?
Na tu primjedbu gospođa mi je rekla da se trebam obratiti komunalnom redaru.
Savjetovano-učinjeno!
Odgovora nema ni dan-danas.
Dobro,odgovor nije nužan,ali ni učinjeno nije ništa.
Neznam što bi tu policija mogla učiniti,osim rastjerati ih jednom,no sumnjam da se ne bi opet vratili.

Ne bih ovo pisala da me ne kopka što se to događa u glavama tih mladih ljudi.
Gdje se izgubio onaj osjećaj za druženjem,smijehom,udvaranjem,veseljem?
Oni su nesmetano okupirali taj dio prostora,bez osjećaja za sve oko sebe,pa i bez osjećaja za vlastito zadovoljstvo i zabavu.
Je li to ljudski gen mutirao u nešto meni nepoznato i strano?
Alkohol i droga su postali smisao sreće i zadovoljstva,daju im umjetnu snagu da vladaju svojim dijelom carstva,sve van toga je nevažno.
A mi šutke sve to gledamo...