Moj popis blogova

srijeda, 21. prosinca 2016.

OPĆI ZAJEB

Prolazi polako još jedna godina.
Nekako sve mislim kako bih ju trebala nekako rezimirati,ali iskreno,nekih stvari se ni ne sjećam.Neznam je li to zbog nataloženih godina ili se, jednostavno,ne želim sjećati ružnih stvari...
Po pitanju zdravlja,bila je čista 5,što je najvažnije,ako u to ne računamo živce.
A ne,nisam živčana...
Samo sam  se nešto ljutila,pa sam onda bila ljuta na samu sebe što se ljutim,jer sam za neke stvari nemoćna da ih mijenjam..i tako u krug.
Financije su ostale po starom,ali eto,imam plaću,pa mogu redovno sve plaćati,u odnosu na one koji je uopće nemaju..
Ipak,nikada mi neće biti jasno to tješenje:šuti,imaš bar plaću!
Pa da,imam ju,istina..taman za sindikalnu košaricu...
Ali,neke stvari je najbolje odšutjeti.
Ko će me čuti,kad su čokolade najvažnije,uvijek se pogrešne poklanjaju,pa ih zato ni ne kupujem.
Najgora od svega jest negativna atmosfera,koju je teško prevladati.
Teška godina,baksuzna,psihotična:ratovi,terorizam,iseljavanja ljudi,bolesti,stradanja...
Nekada pomislim da je neko ispustio uzde iz svojih ruku,pa kočija vozi po svom...

S druge strane,postoje oni tihi,nezamjetni ljudi,uvijek spremni pomoći,pa mi se čini istinita ona izreka biskupa Komarice:
-Nije vrag toliko velik,koliko se pravi važan!
Bilo je tu i raznih anegdota,koje vrijedi zabilježiti.
Vozila sam pacijenta na jedan odjel i točak od strečera  zapeo je za petu od papuče- u trenu je pukla.
Nit se vratiti,nit nastaviti dalje,ali odšepala sam nekako.
Kad sam se vratila,uzmem naočale da nešto pročitam,kad skužim kako na jedno oko ne vidim dobro,nešto mi mutno..
Gotova si ti, draga moja,-pomislim si-mora da te nešto opalilo po mozgu.

Malo protljam oko,ne bih li se razbistrila,kad skužim-ispalo staklo iz naočala.
Ajd, falabogu,nije me drmnulo ništa,samo tehnička greška..druga po redu u deset minuta.
Zato se klima,na koju se grijem,"rasklimala" do bola.Malo radi,malo ne radi,majstora ne možeš dobiti ni za lijek.
Sa jednim sam se ipak uspjela dogovoriti da dođe poslije nove godine,ali sam ,za svaki slučaj,kupila radijator,kako se ne bih pretvorila u ledenicu.
Jednu večer,onako smrznuta,naslonim se na taj radijator,ali samo naslonim,kad točkići,na kojima stoji,odoše svaki na svoju stranu,kao noge djeteta,koje prvi put stoji..
Uspjela sam ih ispraviti,sad ga zaobilazim široko...
Posao,kao posao,gužva,ponekad kaotično,ali nikada dosadno.
Sjetih se anegdote jedne kolegice.
Dolazi pacijent,koji tvrdi da ima crnu stolicu,što znači da krvari iz crijeva.
Na upit doktora kako je crna,je li kao talog crne kave,odgovori:
-Pa ne baš kao crna,više kao bijela kava...
Pa ti sad vidi šta je..
***************************************************
Sve u svemu,godina,kao godina-malo uspona,malo padova i tako dan po dan,prođe.
Samo sam godinu dana teža,drugih značajnih promjena nije bilo.
Što će donijeti nova,neznam,ali ako ne bude bolja od ove,ja u nju ne ulazim..
SRETNO SVIMA U NOVOJ 2017.g!








2 komentara:

  1. Evo si mi razvedrila dan!
    Trebat će nam svima puno sreće i strpljenja .
    Sretno u 2017.

    OdgovoriIzbriši
  2. Negdje sam napisala da ti neću doći oprati frižider. Došla bih ja tebi. I to učinila. Ali najveći razlog mog dolaska bi bio da te vidim. Sviđa mi se napisano. Brodjo draga želim ti bolju 2017. garavica

    OdgovoriIzbriši