Moj popis blogova

utorak, 21. lipnja 2016.

JEDNAKIJI

Bogme,nisam dugo pisala,valjda starim,pa mi inspiracija blijedi..O politici mi se ne piše,nema smisla ni svrhe,o problemima isto tako,jer ima i gorih,o stanju gladnih u Africi ne mogu,jer gladnih i bolesnih  ima oko mene,nogomet ne gledam...
Ali neke životne situacije zaslužuju da budu zabilježene,baš zbog ljudskih gluposti.
Moja bolnica ima organiziran topli obrok za djelatnike,koji se inače plaća,s tim da se oko 9h prije podne predbilježiš.
Prije par ,ili više godina,uvedeno je pravilo:ili ćeš otići i jesti i bolnički bife,ili ponesi neko suđe sa sobom,kako bi svoj topli obrok donio na svoj odjel i jeo onda, kad imaš slobodnog vremena.
Uglavnom,bolničko suđe iz bifea,gdje se poslužuje topli obrok, nije se smjelo nositi na odjele..
Kako sam radila na takvom radnom mjestu,gdje nisi mogao uzeti pauzu pola sata,a da te nema na poslu,prestala sam koristiti topli obrok,jer nije mi se nosilo suđe od kuće,da bih jela svaki 4-ti dan..
Kako sam počela raditi u OHBP-u,vidjela sam da nekim osobama donesu topli obrok na odjel,i to u tom,"zabranjenom" bolničkom posuđu,pa sam mislila da je to pravilo prestalo važiti.
Iz tog razloga danas odlučim da ću se predbilježiti,kako ne bih 12h  "zobala" kifle...
Kad sam otišla po njega,kuharica mi kaže:
-Moraš donijeti svoje posuđe,ili sjedi ovdje i jedi..
Naravno,vremena nemam da sjedim u bifeu,jer je kolegica ostala sama,a rad u hitnoj službi je nepredvidiv,a niti suđa nemam,pa sam se okrenula i otišla.
Nakon nekih sat i pol,vidim našu tetu spremačicu kako u taj moj OHBP dovozi na kolicima 2 topla obroka i to, ni manje ni više,nego  servirane na bolničkim tacnama i u bolničkim posudama!
Bili su to obroci za jednog liječnika i jednog mog kolegu.
Dakle,netko je u toj kuhinji  donio zaključak kako su jedan liječnik i jedan med.tehničar vrlo odgovorne osobe,koje ne mogu, zbog obaveza, napustiti radno mjesto,iako nas troje radimo na istom odjelu i u istoj smjeni!
Dugo sam razmišljala,pokušavala sebi objasniti, u čemu se mi to razlikujemo?
Zbog čega  su za jedne jedna pravila, a za druge druga!?
Je li to po simpatijama,obrazovanju,spolu...?
Ili su njih dvojica ,možda,bili gladniji..?
Nemam dugog odgovora,osim onoga što je, inače, u glavama našeg svijeta:pravila su zato da se krše,i to po potrebi nekih ljudi,kako bi se "uvukli" onima,koje će sutra,možda,trebati. 
Dakle,kuhinja postoji za sve radnike jednako,ali neki su,ipak,jednakiji...!
Jedan tren sam razmišljala da nazovem,kako bi mi pojasnili tu razliku,ali odustala sam,zbog vlastitog dostojanstva.
Njih dvojica nisu jedini u mojoj službi,koji su tako usluženi,pa ne bih htjela da budu obilježeni,ali ne bih ni da me takvi primitivci smatraju nametljivicom,koja traži neka posebna prava!
Ne bi mi baš bila neka čast da me takve osobe smatraju privilegiranom,jer takvi postupci su odraz onoga,što naše društvo jest,i zbog čega smo došli dovdje,gdje jesmo.
Neću odustati od sebe,niti ikome od njih iz kuhinje okrenuti leđa,ako mi se za bilo što obrate,ali više nikada neću ta vrata otvoriti.




2 komentara:

  1. Draga prijo, iz istih ili sličnih razloga dugo već ne sudjelujem u nečem "zajedničkom" na poslu...Onim "višima" se nešto ćejfne pa tako kao "zajednički" bude ispunjena ta trudnička želja o zajedničkom trošku....nitko nije imao petlje reći da ne želi sudjelovati, osim....je li, zna se, mene....i na taj način sam razbucala nametnuti običaj koji se nekoliko godina održavao....jednostavno rečeno: većina nema stava, radije bude nečiji hemeroid...

    OdgovoriIzbriši
  2. Sve sam izgubila. Stav, uvjerenje, ponos, ideale, vjeru u mnoge ... Da li je nešto ostalo? Možda, ali ne prepoznajem. Garavica

    OdgovoriIzbriši