Moj popis blogova

četvrtak, 19. lipnja 2014.

STATUS

Probudih se nakon par sati spavanja.
Noćna bila tako-tako...kako god da objasnim šta to znači,ne bi naišlo na razumijevanje,ali to sada nije ni bitno.
Da kažem kako često imam poriv da ministru napišem "trebovanje",da nam u potrošni robu unese jedne dooobre role za sestre,jer smo u neprekidnom pokretu,a vrlo često je prva pauza-kraj radnog vremena,bi li vrijedilo?

...da nam treba "sistem za navodnjavanje",jer često dehidriramo gore od naše nogometne ekipe,kad je igrala protiv Cameruna-treba...a mora se pobijediti sve zapreke i postići dobre rezultate.
Samo,izbornik reprezentacije vodi računa da su mu igrači na broju,brine se za njih,bodri ih...a svi naši  vrli, dosadašnji izbornici, ubiru vrhnje na kvaliteti rada medicinskih sestara,mljackajući udaljeni od nas milijun svjetlosnih godina,ne pitajući se kako je to moguće sa tolikim obrtom posla,a sa tako malim brojem ljudi.

Da su oni izbornici nogometne reprezentacije,podrazumijevalo bi se da je dovoljno 5-6 ljudi,sve dok jednom ne padnu i ne dignu se više...jer,kad su u pitanju med.sestre-tehničari,skupo je to za plaćanje,pa ono malo nas,jadova,koji radimo,treba satrti,a mladi neka čekaju na zavodu za (ne)zapošljavanje,sve dok im zubi ne počnu ispadati od gladi...
Al' neću više kukati,ma kakvi..!
Noćas smo dobili  injekciju za sreću:Camerun je pred Hrvatskom šaptom pao,ekipi čestitam,bili su izvrsni,neka takvi i ostanu!!
Druga injekcija je Tompson- gostovao je u Sl.Brodu,a to je nekima jedina šansa da dobiju svojih 5 minuta slave..jer na društvenim mrežama,sakriveni iza kulise lažnog imena,rađaju se "veliki borci","domoljubi",koji ljude dijele na one koji vole neku Cecu i na one koji vole Tompsona-eto dokle seže ta ljubav...sve me to podsjetilo na jedan status na fb:
"Nemoj se zezati sa mnom jer znam karate, taekwondo, kung fu, judo, aikido, kick box i još bar dvadeset opasnih riječi!"
Doduše,neki nakon koncerta dobiju sasvim drugačiju inspiraciju,pa je tako jedna postarija gospođa došla na ideju da bi bilo sasvim fino,praktično i ekonomično skoknuti do Hitnog bolničkog prijema na pregled, kako bi odmah odslikala kuk,koji ju boli već par mjeseci.To nije moj proizvoljni zaključak,ona je to otvoreno pitala...eto,čemu ,počesto, služi hitnoća...
A još neki dan smo se tresli od straha da poplave ne postanu biblijskih razmjera i ne unište sav trud žuljevitih ruku.Veliki broj ljudi je to i doživio,ali još veći broj ljudi je iskazao ono što je hiberniralo par destljeća:ljudskost!
Nesreće još uvijek ujedinjuju,ali koliko god velike vode bile prijeteće,nikada ih nema dovoljno da operu ljudski šljam.On,poput ribe,nekako baš u to vrijeme,ispliva na površinu,stvara pomutnju,izaziva paniku,jer samo u takvim uvjetima opstaje.I ne tiče ga se koja je cijena toga,važno da je sebe nahranio...
Poučeni svim iskustvima,preživljavajući na tisuće i 50 nijansi crne,ipak ne činimo ništa za boljitak.Još uvijek smo ili hdz ili sdp,sve drugo ne znači život.


Ali,tek nam je prvih 20...



3 komentara:

  1. Draga moja, mada je tema ozbiljna, ti me nasmija do suza ... :)

    OdgovoriIzbriši
  2. ps.onaj ranital što si mi rekla,veli apotekarica u brodu da mi može dat 10 komada kutiju a ako hoću 30 komada kutiju da moram kod doktora,,zašto to,,pa sam uzeo ponovno rupurut,,

    OdgovoriIzbriši
  3. Jednu stvar je Domagoj Margetić dobro reka u seriji pressica na temu razotkrivanja korupcije - na pitanje nekog novinara čemu uopće konstantno pritiskanje evropske administracije davanjem dokumenata o pljačkaškim užasima počinjenim u Hrvatskoj, Srbiji i svakoj od ovih malih zemljica na balkanu, kad je i strana administracija još više korumpirana, Margetić mu je doslovce popizdija i reka mu da bi bilo dobro kad bi više pripadnika južnoslavenskog stada počelo razmišljat za opće dobro, a malo manje za vlastito dupe. I neću bacat kamenje po drugima jer i ja prilično upadam u tu kategoriju, ali bar ne bižim od istine da smo manje društvo, a više skup zatelebanih, sebičnih individua. Skoro da nema razine na kojoj nije tako. Duh vremena i prostora, ništa drugo...

    Neka ti nama pišeš, Splićanistiku je dobro prašina pokrila, ali bar se Svaštara probudila. Jučer sam baš komentira s jednom prijateljicom - zahvaljujući društvenim mrežama, blog opet ima šansu jer ostaju oni koji imaju potrebu pisat opširnije. A i to je zato što pisat - znaju!

    Ogromni, mega-pozdrav iz cvita Mediterana!

    OdgovoriIzbriši