Moj popis blogova

utorak, 31. kolovoza 2010.

PUŽEV PUT





Danas,nakon pljuska,idem svojom uobičajenom rutom-put groblja.

Vrijeme onako..kiselo.


Puše neki prohladni vjetar,po koji tračak sunca iza oblaka…a u mojoj glavi neke čudne misli.

A to što su čudne..pa to nije čudno,bar ne meni.

Pognute glave hodam svojim svijetom i taman da ću još jedan korak napraviti,ugledam još jednog „pješaka“,koji prelazi „cestu“mimo reda,elegantno,lagano gibajući se,sa svom svojom prtljagom.

Zastala sam..i gledala…gledala…i razmišljala.

Odavao je dojam kao da je krenuo na put oko svijeta..ili u neki rat..ili možda ima godišnji…ili traži neki svoj kutak svijeta samo za sebe.

Nije me ni pogledao,kao da me nema…išao je svojim putem,ostavljajući lagani trag sline,možda kao putokaz za nazad,ako ga cilj razočara.

Pitala sam se tko je uopće izmislio da je to kućica!?

 Je li to što ju nosi na leđima,nagrada ili kazna?!

Možda nagrada-ne mora tragati za novim domom,ne mora seliti ,ne mora plaćati „kredit“,sve mu je uvijek tu,po potrebi i nadohvat ruke.

Ali…prokleto ali..

Što ako mu je to kazna?!

Uvijek i svagdje mu je na leđima,otažava ga i usporava,ne može ju mijenjati,neprijatelju je više i lakše uočljiv.

Možda je to uzročno-posljedična veza.

Poželjela sam samo na tren osjetiti kako je to biti miran i uporan,mada spor,i makar su me prolaznici čudno gledali,ja sam strpljivo sačekala da prijeđe stazu. 

U povratku ga nisam više vidjela,jer on je svoj put nastavio.

A ja?

Još uvijek lutam,tražeći svoj put…

Broj komentara: 10:

  1. A da li ostavljaš trag ?
    Lijepe slike !

    OdgovoriIzbriši
  2. Ajme prijo, kako si ovo lipo rekla i opisala! Evo, upravo tako se i ja osićan ka i ti. Pozdrav!

    OdgovoriIzbriši
  3. Sudimo li po sebi, onda to može biti i nagrada i kazna, ovisno o prilikama...ipak misim da je njemu nagrada. Samo nemoj da ti opisujem kako je meni moja "kućica" dospjela na leđa i kako je nosim.....i za razliku od puža, ne volim ostavljati trag....a putevi, i onako nas čekaju...

    OdgovoriIzbriši
  4. i mi nosimo na leđima štošta samo se na prvi pogled ne vidi

    OdgovoriIzbriši
  5. Bravo! Lijepo napisano. Pozdrav!

    OdgovoriIzbriši
  6. Draga moja, pa zar ti ne nosiš na leđima teško breme života, a da možeš ponijeti, nosila bi i kuću. Razlikujemo se, eto, po nekim stvarima od puževa, mada sam im ja po brzini sve sličnija. Pozdrav draga :-))

    OdgovoriIzbriši
  7. Malo sam se zamislila, pa mi se učinilo da osjetim tu tvoju dušu punu razumijevanja, ljubavi, suosjećanja. Pa vidiš brođo, onaj tko tako stane i razmišlja o pužu ili bilo čemu što većina i ne primjeti, to ti je brođo bogat čovjek. Ti zaista svoje bogatstvo nosiš u sebi i nema te cijene koja ga može otkupiti. Nadam se samo da puža nije netko zgazio, a ako i je, on je ipak bio Puž Srećković jer mu je jedan čovjek posvetio par minuta.

    OdgovoriIzbriši
  8. razumijem.....ali svatko tko misli da ide svojim putem sam vara se...onaj odozgo drži sve konce u rukama i zna on...pusa ...franc

    OdgovoriIzbriši
  9. puno sreće u lutanju...

    OdgovoriIzbriši