
Prvo:isprika jer sam stavila post,ali sam ga izbrisala,jer je slika bila slabo i vidljiva i čitljiva.
Ali nisam mogla izbrisati informacije o postu,koje vam je google poslao…shit!!
Nema veze…
Drugo:bein odgovor na predhodni post je točan.Tu meksičku tikvicu sam dobila od kolegice,prvi puta sam ju vidjela i probala…super!
A sad o svakodnevici.
Noćas,u pauzi posla,kolegice i ja smo komentirale o produljenju radnog staža ženama.
Dotakle smo se svoje struke.
Zamislite da se za vas skrbi medicinska sestra od 65g..!Osobno si to ne bih poželjela,a niti vama!!
Uz to,nadodala sam,da kako li će tek biti mlađim kolegicama raditi sa starim babcima,teško prilagodljivim promjenama,slabog vida,sluha,zadrte…hahahhaaha!
Sve to ne mora doslovno biti tako,ali vrijeme ipak donosi neminovne promjene svakome od nas…
Pokušala sam zamisliti sebe,pa sam kolegici,s kojom trenutno radim,rekla da neznam šta će samnom!?
Nasmijala se i rekla:
-Ne brini,lako meni s tobom…Čim dođeš na posao,promjenit' ću ti pelene,oprati zubalo,dati terapiju za tlak..!!
-A 'oćeš li mi zapaliti cigaretu!?
-Naravno,samo moram dežurati da se ne zapališ…!!Hahahahahaha!!
A kako kronično imam problema sa probavom,druga kolegica nadoda:
-Ma,neće njoj trebati tablete za tlak,već čepići za stolicu..!
Neznam kako će druge,ali noćas sam saznala da sam zbrinuta,meni je budućnost osigurana!!
Znate,nikada nisam na pravi način zahvalila svojim kolegicama na suradnji,toleranaciji,razumijevanju…na svakom osmijehu,koji su mi izmamile, kad mi se plakalo,kad sam imala osjećaj da bih urlala od bola..!
Hvala im što su šutjele samnom,kad mi se nije pričalo…
One su dokaz da je veličina čovjeka u tome da razumije!