ponedjeljak, 21. kolovoza 2017.

RUČNI RAD

Danas,oko 11.30 vratila se iz grada i ostavim vrata od stana otvorena,čisto da malo provjetrim,a nisam ni mogla vrata zatvoriti,jer su mi ruke bile pune vrećica.
Nakon par minuta čujem galamu na stubištu,a kod nas i kad normalno pričaš,izgleda kao da se vodi verbalni rat u zgradi,izađem i vidim dvije ženske,kako silaze sa kata.
Jedna mojih godina,sa platnenim šeširom na glavi,druga nešto mlađa,nosi naočale,kosa svezana u rep...
Kad su me ugledale,nekako su se uspetljale i bez da sam ih išta pitala rekoše:
-Prodajemo ručni rad!
-Pa gdje vam je?-upitala sam.
Kad sam to rekla,odoše brzim korakom u vidu magle.
Malo su mi izgledale čudno,ali u zgradi sa 20 stanova nikada neznate ko kome dolazi u goste i ko je kome kakav rod,pa nisam nešto reagirala.
Vjerovatno bi ušetale potiho i u moj stan,da nisam čula glasove...
Stvarno bi me bilo stid,moram napisati ispriku za drugi puta,jer zaista nema ništa vrijedno.
Osim mene,naravno...

Nakon 10 minuta zvoni susjeda,starija žena,koja je preboljela inzult,teže priča,sva uspaničena i uplakana.
Kako me zna kao medicinsku sestru,jer je i sama mirovinu zaradila u bolnici,počela je jaukati:
-Joj,sestro,šta sam ja učinila...!!!
Jedva sam ju smirila,samo sam ju pitala nije li šta potpisivala i ima li kakvih vrijednosti?
Rekla je da nema,jer inače seli iz stana u drugi,pa je većina stvari već odvežena!
Nadam se da je dobro prošla...
Ako imate nekoga,ko živi sam,a starije je životne dobi,susjeda,rođaka,roditelja,upozorite ih da ne otvaraju vrata nikome bez najave i nepoznatim osobama,jer očito se radi o organiziranom lopovluku i hajci na starije i nemoćne.
Očito da se radi o ručnom radu...


Nema komentara:

Objavi komentar