Svaštara

UPORNOST

2012-02-25T23:08:00.001+01:00

Ne napisah ništa već dugo.
Sve bih sad ovo,pa ono,pa onda mi se čini besmisleno,i tako prođe vrijeme.
Htjela sam na blog staviti chat sa svojim blog-prijateljem GEROM ,ali kad sam otvorila gmail,skužim da je isključena povijest...Očito je da veza mene i povijesti nije baš u nekoj ljubavi,kad ju ne uvažavam..pa neka mi bude-eto mi sad..
A lijepo su me u školi učili da je to vrlo važna stvar..
Nema veze,neće mi on zamjeriti,ali se nadam da ćemo ipak popiti kavu na Brodskom korzu!
Ono što je me potaklo da pišem jest moja borba sa jednim operaterom(da ne reklamiram besplatno!),u vezi raskida ugovora.
Nešto sam o tome već pisala na predhovim postovima,ali uglavnom,problem je bio u mom preseljenju u drugi stan,pa time i prebacivanje kompletnih usluga dotičnog.Obavijestili su me da ta usluga košta 500 i nešto kn,s tim da mi ne garantiraju mogućnost televizije,zbog opterećenosti mreže protokom podataka.
Tu su počeli problemi i ja sam,onako iznervirana višemjesečnom prodajom i problemima oko stana, zatražila raskid ugovora,i uložila pismenu žalbu mailom!
Za taj postupak su mi poslali račun od 1495kn-dakle,naplaćuju svaki mjesec do isteka ugovora-6.mjesec 2012.g!
Opet slijedi moj pismeni prigovor mailom,ali i razgovor sa službom za korisnike,koje baš i nisam štedjela,mada u svemu tome,oni su najmanje krivi!
Rezultat svega je da su UVAŽILI moj prigovor i otpisali navodni dug!
Ovako napisano u par rečenica izleda lako,ali košta živaca i čekanja.
Ipak,neka bude primjer svima,koji se s razlogom osjećaju oštećeni,da ostanu uporni u svojim nastojanjima da ih nitko ne magarči!

Drugi događaj je vezan za inkasatora,kojeg sam zadnji puta vidjela prije 10g,.kad sam uselila u prodani stan,tada iz istog razloga kao i sada-nisam HRT-u prijavila promjenu adrese!!
I to u roku od 15 dana!
Kako tv pretplatu plaćam trajnim nalogom od početka,smatram da adresa nema nikakve veze više,ma gdje stanovala,ali gospodin me nema na popisu,pa se brine da ne plaćam.
Nakon žustre rasprave,a bila je zaista žustra da su susjedi otvarali vrata,rekla sam dotičnom da znam da on zarađuje za kruh,ali ne plaćam pretplatu da me nedjeljom uznemiravaju kojekakvi dosadnjakovići,kojima je problem zatražiti od matične kuće popis građana,koji plaćaju trajnim nalogom,i tako sebe ograditi od ovakvih osoba,kao što sam ja!Kad mu bude hrt poslao popis dužnika,a na njemu budem ja,neka pozvoni,a do tada neka "sjaši"..i zalupim vrata!!
Dakle,ta naša neorganizacija i dezorganizacija je tolika,da nam ni sto Europa neće pomoći!!
Dvadeset godina plaćam trajnim nalogom,i isto toliko godina hrt ne daje tim ljudima popis osoba,koje bi trebali zaobići..
Nadam se da se više neću seliti,ali čisto me strah da će me i na onom svijetu najprije dočekati inkasator iz istog razloga...

POČECI

2012-01-26T15:25:00.000+01:00

Ajd da počnem od početka kraja...kraja predhodne godine.
Krajem te predhodne godine uspjela sam,nakon 6 mjeseci prodaje starog i kupnje novog,preseliti u taj novo-stari stan.
Nov je u smislu uređenja i novih stvari,ali je u zgradi iz bivše Juge,kad se nije ažurno unosila gradnja u katastar,pa zgrada nigdje ne postoji..
U stvari,postoji, ali je nema...
Nitko nezna tko je zadužen za ucrtavanje u katastar...
Grad izdaje neki papir, koji gruntovnica ne priznaje,a u katastru vele nek' im grad pošalje elaborat...
Tako,eto,izgleda da,dok se to riješi,bit ću ja ucrtana na groblju Sv.Lovre u SB!!
Nakon mog useljenja,uselila se i nova vlast na Markov trg.Neznam hoće li sa njima doći išta novo što već neznamo,ali dajmo im šansu kao i svima do sada,pa ko živ-ko mrtav...
Dođe tako i nova godina...i bila samo jedan dan i ostarila...a nekad je duže trajala.Bože,što vrijeme brzo leti...
Dođe tako i referendum i mi odosmo u...EU!!
E tu sam kolabirala...Propaganda ZA je bila nevjerljiva jednako kao i ona PROTIV!
Toliko prozirnih i površnih
poruka za državu od 4,5 milijuna ljudi...sramota!!
Nekako sam imala osjećaj da sa obraćaju ljudima kojima ni ne treba suvislo objašnjenje...
Niti jedan konkretan argument.
Jedni kažu da nas čeka med i mlijeko,raj,rješenje svih problema.
Drugi kažu čeka nas gorka sol i pelin,pakao,nestajemo.
A kako su ove godine 'renomirani'stručnjaci'predvidjeli smak svijeta za zbilje,odlučim se u inat za,pa da nestanemo kao Europljani...a ako mlađe generacije slučajno prežive,da im ostavim otvoren put u svijet mogućnosti.
To bi bio moj skromni doprinos svijetu i budućosti...sadašnjost je ionako u mulju...
I nakon tih početaka,počne početak početaka:ko je koliko kriv,pa vidi benzin poskupio...i tako redom.

A ja uporno govorim da će ionako biti sve po 12 kn,za sinove tajkuna...
Nikada nije postojalo savršeno društvo,pravda za sve.U svakom društvu je nekome dobro ,a nekome loše,kako koga očeše sreća.A ona je teška kategorija života,uvijek fali neki dio za potpunost.
Ipak,taj osjećaj si stvaramo sami,ovisno o našoj percepciji događanja oko nas i onoga što se događa nama samima.

Moj prijatelj pjesnik,Boljun, u svojoj zbirci poezije NEBO -TVOJE OČI ima jednu kratku,ali jasnu pjesmu,koja tako lijepo kaže kako nam tako malo treba za početak bar:

Komadić pluta
Morem doluta

(iskoči iz vode)

Ja dam rimu
More plimu

Čep...ode

NOVA 2012.g...

2011-12-31T11:06:00.003+01:00

Red je,kao i svake nove godine,poželjeti svojim prijateljima sreću u nadolazećoj.
Red je red,a led je leeed-rekao bi Đole..
Ma ne činim ja to zbog reda,već,kao i vi,zato što to osjećam.
Treba nam zdravlja,sreće,ali,iskreno i love!!Možemo biti uzvišeni duhom koliko god želimo,ali kad je buđelar prazan,a želudac krulji,teško da će poslužiti i zdravlje i sreća.
Politika nas zatrpava kojekakvim informacijama,kruže mailovi za i protiv EU..
Iskreno,neznam hoće li nam biti bolje ili gore,ali znam sigurno da ni ovo do sada nije bilo dobro za većinu!

Neki su bezobrazno bogati,veliki broj ljudi sramotno siromašni,besposlica vlada,bezperspektivnost za mlade,skupa hrana,skupe režije...pravo i pravda relativni,kako za koga!!
Preživljavanje je glavni cilj!!
Zato svima skupa želim više mogućnosti za bolji život,dobro zdravlje da izdržite,puno sreće da vam te mogućnosti dopadnu šaka..;))
A kako ipak neke stvari ovise o nama samima,želim da više vjerujete u sebe i da se nikad ne osvrćete unazad..
Samo morate htjeti..i smjeti!!
Hrabro naprijed!
Penjte se visoko...

Prošlost neka ide u povijest,uživajte svaki trenutak u sadašnjosti,a budućnost,ako postoji,neka vam krene ljepšim stazama...
Neka vam je sa srećom u 2012.g!!

BOŽIĆ 2011.g.

2011-12-21T13:53:00.001+01:00

Sjedim i mislim si kako dugo nisam pisala ništa..
A čak sam par dana bila na godišnjem,da predahnem malo.
Pokojni Prika bi mi već održao lekciju...i pitao što se događa..hehehe..
A događalo se svašta,dobar dio neki od vas to i znaju.
Preselila u drugi, manji stan,kako bih podmirila sva svoja dugovanja,koja su se počela,kao kamenac,skupljati.
Nekako mi se nije sviđalo da mi ovrhovoditelji pokucaju na vrata,a pogotovo kad sam pročitala da ne moraju ni kucati..brrrrrr!!

Stan je uređen do kraja,pa me to čini zadovoljnom.
Posebno zadovoljstvo mi je bilo danas...
Taman kako sam ušla u stan,zvono!
Otvorim vrata-poštar uručuje paket.
Najprije sam pomislila da je max tv,ali nekako mi to bilo prelagano.
Kad sam ga otvorila,a unutra ugodno iznenađenje..

Paket je poslala naša prijateljica blogerica,garavica ...
Baš me obradovala,jako..
Hvala draga!!
Samo neznam hoću li ostati "živa"kad to vidi moja Mala prijateljica Ivana...obožava Milku...hehehe!
**************************************************
Kako se približava Božić,uz ono uobičajeno:čestit Božić,želim da vam svima bude i čestit i radostan,u zdravlju i veselju!!
Sjetimo se i našeg zajedničkog prijatelja,Antera,koji sada ,nadam se,uživa u pravednijem i boljem svijetu..

Voli vas brodja!

PILA

2011-12-10T09:40:00.000+01:00

Preselila ja-to već neki od vas znaju!
Za sada sam zadovoljna ,osim što se još nisam oporavila od raznoraznih majstora.
Još mi nije priključen internet i sve što uz to ide,pa sad nabadam po Iphone .
Da sam znala da je to tako dobra pila,ne bih uopće petljala sa žicama!
Znate onu-kasno se j.....m kajati!
U drugom životu ću mnogo toga više znati,toliko da ću sigurno otvoriti neko savjetovalište
na puno polja života.
Do tada učim i to sve na čistim glupostima!
I pušim,ali ne samo cigarete

ANTER

2011-10-09T16:15:00.000+02:00

DI JE ZVIZDA

Ponad grada koji spije

Rasulo se jato zvizda

Ja i' gledan

Ja i' brojin

Išten svoju meju njima

A nje nima

Di je sada

Ča li čini

Da ne spije

Oli budna poput mene

Broji zvizde te daleke

Ištuć mene meju njima
(Anter)
*************************************************
Naš dragi dugogodišnji prijatelj,bloger Anter,fejs prijatelj Ante Radeljević...prika...našao je svoju traženu zvijezdu i otputovao za njom danas...

SNAGA VOLJE I DOBROTE

2011-09-30T11:19:00.001+02:00

Stalno me kopka da bih trebala nešto napisati,ali nikako složiti u glavi šta.
Naš prijatelj Ante je operiran,dakle prva barijera je prijeđena.
Nadam se da će oporavak biti dobar,bez komplikacija,ali ako ih i bude,da će biti savladane.

Za one,koji budu čitali ovaj post,moram napisati da sam se javila Dr.Duraković,koja je preko Dragana Gortana,našeg prijatelja-pjesnika Boljuna,bila kreator svega što je vezano za Antera.
Uložila je svoj trud,svoju dobru volju,koju,čini mi se,ima za sve ljude svijeta,da Anter,bez da korakne iz Splita,dođe na ugovoreni termin na operaciju.
Možemo mi svi reći kako je to lako,kad radiš u toj ustanovi,ali vjerovali ili ne,to nimalo nije lako.
Prvo,ne pozna pacijenta.
Drugo-taj pacijent je već liječen u drugoj ustanovi.
Osim toga,mora zamoliti kolege iz druge grane medicine,jer Dr.Duraković je hematolog,da bi se konzultirala o mogućnostima i šansama..ima toga puno!
I to je se realizirala...
Zbog svih blogera i fejs prijatelja,koji su bili uključeni u organizaciju Anterovog dolaska na Rebro,napisala sam njoj i ekipi Dr.Kinde email u znak zahvale na silnom trudu, u ime svih nas!!
To je najmanje,ali trenutno i najviše,što mogu učiniti,osim što svi nestrpljivo čekamo Anterov oporavak!
Davno sam pročitala jednu misao,koja mi je postala životni moto:
Čovjek,koji se znade staviti u kožu drugih ljudi,ne mora se brinuti za vlastitu budućnost!!
Jasno mi je da tu misao ne treba shvatiti bukvalno,ali znam i da je život tako posložen da neka ravnoteža ipak vlada,uprkos svemu!
Na kraju,hvala svima što su dali dio sebe najviše što su mogli,znali i umjeli.
Osobno mi je i zadovoljstvo i čast što poznam nesebične ljude-sve vas,uvijek spremne na davanje.
Našem prijatelju poželimo što bolji oporavak,jer čeka ga još puno životnih obaveza!!

VALNA DUŽINA...ILI SMUŠENOST?!?

2011-09-23T23:30:00.002+02:00

Bakica je već pisala na svom blogu o našem FB i blog susretu u Velikoj Gorici,gdje smo se sastali kako bi, uz najbolje želje,ispratili našeg velikog i dragog prijatelja Antu Radeljevića,koji je danas smješten na Rebro radi operacije!

Druženje je,kao i uvijek bilo bogato..što atmosfera,što trpeza,zahvaljujući nesebičnosti naših domaćica Višnje i Marice!!
Bio mi je to tako ugodan i lijep dan,jer sresti stare prijatelje i upoznati nove,može li više od toga!?
Smijeha i razgovora je bilo obilato i naš Ante nije zaostajao u tome,što mi je bilo posebno zadovoljstvo!
Kako sam danas morala na posao,tako sam se po noći vratila kući,a taj moj povratak je opisan na blogu kod Lomic,samo kliknite na početku na ime BAKICA..
Samo moja saga sa mobitelom nije završila sinoć.
Nastavak je uslijedio na poslu.
U pauzi odlučim nazvati Loru da bih čula je li Ante smješten,kako uopće stvari stoje,naravno preko svog MOBITELA!
Dok sam tako slušala izvješće,uđe druga kolegica u ambulantu i odmah zgrabi fiksni telefon,da obavi svoj razgovor,a ja,iznervirana da će mi prekinuti razgovor,lupim je po prstima i na sav glas kažem:
-Spusti slušalicu,vidiš da pričam!

Isti tren upali mi se lampica da ne pričam na fiksni,jer imamo i aparat sa mobilnom slušalicom,već da pričam preko svog mobitela...ali kasno...
Kolegica i dvoje stažera već su se valjali od smijeha,a i ja skupa sa njima,toliko da sam morala prekinuti razgovor.
Nakon par sati nazovem kolegicu na odjel da nam prijavi slobodna mjesta radi mogućih prijema.
Raport je izgledao ovako:

--Soba 9-1 muško mjesto
-Soba 10-prazna
-FILIPOVIĆ-2 ženska..

Dalje nisam mogla slušati od smijeha...

To FILIPOVIĆ trebalo je biti: soba 11-2 ženska.

Filipović je prezime pacijentice,koja je već ležala tamo...

Tog trena sam konačno shvatila da smo telefon,u bilo kojem obliku, i ja danas na različitim valnim dužinama!!
Zamolila sam svoju kolegicu,da mi otme telefon ili mobitel,ukoliko primjeti da ga pokušam koristiti dalje..

ŠKOLA 1981 - 2011.g.

2011-09-10T12:27:00.001+02:00

Situacija 1:

Petar i Marko su se potukli u školi.

1981:Okruže ih druga deca. Petar pobjedi. Jedan drugome stisnu ruke i postanu najbolji prijatelji.

2011: Direktor škole pozove policiju koja sasluša oba dječaka i njihove roditelje. Oba dječaka, zajedno sa roditeljima, moraju čitavu godinu posjećivati program za sprečavanje nasilja.

Situacija 2:

Roman je nemiran u razredu i ometa druge učenike.

1981: Učiteljica ga pošalje direktoru i taj mu priljepi nekoliko odgojnih. Roman se nakon toga vrati u razred gde je miran najmanje sedam dana i ne ometa nastavu. Nakon toga se lekcija ponavlja. Kroz nekoliko godina postane pametniji, umiri se i postane vrijedan čovjek.
2011: Romana pošalju školskom psihologu koja ga uputi dalje kod psihijatra ovaj mu prepiše tablete za smirenje. Roman dobije potvrdu da je dijete sa posebnim potrebama. Romanovi roditelji počnu dobijati dodatak za dijete sa posebnim potrebama. Postaje bolesnik tako da godinama posjećuje psihijatrijske ustanove.

Situacija 3:

Matiju boli glava i ponese nekoliko aspirina u školu.
1981: Od učiteljice dobije čašu vode da može popiti tablete.

2011:Učiteljica obavijesti školskog psihologa da Matija uzima nekakve tablete, ova obavijesti direktora koji pozove policiju. Ova ga sasluša zbog mogućeg posjedovanja ilegalnih droga. U njegovoj kući naprave raciju. Nakon toga se još dugo govori da se Matija "sigurno drogira" i da je "narkoman".

Situacija 4:

Neoprezno se igrajući sa loptom, mali Ivan razbije susjedima prozor. Zbog toga ga njegov otac presavije preko koljena i kajišem mu "nacrta" nekoliko kobasica po goloj guzi.

1981: Ivan postane pažljiviji u igri. Izraste u normalnog dječaka, završi škole i postane uspješan u svom zanimanju.

2011: Ivanovog oca zatvore zbog zlostavljanja djeteta. Ivana daju u hraniteljsku obitelj, a tijekom vremena postane član lokalne bande maloljetnih delikvenata. Psiholog uvjeri Ivanovu sestru da je i ona morala biti zlostavljana, tako da njihov otac tri godine provede u zatvoru.

Situacija 5:

Marin napuni konzervu s barutom koji je izvadio iz nekoliko petardi i sa tom napravom raznese mravinjak.

1981: Mravi izgrade novi mravinjak.

2011: Zbog eksplozije pozovu policiju, vojsku i specijalne jedinice. Marina osumnjiče za teroristički akt. Služba državne sigurnsti se pridruži istrazi i počene detaljno istraživati njegove roditelje, zapljene im računala, a ostalu djecu privremeno stave u sigurne kuće. Marinov je otac na listi mogučih državnih neprijatelja.

Situacija 6:

Tokom igre Marija padne i ogrebe koljena. Dok plače priđe joj učitelj, obriše joj koljena, zagrli je i pomiluje, kako bi ju utješio.

1981: Mariji je odmah bolje i ubrzo nastavi sa igrom.

2011: Učitelja optuže za nepoštovanje djetetovog prava na telesni integritet i neprimjereno dodirivanje maloljetne osobe. Pojavi se sumnja da je pedofil. Saslušaju se i druga djeca da bi se ustanovilo nije li i njih je neprimjereno dodirivao. Privremeno ga suspendiraju do okončanja istrage. Poslije višegodišnjeg procesa na kraju ga osude uslovno. Nakon neuspješnih žalbi, slučaj završi na europskom sudu.Mariji, kao žrtvi zlostavljanja, predlože da redovno posećuje psihoterapeuta.
**********************************************************************

P.S.-Ovo sam dobila emailom od prijatelja....
Autor ovog teksta je,po mojoj procjeni, apsolutno u pravu.
U svom neznanju,zagrizli smo u sferu,u kojoj se ne snalazimo ,pa smušeno i nasumce rješavamo stvari komplicirajući ih..

IZNENAĐENJE

2011-08-20T19:41:00.001+02:00

Već duži period osjećam se pomalo umorno od virtualne komunikacije,a to se posebno odnosi na FB.
Podosta je "prijatelja",koji su samo broj,a ima puno i onih,koji u desetak minuta zatrpaju fejs svojim molitvama,izborom glazbe,političkim promocijama..neznaš što je gore.
Kad otvorim informacije,neznam bih li trebala prvo početi moliti,pjevati ili svađati se..
Ipak je čitanje moja prva ljubav,a kada je u pitanju virtuala,tu je blog za mene zakon.
Isti taj dao mi je manji broj prijatelja,ali pravih!!
Sva iskustva sa blogom su pozitivna,a jedno od njih je razlog pisanja ovog posta!

Vraćajući se u četvrtak s posla,razmišljala sam bih li otišla na groblje pješaka,ili autom,ali kako sam bila umorna,odluka je pala na ovo drugo.
Parkirala sam ga i izašla, ostavljajući ciljano stakla spuštena,da se malo prozrači,ali nisam ga ni zaključavala,jer je grob vrlo blizu..
Iz grupe ljudi,koji su svoj posjet obavili,netko je dobacio primjedbu na to,želeći me podsjetiti, valjda, ako sam slučajno zaboravila.
Nasmijavši se,odgovorila sam:
-Nema veze,neće ga nitko ukrasti,a uostalom,možda se netko smiluje,pa ubaci koju kunu....!
Nastao je smijeh..
Iz te grupe se izdvojila jedna mlađa,meni nepoznata gospođa,i promatrajući me pažljivo,upitno izgovori moje ime.
Ostala sam zatečena potpuno,ali sam potvrdila.
Kroz osmijeh,ali oprezno,upita me:
-Govori li vam što ime Jednokrili Andjel?!
- Da,jako puno!Kako na blogu ne bi značila osoba,koja je smislom i kvalitetom svojih komentara uvijek dala jasno do znanja da nas nekolicinu vrlo rado posjećuje i čita sa zadovoljstvom!!

Sjećam se i vremena,dok sam blog pisala aktivnije,kako sam se pitala tko je ta osoba??
Zašto ne piše blog?
Znam da sam u jednom komentaru čak i postavila to pitanje,jer sam stekla dojam da osoba posjeduje veliki dar za komunikaciju i pisanje.
Vjerovali ili ne,čak sam nekoliko puta pomislila da je netko od mojih sugrađana,tko me,možda, čak i pozna,ali ne želi drugačije dati do znanja da me čita...
Kopkalo me,radoznalost je radila svoje,ali nisam mogla dalje od toga.

Ispostavilo se da sam, dijelom,bila u pravu!
Jednokrili Andjel jest moja sugrađanka,a posebno mi je drago jer mi je i kolegica,koja duži period radi i živi sa obitelji u inozemstvu!!
Zbog vremena nismo predugo pričale,ali toliko koliko jesmo,prevrnule smo malo BbR,a Anter i Boljun su dobili poseban pozdrav...
Da su bili na licu mjesta,vjerujem da bi razgovor trajao puuuuno duže..hehehe..jer sumnjam da bi ga pokušali skratiti u društvu jedne tako zgodne i lijepe dame!
Taj susret je odnio moj umor i uljepšao dan,a iskreno se nadam da će se komunikacija nastaviti.
***********************************************************

Kroz život sam srela jako puno ljudi..pametnih,glupih,bolesnih, zdravih,lijepih,ružnih,pričljivih,šutljivih,malih,visokih,debelih,mršavih...valjda zato da bi mi iskustvo pomoglo prepoznati samo one prave!
Hvala B(L)OGU na tome !!

TAKO SE TO RADI..

2011-08-12T23:02:00.001+02:00

Prodajem stan-to znaju vrapci na grani,a i šire.
Čudi me kako me niko iz Vlade nije nazvao...

Kako kod mene ništa ne može biti pojednostavljeno,iako se silno trudim u svezi toga,tako ni ovaj "proces"ne zaostaje.
Ljudi,koji ga kupuju,izuzetno su poštena i korektna obitelj,koja nema iskustva sa mašinerijom administacije,osobito bankarske.
Potrudila sam se pojasniti neke stvari i pripremiti ih na moguće zapreke,ali kako to u životu biva,dok ne okusiš nešto,nisi siguran je li po tvojoj mjeri..
Ali,ovdje zasad bar,nije problem banka,već posrednik u kupnji,a to je javni bilježnik.

To vam je osoba,koja je dala svoju ponudu za posredovanje u kupnji stana,sa VELIKIM obećanjem da će riješiti SVE,ali doslovno!!

Dakle,ne samo pisanje ugovora i ovjera istog,već i prikupljanje dokumentacije,vezane za nekretninu,kao što to obično rade Agencije(ili su radile!!).
Kada sam predložila da najprije napiše predugovor o kupnji,iz opravdanih razloga,gospođa je izričito inzistirala na UGOVORU.
Ok.
Tu počinju problemi..
Diplomatski je pokušala navući ih da sami skupljaju dokumentaciju,i dijelom je uspjela...
Neću reći da je to i ok ,ali jest ljudska osobina da što manje radiš,a da ti se što bolje plati!!
Prvi istinski problem je bio prvi ugovor.

Čitajući ga,uočila sam da nedostaju neki dijelovi,bitni za banku(iskustvo!),stavila sam primjedbe,koje se gospođi nisu sviđale,ali ih je prihvatila,mada nerado, shvativši da su opravdane.

Kako nisam stručna osoba za takve stvari,nisam baš sve provjeravala,pa se ubrzo pokazalo da nam hitno treba ANEKS ugovora,jer dotična stručnjakinja jednu stavku ugovora uopće nije napisala niti primjereno,a kamoli stručno.

Radi se o stavci koja govori o tome da se iz kredita kupca vraća kredit prodavatelja(moj),kako bi se skinula hipoteka,a da bi ista mogla biti upisana na ime kupca.
To bi trebalo biti sve,ali nije..
Navedeno je sve osim onog što treba...i da se diže kredit,cijena eura po sredini Rohatinskog..ma svega i svačega,brojeva najviše.
..kao da ona radi obradu kredita!
Od potrebne stavke ni s!

Aneks pisan skoro 40 minuta...uz moje uporne opaske..

Ma nisam mogla zamisliti da po 4.puta dođem opet na isto mjesto..ovo danas je treći ispravak ugovora,koji je pisala STRUČNA I OVLAŠTENA osoba!
Rad te iste osobe je naplaćen još kod prvog ugovora,platili ga kupci mog stana, a danas je dodatno naplaćen aneks,iako je pisan zbog greške ovlaštene osobe,a ne klijenta!
Nisam mogla ostati ravnodušna!
Prigovorila sam,i to oštro,pred ostalim klijentima,rekavši bi bilo pošteno da "svatko plaća svoje greške ",no samo je okrenut drugi obraz za šamar,ali lova je uzeta!!
************************************************************************
Nakon svega,kupac stana i ja odlučimo otići na kavu,i ja pogledam-na mom autu "čestitka"-račun za dnevnu kartu-drugo ime za kaznu-,jer nisam u roku odmah platila parkirno mjesto!!
Ne'š ti sreće..
******************************************************
Ako ova priča može biti poanta,onda bi trebala izgledati ovako:

Ukoliko zakoračite svjesno u područje koje vam je nepoznato,a potrebno je iz nekog razloga, naoružajte se najprije znanjem,da vas ne "veslaju",strpljenjem da "veslanje" izdržite i puno love da to "veslanje" platite..
I IMAJTE FIGU U DŽEPU ...

VRIJEDNOSTI..

2011-07-30T12:29:00.004+02:00

Neznam hoće li ova pjesma biti na blogu vlasnika BOLJUNA ,ali kada sam ju dobila,nisam mogla ostati ravnodušna i ne podijeliti ju sa vama.
Neću pisati kritike niti recenzije,moj domet je daleko ispod toga.

Ipak,najvažnije je ono što pročitano izazove u nama, to govori više od bilo kakve stručne analize!

RUČNI SE RAD MALO CIJENI

Tvor će svoju mladu prepoznati po smradu

(jer boljeg mu nema – od njezina parfema)

Kos pak svoju djevu prepoznaje po pjevu

(zna koliko hertza – titra njena terca)

Slon će svoju dragu prepoznati po tragu

(kud joj ide staza – zna dubinom gaza)

A ja bivam opčinjen zbog paukova stila

(kud mu ide mila – tu ostaje svila)

I jedan je od rijetkih koji danas pada

Na kvalitetu čipke i ručnoga rada

PROMJENE

2011-07-01T20:55:00.003+02:00

Na starom blogu,onom sa tportala,gdje sam uspjela za stare prijatelje ostaviti samo uskršnju čestitku,vidim danas, netko napisao:
-Sad čekamo Božićnu čestitku!!
Tako meni proradi savjest,nisam dugo ništa pisala,a svašta se događalo,pa da i ovdje ne dočekam Božić bez riječi,velim-'ajd' da vas izvjestim,a i poradi sebe da zabilježim neka događanja.
Stan je u fazi prodaje,to neki od vas znaju već dugo.
..malo sam progledala..onako psihički!
Je li to pametan izbor,neznam i nebitno je.
To je moj konačni odgovor na sve moje osobne dileme i pitanja.
A ne bi mi bilo prvi puta da zagrizem u pokvaren kolač.
Furia registrirana, i dalje u prodaji,pa eto,ako znate nekog poštenog kupca,molila bih....javite!!

Kako kod mene ništa ne ide uobičajenim tokom,k'o kod svog normalnog svijeta,tako ni kvarovi na Furiji nisu uobičajeni.
Kad god sam mjenjač ubacila u rikverc, otključaju se vrata od gepeka..
Koga god sam nazvala za savjet,kažu:
-Nikad čuo!!
Ili čujem smijeh s druge strane satelita..
Ili samo šutnja-vjerovatno je toj osobi bio upitnik iznad glave, velik k'o kip Slobode!!

Jedan prijatelj mi je dao savjet da stavim ciglu na gepek...
Bih ja stavila ciglu,al' ne treba,ona se ne otvore,samo se otključaju..
Maestro od elektrike je u trenu skužio,zamijenio žičicu,tako da sam i definitivno odustala od cigle!

Unosim promjene u svoj život-počinjem od bicikla!!
Polovan auto,
Polovan stan..
Polovna plaća,
Polovan mi je život..
Dosta je...hoću nešto novo!!

Zato kupujem NOVI BICIKL...

A šta ću...svaki početak je težak,ali vrijedi pokušati!

2011-05-26T11:28:00.000+02:00

Još jedan prođe dan..
Još jedan rođendan..
Neću biti patetična,ali iskrena hoću.
Svojim prekrasnim željama,za koje sam sigurna da su od srca,obogatili ste me!
Neke želje se ispune odmah,neke kasnije,neke nikada,ali važno je željeti.
Velika ste mi podrška i zato svima puno hvala!
Hvala i mojim kolegicama i kolegama s posla,koji su svoje želje usmjerili na moje konkretne probleme,pa ako ispunjenje ovisi o njima,sigurna sam da će se neke ubrzo ostvariti!

HVALA OD SRCA!

PREVIRANJA

2011-05-18T20:14:00.000+02:00

Taman sam odlučila da više neću pisati blog,nakon što mi je blogger upropastio čestitku za dragog prijatelja,a onda sam se, ipak, predomislila..
Htjedoh reći da sam se predomislila,jer blog dođe kao neki dnevnik,a papir svašta trpi...a onda se sjetih da virtuala nije papir,ali ipak me ona jedina trpi..
Drugi nema tko..
Vi,koji čitate,niste primorani na to-kliniknite na dalje..
Moje okruženje ne vidi ove moje patnje,možda ne svojom krivicom.
Uglavnom se sklonim da me ne trpe...a ako baš moraju,nastojim biti blaga.
Zato sam odavno postala lager za tuđe brige i probleme.
Teško je to očistiti najednom...
Pokušavam podići razinu razuma,ali valjda sam dosegla granicu mogućeg.
Pokušavam i neke stvari pokrenuti s mrtve točke,ali njima se,izgleda,sviđa tu,pa ni mrdac!
Kapne po koja kapljica iluzije,ali se otkotrlja negdje u nevidljivo i beznadno,rasipajući se u nevidljive atome.
Onda opet iz početka,sa istom prazninom.
Gledam ljude oko sebe...
Ali uzalud pogledi,uzalud riječi,svatko je u svom oklopu nekakvih jada,neke svojevrsne patnje,kao da je to modni hit!!
Slegnem ramenima,pognem glavu,slušam i....šutim.
Kad ključ na vratima dvaput klepne,ne mogu zaustaviti suze...to je moje uplakano carstvo.

Vrištala bih...
Urlikala...
samo....nedostaje mi glas...

Nadam se da ću jednom, ipak, uspjeti biti samo običan čovjek,dostupan svakom razumnom ljudskom biću.
Tu razinu još nisam dokučila..

ZA PRIJATELJA!

2011-05-12T09:49:00.000+02:00

Nek' ti je sa srećom!!
Ako ima neki san, samo tebi znan, neka ti se ispuni na današnji dan.
SRETAN ROĐENDAN!

TITO

2011-05-05T09:57:00.001+02:00

Ovih dana,posebno jučer-4.5.-na fejsu,cijeli dan mi je u "gostima"bio drug Tito!

Već mi je ,iskreno,postalo malo zamorno.
E sad,ne pišem ovo kako bih bila neka veličina,već znate i sami,kako sve,čega ima previše,pomalo dosadi!
Iskreno,eto, ne mogu svaki dan jesti kobasicu ni kulen...
A ni sarmu!
U vrijeme Titove bolesti,radila sam u Kl.centru u Ljubljani,samo kat niže.
Nakon godinu i pol dana bez posla i bez mogućnosti da obavim pripravnički staž-vjerovali ili ne!!-meni je dobitak posla,bez položenog stručnog ispita, bio ravan dobitku na lutriji!
Kad ste mladi,kao što sam ja tada bila,svejedno vam je što se oko vas događa,jer cijeli svijet gledate kroz ružičaste naočale.
Drug Tito bolestan,pa šta...star je!
Za mene su, tada, već debelo stari bili i oni sa 35-40 g....mislila sam što ne idu u penziju!
Nisam u toj njegovoj bolesti vidjela nikakav problem!
Stalno se po tv-u vrtilo kako je bolje,čak dobro..pa si mislim šta su dosadni,stalno vrte jedno te isto,nek' malo puste filmove!
Došao i taj,"sudnji dan",odjednom, kao udar groma iz vedra neba:
UMRO JE DRUG TITO!

Sjećam se Lilića,kad je to pročitao!
Taj tren sam pomislila:
-Ajoj,šta ću sad...samo da ne izgubim posao!
Još nisam imala stručni ispit položen, pa me bilo strah..
Onda je nastala opća konfuzija,viđeno mojim očima.
Najprije,priče i nagađanja da je on odavno umro,samo da se to nije smjelo objaviti iz političkih razloga,pa da to ionako nije on,zbog ovih i onih dokaza,itd!
Ovaj "itd" mrzim,ali morala sam ubaciti,jer je takve petljanije bilo, pa sigurno za jedan dobar vlak od Triglava do Đevđelije i opet pitanje,bi li sve stalo!
A čovjek samo umro,čemu frka!?
Gledala sam prijenos sahrane preko tv-a.
Tada,vidjevši svu silu stranih političara,posebno Kennetha Kaundu,predsjednika Zambije,kako briše suzu,shvatila sam koji je ugled Tito,zapravo,imao!
Iskreno,nekako sam bila ponosna,pa mi nije bilo jasno zašto ljudi plaču!
Ništa nam se ne može dogoditi,eto,nas će cijeli svijet čuvati,koliko nas vole i poštivaju,kad plaču za našim drugom!
A i ja ću sigurno raditi-to je najbitnije!
Kasnije se,kao što ste i sami okusili,ispostavilo da smo krhki i prhki,kao stari, isušeni keksi...
A taj svijet,u koji sam vjerovala,zapravo je samo hrpa licemjera i interesa!!
Sad,šta je-tu je!
Protivim se tomu da se prošlost podcjenjuje,ali i ni da se precjenjuje!
Ne zaslužuje ni jedno i ni drugo!
Realna teško da će ikad biti,sve ovisi kakvi ju povijesničari budu pisali.

P.I.Čajkovski je rekao:

"Žalim prošlost, nadam se budućnosti, nezadovoljan sa sadašnošću - to je moj život."

MOTORIJADA...

2011-05-03T23:33:00.001+02:00

8.MOTO SUSRETI U SLAV.BRODU

(Kliknite na sliku!!)

Oduvijek su mi vožnja motorom i motoristi izazivali strah i strepnju.
Ali,od kada se susreti organiziraju u mom gradu,promijenila sam mišljenje!
Organizacija je bila vrhunska svih ovih godina.
Zabave,ića i pića beskrajno puno!
Adrenalina najviše ...
Motoristi su prošle godine Brodskoj bolnici darivali posteljinu i još neke potrepštine,što je svakako dobro došlo!
Hvala im!
Ako ste željni dobre zabave,još boljeg provoda,dođite!

Početak je 6.5.u 8h do 8.5.u 19h!
Ostale inf.dobiti ćete klikom na link iznad slike!
DOBRODOŠLI!

1.MAJ-SVIBANJ....

2011-04-30T13:06:00.001+02:00

Plavi se Jadran talasa...zanosno, oduvijek, i vrlo primamljivo!!
Ako cijene ne odu gore..hahahahaha!!
A već jesu...odavno!
Tako će za većinu nas plavi Jadran biti mislena imenica,ako imenjakinja ne prestane talasati!!
Dakle, talasanje nije baš uvijek poželjno.
Opet,kako kome i kako kad,ovisno o potrebi.
Neznam hoće li nas ovaj radnički blagdan nadahnuti na promjene na bolje...
Do sada nije baš pokazao neki veći efekt i, da nije bilo graha,imam osjećaj da se za njega ne bi ni čulo...hehehehe!

Morali bi biti odlučniji..

Čestitam vam Praznik rada!

DAN POSLIJE..

2011-04-26T11:30:00.000+02:00

Danas, od ranog jutra,osjećam se nekako...šeprtljavo.
Vjerovatno me blagdansko žderanje utuklo do kraja.
Dobro,nije baš do kraja,ima do tada još dug put,bar ja mislim,ali iskreno priznam da od danas više ne vjerujem u te zeke,piliće i jaja.
A dugo mi je i trebalo...čak predugo!

Prvo,moj zeko mi se uopće nije javio.
Neznam jesu li mu bile prevelike uši,pa nije mogao ući u moj stan,ili je svratio kod neke mlađe gospojice, a možda mu je ponestalo materijala??..
...ili je možda zalutao negdje u putu..
Bilo bi pošteno da je lijepo rekao da se ne snalazi,posudila bih mu GPS!!
Ovako me ostavio bez poklona...!

A što sam ja i očekovala..pa ni zečevi nisu što su nekad bili!!

Od pilića se nisam ni nadala,mladi su...

Kokoške k'o kokoške...uvijek kalkuliraju bil'-nebil'?!?
Čak i sa Đoletovim Strašnim Pijetlom manipuliraju,kad sa njima ašikuje.
-Ako odma' pristanem,reći će da sam laka!
-Ako potrčim,mog'o bi odustati!
-Najbolje da se potepem...i padnem!

Tako ja konačno shvatih da je najbolje držati se one narodne:

Uzdaj se u se' i u svoje kljuse...ako ga imaš!

SRETAN USKRS

2011-04-23T13:36:00.001+02:00

Svojim dragim prijateljima,
prijateljicama,
znanima i neznanima,
svima...
svima,pa i njima,
želim
SRETAN USKRS!

BLA,BLA.BLA..

2011-04-18T12:08:00.002+02:00

Zamorile me moje sive stanice...čini mi se da su promijenile gensku boju.

Svaki dan prvo imam ideju za pisanje,ali spriječi me neki zvuk telefona,ili neka iznenadna obaveza...razlozi,koje čekam da dođu,kako bi bili nijemi svjedoci mojeg NE!!

Oko mene sve puno košmara,tjeskobe..ja bih da pobjegnem,ali me vuku za rukav i viču:
-Slušaj me!
Daj-nedaj..!!
Uzmi-ostavi..!!
Pamti-zaboravi !!
Griješi-oprosti!!
Glasno-tiše!
Malo-više!
..i tako u beskraj....

...a ja???
Slušam i šutim...
Samo katkad slegnem ramenima od bola i tereta i pomislim:

-Zar je moguće da ne znate,da nema zime,ne bismo znali koliko je proljeće lijepo!?

RITUALI

2011-04-02T13:24:00.002+02:00

Negdje sam pročitala da Kinezi jedu pse i puno pljuju.Neznam je li to kod njih zbog pasa,ali znam da bih tu teoriju mogla pobiti i to pravim adutima.
Kod nas se ne jedu psi,bar ne koliko ja znam,pa se pitam zašto naši muškarci pljuju okolo,ne gledajući ni vrijeme ni mjesto!?
Naučili od Kineza???
Ne vjerujem,jer u u ovih svojih 52 ljeta,jeseni,zime i proljeća života,vidjela sam pljuvače svih starosnih doba,različitog stupnja obrazovanja...dakle svih fela.

Šetajući danas,malo sam promatrala ljude oko sebe,volim to.
Možda je to fetiš,ko zna,ali može se svašta zanimljivog vidjeti.
Ipred mene su išla dva dečkića-12-14g.i nešto mudro raspravljala.
U jednom trenu,jedan od njih, da bi dojam njegove misli bio efektniji,okrene glavu udesno i pljune u dalj!
Da je samo samo malo desnije zakovrnuo glavu,njegova pljuca bi tresnula ravno u mene.
Promijenila sam smjer hodanja,jer jedino tako mogu izbjeći taj "strasni" čin,moleći Boga da ne naiđem na neku drugu skupinu i tako dođem kući popljuvana,ni kriva ni dužna...

Taj tren sam pomislila:
-Ma koji je vrag tim muškima!?
Bezbroj puta sam imala priliku vidjeti ih,dok su zapišavali ograde ili bandere,kako usput taj čin zaslađuju pljuvanjem u drugom pravcu...
Samo nisam otkrila odnosi li se taj ritual i na pišanje u gaće..
Na koga li misle tada???
Na tzv,prijatelje?
Na punice??
Na susjeda,koji sa ženom pije kavu??
???
Ili je to samo još jedan ritual muškosti,na koji im nitko nije skrenuo pažnju da može biti pogibeljan po slučajne prolaznike!?
Pljuvanje je, ponekad, poželjan čin:
-Ne urek'o se,kako je lijep,puj,puj!
-Zašto pljuješ okolo po meni!?
-Pljuni, pa zaljepi!
-Ovime si mi mi baš pljunuo u lice!!
Ima toga još,ali ipak,čuvajte se da ne ostanete popljuvani,na ovaj ili onaj način!

STVARNOST

2011-03-23T00:57:00.000+01:00

Martin Luther King, Jr.
"Odbijam da prihvatim uvjerenje da su se ljudi toliko tragično upetljali u bezzvjezdanu ponoć rasizma, da svijetli dolazak dana mira i bratstva nikada neće postati stvarnost."

Ovih dana sam u košmaru,kao i većina vas,toliko da ponekad pomislim da je svijet totalno poludio.
Potresi u Japanu i katastrofa koja trese tu zemlju,izaziva jezu.
Moram priznati da se osjećam ružno,kad sjedim za kompom,napr.otvoren fejs,i tema Japan-traži se lajk!
Ne mogu lajkati,ne sviđa mi se situacija,a sama ne mogu ništa učiniti.
Čitajući pismo profesorice,koja tamo radi,ostala sam zadivljena stanjem duha tih ljudi:

'Ukoliko nekome u stanu dođe voda, ljudi stave vani natpis tako da i drugi mogu doći napuniti svoje vrčeve i kante. Dijelimo to što imamo: vodu, hranu i grijalicu... Nema krađa, pljački, guranja u redovima...', piše u dirljivom pismu profesorica iz Japana.
Možemo li se pohvaliti takvim razborom uma??
Možemo!
Okusila sam nevolju i znam da ima ljudi,koji su spremni pomoći.
Ali ima i onih,koji naočigled,uživaju koristeći nemoć.
Krade se u miru,u ratu da i ne govorim..
Surova istina,ali istina.

Ali RAT!?
To mi je najteže prihvatiti.
Razumijem svjetske moćnike,kojima je "crno zlato" bitno,ali ne prihvaćam da to treba rješavati pod izlikom da bacaju bombe,granate,rakete,ili što već,da bi drugi narod živio DEMOKRATSKI!!
Pametan čovjek koristi pregovore,budala koristi silu!
Ne bih se igrala političkog analitičara,nisam kompetentna,ali nekada pomislim da sve ono što se javnosti servira,nema veze sa istinom.
Motivi su neki drugi,ali jedno znam-naš prijatelj Boljun je u pravu,kad je napisao:

rat bi stao
kad bi svatko znao
da majke
i sa suprotne strane
imaju suze slane

ali oni

koji o miru odlučuju

teško suze izlučuju

***********************************************
Privatno,moja situacija je klimava.
Dala sam stan u prodaju ili zamjenu za manji,uz nadoplatu,pa ako iskrsne povoljna prilika..
Ali,kako su mi stalna pratilja neprilike,sumnjam da će se to ostvariti...bar ne željenom brzinom.
A kako bude...

MOJE VRIJEME

2011-03-01T13:07:00.000+01:00

Dobar dan,dobri ljudi..

Skoro svaki dan mi padne na pamet da bih mogla napisati ovo ili ono,ali onda neka klapna u mozgu padne i ja odustanem.
Svašta se izdogađalo u zadnje vrijeme,uglavnom stvari nisu osobne,onako baš osobne,ali nisam mogla sebe izuzeti,jer sam smatrala da moram sudjelovati, bar verbalno,ako nikako drugačije.

Kod mene sve stoji,kao da se život mumificirao.
Ne pomiče se ni na bolje ni na gore.
Neznam je li to dobro,jer jednom će se nešto pokrenuti,a kako će tad biti,bumo videli..
Strah me samo da ne bude,kao što sam napisala na svom statusu na fejsu,da će ovo jednom biti "lijepi i dobri dani"..
Trenutno to nisu..
Već dugo,zapravo, nisu ..
Netko mi je na predhodnom postu napisao u komentaru,da pišem gluposti..uglavnom..hehehehhe!
Vjerovatno je u pravu sa svog kuta promatranja.
Ali nisam kriva što mi se život sastoji, uglavnom, od tih glupih nijansi.
Te gluposti su mi jako pomagale da preživim,da preskočim neke barijere,da "provarim"život,takav kakav jest.

Malo sam pretjerala sad...napisano izgleda previše sentimentalno,mada to ne doživljavam tako.
Stvarnost mi je, u zadnje vrijeme,bila više borbena,nego mirna,ali to kod mene spada u radni staž života.
Bitke sa bankom, t-comom, svakodnevicom..uglavnom su obilježene mojim pobjedama,ali rat još nisam dobila.

Trgovina je moja loša strana..lakše mi pokloniti, nego što prodati!
Auto još čeka kupca...
Zainteresirani su skeptični.
Pitaju zašto tako dugo stoji,sumnjičavo pitaju je li ispravan...ali ni ne daju svoju ponudu cijene!
Stoji auto,ali i moji dugovi...to je ono što mi je najveći teret sada..

Čekam..
..svojih pet minuta..

14.2.2006-14.2.2011.g.

2011-02-14T08:36:00.002+01:00

5 godina..
Prvih 5!!!
Svašta sam pisala do sada..
Šta li ću tek pisati,kad porastem...???
Želim da vam svaki dan, vama netko drag, kaže da vas voli.
Ali, potrudite se i sami to što češće reći...
VOLIM VAS SVE SKUPA!

OTKRIĆE

2011-02-04T21:41:00.000+01:00

Ova priča će biti o tome kako se može zaraditi plaća a da ne moraš nužno znati raditi posao,za koji si plaćen.

Naime,u dijelu odjela,gdje radim,već par godina nema tople vode!

Preuređivala se bolnička kuhinja,neko zavrnuo ventile,i više niko nezna ni gdje su,ni koji su,a niti kako se odvrću..ili nešto deveto,neznam ni ja!

Nakon naših silnih intervencija ,ovih dana se krenulo u otkrivanje "kvara".
Ali, kako stvari trenutno stoje,nema tu pomoći,osim ako ne pozovu vidovitog Milana,a mislim-jedino im on može pomoći!
Jedna od njihovih metoda, vjerovali ili ne, jest da se pusti da curi voda iz svih pipa,koje u tom dijelu postoje!
Tako je počelo prije 4 dana..
Curila voda,curila..ja slušala,slušala,pa mi do*izdilo i i zavrnula pipe!
Danas postupak isti,s tim da nisam mogla unatoč silnom trudu,zavrnuti pipu,jer je majstor bio ljut zbog mog prethodnog postupka zavrtanja,pa je skinuo kapicu,kojom se zatvara.
Obavijestila sam svoju šeficu,šefa...ali majstor je majstor i tu nema boga!Kad majstor veli da je to tako,onda je to tako-amen!
Ipak,pokušavala sam ga preveslati,makar platila glavom,jer to su silni kubici vode,koju svi plaćamo.
Silno sam se trudila zavrnuti šaraf,koji je virio,ali nije mi baš išlo.Pomislila sam da ću sutra,kad krenem u noćnu,ponijeti kombinirke i zatvoriti vodu,pa nek' puca!
Kad sam krenula kući,sjetim se da kolegicama nisam ni riječ o tome rekla,pa sam se vratila.

Jedna kolegica izađe samnom da vidi,i dok smo pričale o tome,ona otkine komad papira za brisanje ruku,uhvati taj šaraf i ..klik-ne curi više...
A ja se toliko patila 12h!
Prst mi se ogulio od pokušaja zavrtanja..ah,ah!!

Savjet:-Uvijek sa sobom nosite rolnu,ili bar komad papira za brisanje ruku,to je novi univerzalni alat za kućne popravke!!

GLUPOSTI

2011-01-24T23:40:00.000+01:00

Najprije,hvala vam svima na podršci..
Hvala iz srca..veliko i neizmjerno hvala.
Na ovaj ili onaj način,život se nastavlja.
**********************************
Danas me nazvala mama od moje Male prijateljice i najavila dolazak nakon kontrole kod liječnika.
Desetak minuta nakon poziva,čujem kako je neko dva-tri puta lupio o ulazna vrata.
Kako je naše druženje uvijek vezano za neke šale i međusobne smicalice,tako sam i ja ovaj puta reagirala.
Došla sam do vrata i,želeći ju nasmijati,počela sam vikati:
-Ljudiiii!
-Upomoć!
-Lopovi!
-Zovite miliciju!!
Otvaram vrata istovremeno..
S druge strane tišina... samo je stajala sa partvišom gospođa,koja čisti stubište..
Gledala me u čudu..
Vidjevši njen pogled,nisam se mogla zaustaviti od smijeha,iako sam se silno trudila da objasnim..
Mada,iskreno,neznam bih li i ja povjerovala,da sam čula takav glas,kakav je moj..
Možda je promijenila mišljenje,kad je nakon dvije minute čula moje ime iz prizemlja.
Bila je to moja Mala prijateljica.
Da je došla samo pet minuta prije,ne bi bilo ove priče..

Iskreno,ako i nije,nije me briga... ali neću joj to reći..

29.12.1981.g.-2.1.2006g

2011-01-03T23:47:00.005+01:00

MOM SINU...
NAKON 5 GODINA

Sve ove godine,od kada pišem blog,u ovo vrijeme razmišljam o jednoj te istoj temi,o kojoj nisam mogla do sada pisati...
Vrijeme je to kada svi slave,a ja bih najradije urlikala...i urličem,ali sama sa sobom.
Ne želim ljude ometati svojim bolima, njima nije do toga,a uostalom,svatko ima nešto svoje.
Tako vam se ja uvučem u svoju jazbinu,kopam po sjećanjima.
Nekada zbog njih plačem,nekada se smijem,a bude i trenutaka kada ne osjećam ama baš ništa,ali osjećam tegobu zbog toga.
Najlakše mi je samoj,sve drugo mi je napor i to napor u pravom smislu,skoro fizički.
Najteže mi je kad me ljudi slučajno vide i onda pitaju šta mi je!?
Da se ljutim?!
Iskreno,naljuti me to pitanje,ali šta da radim...odgovorim samo:
-Ništa!Sve ok!
Onda zaključe da mi je teško samoj...
Ali ja se ne osjećam ni da sam sama, ni osamljena...
Samo mi je oduzet moj san,moj životni cilj,moja nada..
Zapravo,živim životom smrtnika...na ćupriji dobiješ,na mostu izgubiš.
Ono što me održava,daje mi snagu da koračam,jest svaki trenutak proveden zajedno,posebno zadnji..

Naime,pred Božić 2005.g.stanje mog sina se toliko pogoršalo,da sam shvatila da dolazi brzo kraj.
Onaj tren kad sam ga vidjela da od sobe do kupaonice,a to je metar i pol,leluja dok hoda i brzo se hvata za zid,shvatila sam da se više ne mogu ni tren maknuti iz kuće..
Glavna sestra mi je rekla da ostanem kod kuće koliko god treba-HVALA JOJ DO NEBA!
Drugi dan Božića je završio u bolnici,dobio transfuzije,punktiran,tako da smo Novu 2006.g.ipak dočekali doma,zajedno.
Ipak,stanje se samo na tren popravilo, sve je teže disao,uz pomoć išao do wc-a,neprestano na kisiku...i razgovori,beskonačni razgovori i dan i noć..o svemu i svačemu..
2.1.2006.g je bio vrlo loše,ponudila sam mu odlazak u bolnicu,ali kako je bio vezan za dom,bila sam obazriva..željela sam da odluči i da to bude njegova volja.Kod kuće smo imali svu potrebnu opremu...

Tada nam je u posjetu,na moj poziv, došao pok.dr.Z.Perušinović,jer je u njega jako vjerovao i tu je pala odluka da, ipak, ide u bolnicu..
Nakon dva sata patnje,jedan tren se okrenuo i samo rekao:
-Mama jako te volim!
-I ja tebe,sine..!
I otišao..nakon 24 godine života.
Taj naš oproštaj mi daje mir!

Da me sad vidi kako plačem,dok ovo pišem,zvao bi moju prijateljicu i molio da me smiri,jer nije podnosio moje suze.
Zbog toga sam se silno trudila sve godine njegovog liječenja da ih ne vidi.

Život je neobično i nepredvidivo putovanje.
Ponekad mi se omakne pitanje:-Zašto?Zašto baš mi,zašto moj sin?
Ali,samo ponekad..
******************************

Do viđenja, dragi moj, do viđenja.

Ljubav nam mili u grudima spava.

Ništa ovaj rastanak ne mijenja,

Možda novi susret obećava.

Do viđenja, mili moj, doviđenja

neka ti tuga obrve ne svije.

Umirati nije ništa nova

niti živjeti baš ništa novije.

Jesenjin

2011....

2010-12-30T11:36:00.002+01:00

Puno puta sam vas rastužila...
ponekad rasplakala..
možda i naljutila..
nadam se,ponekad i razveselila..
Samo da znate da to planiram i u sljedećoj godini!!

Sa svojim jednim srcem, dva oka, pet litara krvi i 206 kostiju želim vam sve najbolje u Novoj godini!!!

BOŽIĆ JE..

2010-12-23T20:01:00.000+01:00

DOBITAK..HM!?

2010-12-15T19:17:00.000+01:00

Već par dana imam stalno društvo,svoju najdražu prijateljicu,petogodišnju Ivanu.

Sa njom nikad nije dosadno,a usput se potkrade i veliki broj događaja,pa se često rasplačem..najviše od smijeha.
Danas je bio lijep,sunčan, zimski dan,pa smo krenule zajedno u trgovinu po neke kućne potrepštine.

Prije toga izvadi ona iz džepa neku lovu i daje meni.

Nisam htjela uzeti,to su joj roditelji dali za džeparac,pa smo se dogovorile da će si kupiti neki slatkiš.
Kad smo došle do cilja,nastale su muke što kupiti za 50 kn!?Ponuda velika,a love malo...i tako malo pomalo,na kraju se dogovor sveo na jednog malog konjića iz crtića od 15kn.

Kad je trebala izvaditi lovu,od nje ni traga ni glasa..pomislila sam da je to,ipak,ostalo doma,pa se nisam brinula.

Krenule smo kući,i usput,trčkarajući za njom i smijući se njenim upadicama,potepem se o neku vrećicu.Nije daleko odletjela,jer je nešto mekano bilo u njoj....sagnem se da pogledam,kad u njoj dvije štrikane kape,nove novcijate!

Kako smo na ulici bile samo nas dvije i nekih desetak metara ispred nas jedna gospođa,koja se očito vraćala sa pijace,zovnem tu gospođu,misleći da je to njeno.

Žena je negirala,pa smo mi posvojile nađeno:jedna siva,manja,i jedna crna, veća kapa...

Prvi puta da sam našla nešto,nije bogzna što,ali nađeno..hej?!
Meni za badava...pa skoro nevjerovatno!!

I bilo je...

Šta mislite,jesmo li našle lovu kod kuće??

DJECA..

2010-11-26T08:38:00.005+01:00

Jeste li ikada primijetili kako je glas djeteta oko 200 puta glasniji od glasa odrasle osobe?!!

Jednog se dana otac vratio s puta i našao svoje dvoje djece kako spavaju u krevetu s mamom.

Tu noć spavao je na kauču, a ujutro nakon što su se izljubili rekao je svojoj djeci:

-Ako baš želite, spavajte s mamom dok je tata na putu, ali kad znate da će se te noći tata vratiti kući,molim vas spavajte u svojim krevetima...

Kad se idući put vratio s puta, supruga ga je s djecom dočekala na aerodromu.

Dok su čekali prtljagu među gomilom ljudi, jedno od djece reče:

-Imamo lijepe novosti...

Dok si bio na putu nitko nije spavao s mamom...

NOĆNA SMJENA...

2010-11-12T14:06:00.003+01:00

Prvo:isprika jer sam stavila post,ali sam ga izbrisala,jer je slika bila slabo i vidljiva i čitljiva.
Ali nisam mogla izbrisati informacije o postu,koje vam je google poslao…shit!!
Nema veze…
Drugo:bein odgovor na predhodni post je točan.Tu meksičku tikvicu sam dobila od kolegice,prvi puta sam ju vidjela i probala…super!

A sad o svakodnevici.

Noćas,u pauzi posla,kolegice i ja smo komentirale o produljenju radnog staža ženama.

Dotakle smo se svoje struke.

Zamislite da se za vas skrbi medicinska sestra od 65g..!Osobno si to ne bih poželjela,a niti vama!!

Uz to,nadodala sam,da kako li će tek biti mlađim kolegicama raditi sa starim babcima,teško prilagodljivim promjenama,slabog vida,sluha,zadrte…hahahhaaha!

Sve to ne mora doslovno biti tako,ali vrijeme ipak donosi neminovne promjene svakome od nas…
Pokušala sam zamisliti sebe,pa sam kolegici,s kojom trenutno radim,rekla da neznam šta će samnom!?
Nasmijala se i rekla:
-Ne brini,lako meni s tobom…Čim dođeš na posao,promjenit' ću ti pelene,oprati zubalo,dati terapiju za tlak..!!
-A 'oćeš li mi zapaliti cigaretu!?

-Naravno,samo moram dežurati da se ne zapališ…!!Hahahahahaha!!

A kako kronično imam problema sa probavom,druga kolegica nadoda:

-Ma,neće njoj trebati tablete za tlak,već čepići za stolicu..!

Neznam kako će druge,ali noćas sam saznala da sam zbrinuta,meni je budućnost osigurana!!

Znate,nikada nisam na pravi način zahvalila svojim kolegicama na suradnji,toleranaciji,razumijevanju…na svakom osmijehu,koji su mi izmamile, kad mi se plakalo,kad sam imala osjećaj da bih urlala od bola..!

Hvala im što su šutjele samnom,kad mi se nije pričalo…

One su dokaz da je veličina čovjeka u tome da razumije!

KVIZ

2010-11-09T15:40:00.003+01:00

Nagradno pitanje:
Šta je ovo na slici?
A nagrada onom,tko otkrije, jest da ode,kupi,pripravi sebi za jelo i proba...stvarno doooobro!!

ŽIVOT JE TO...

2010-11-02T08:22:00.004+01:00

Kakav vikend..ovih dana smo svi bili okupirani grobljem,posjetama svojim najmilijima,nošenjem cvijeća i svijeća,sve za "dobrobit"pokojnika.
Neki od vas su mogli vidjeti na mom profilu na FB, kako je to bilo u Slavonskom Brodu.

Uz cestu prema groblju postavljeni štandovi sa balonima,šećerlemom,igračkama,halvom...svega kao na vašaru!

Da su bili tamburaši,dojam bi bio potpun!

Samo se pitam zašto ih nije bilo!?
Pa neki od pokojnika su, sigurno, voljeli dobro zaigrati i zapjevati,malo pociknuti,pa za njihovu dušu...
Vraćajući se iz noćne smjene,imala sam priliku vidjeti nekoliko aranžmana za groblje,sve veći od većeg.
Jedan je bio toliko veliki,da mislim da je duži i od najveće grobnice.
Na moj upit šta je to,jel' do za Ginisa,odgovor je bio:
-To su TAKMIČARSKI aranžmani!

Parada kiča..
*************************************************************************
Ipak,mi smo još živi,zar ne!?

Kada počinje život ?

1) Prema rimskom pravu život počinje rođenjem...

2) Prema katoličkoj crkvi život počinje začećem...

Ustvari, život počinje kad se djeca odsele, a kućni
ljubimci uginu...

ČEKAJUĆI VLAK..

2010-10-23T18:32:00.003+02:00

Predstavljam vam svog novog poznanika.

Pravio mi je jutros društvo,dok sam čekala vlak iz metropole...

Odmjeravao on mene,pa ja njega,pa opet on mene...i tako nekoliko puta.

Onda ja korak bliže,pa klik!

On ni da mrdne,osim što me malčice odmjeri okom.

Izbrojim do deset,pa opet jedan korak i klik...i čudo jedno,samo je otresao glavom,čini mi se da je rekao:

-Ne smetaj!

Odvažila sam se na dva koraka bliže, klik je bio samo jedan,ali on je mudro zavukao glavu u perje,dajući do znanja da se neda omesti,jer konačno želi uživati u sunčanom jutru.

Onda sam i ja odlučila da ću ga ignorirati,pa smo tako jedno kraj drugog stajali desetak minuta,sve dok se razglas nije oglasio i najavio dolazak vlaka.

Pogledala sam ga,mahnula mu,zahvalila na šutnji...on je samo odgegao pola metra dalje...

Vjerovatno čeka neki drugi vlak...i neko bolje društvo.

PREPORUKA

2010-10-16T16:28:00.005+02:00

Ovih dana me boli glava i to jako..zbog mnogo stvari!A tako bih rado da mogu reći da me boli k...olac,ali..

Pozabijani su mi čavli na sve strane moje stvarnosti.
Neki su toliko dugo,ali ih ni hrđa nije izjela,toliko su jaki..

Vratio se Sin Razmetni,kao Spasitelj,valjda misli da to i jest.

Taj korak je pravi dokaz da je na ovom svijetu sve relativno,samo ljudska glupost jest apsolutna!

Zbog tih i takvih ljudi,plaćamo ceh u svim sferama života,a najviše ponižavamo sebe inerntno prelazeći preko svega što nam čine.

Znamo li da je demokracija vladavina naroda?

Pa jesmo li mi narod!?

Mene su roditelji učili da prije i poslije jela treba prati ruke,ali imamo li šta za jesti!?

Ako sad i imamo,uskoro neće biti.

Uz to,stalno kolaju priče kako smo pokradeni, a imena lopova se ne znaju.Tu i tamo bude neki,koji je pridržavao ljestve,tek radi dojma i političkog mira.

Ako to "institucije,koje rade svoj posao" ne mogu,ja imam prijedlog-KRENIMO U LOV NA MUHE,ŠTO VIŠE TO BOLJE!

Negdje sam pročitala da su one najbolji obavještajci-ODMAH OTKRIJU,ČIM NEŠTO ZASMRDI!!

KAD TE KRENE..

2010-10-05T18:25:00.004+02:00

Današnja priča počinje od kraja,jer ako počnem od početka dana,bit će mi malo memorije dva Bloggera!!

Zamolim svog prijatelja da me odveze u BiH,da si kupim cigarete.

Malo kiši,ali nema veze,sjednemo na skuter i k'o oluja-za desetak minuta smo preko granice,a izbjegne se gužva.

Kupim što mi treba,ali prijatelj je htio još za sina kupiti neku čokoladicu,pa je nekih 5m vozio motor stazom i tu stao pred trgovinom.

Kupili mi svako svoje,izađemo van,kad pred nas policajac!

Visok, naočit,mlad,ali..zubi,mislim, nisu vidjeli zubara još iz rodilišta,a ni tad!!

Kako moj prijatelj pozna svakog vraga,pomislim da ga,možda,Crnozubi treba za popravak kompa...

E, jesam naivna,to sam brzo shvatila.

Zatražio je dokumente ,pogledao...kad ono istekla zelena karta!!Nije istekla,već u brzini,prijatelj uzeo staru zelenu kartu,ali šta je-tu je!

-Pređite,molim vas,na parkiralište-veli Crnozubi.

A onda smo čuli svog "boga":

-50 maruna(maraka) za vožnju po trotoaru

-50 maruna za nevažeću zel.kartu

-50 maruna za parkiranje na tom istom trotoaru

-50 maruna za osiguranje...

..dalje nisam slušala..bilo je još toga.

Ponudimo kompromis-ne može,veli:

-Kolege su tu..!

Ali,pokrenuo je mon0log...i pitanja:

Jesam li ja mama ili "prijateljica..hm!?

Gdje radim,kolika je plaća,radi li ovaj,onaj..sve dok ga nisam prekinula i rekla:

-Čuj,aj' da se lijepo k'o ljudi dogovorimo..može 200kn za tebe,nama ostalo i svako na svoju stranu?!

Uzela vozačku,stavila 200kn..onda je on uzeo-200kn naravno..ali tu stvar nije gotova.

Izvadi kutiju cigareta "da popušimo"....

-Već sam popušila-pomislim ja..ali naglas izgovorim:

-Hvala,žurimo!

A moj prijatelj veli:

-Ma de,'ajd' popuši,ionako se akumulator od motora mora malo puniti..!

Eto kakve sam sreće-u pola sata popuših dvaput..!!

AUKCIJA

2010-10-04T16:19:00.001+02:00

Molim samo jedan klik na ovu rečenicu..!

NASILNICI I PRAVO

2010-09-28T12:28:00.009+02:00

Kad god pomislim da bih trebala pisati o poslu,koji radim,odustanem.Možda zbog pomanjkanja hrabrosti,možda zato što se osjećam usamljeno u svom načinu razmišljanja,a dijelom i zato jer biti medicinska sestra ne znači biti obično ljudsko biće-takva je percepcija ljudi.

Dakle,sestre moraju biti humane,orijentirane na ljudsku patnju,imati razumijevanja,znanja i sposobnosti za kvalitetno obavljanje posla i biti balans između liječnika i pacijenta.Tako bi svakako trebalo biti,ali samo kada bi realnost bila idealno posložena.

Ne smiju biti bolesne,razočarane,sa problemima u obitelji,tragedijama,njima ne smije biti problem plaćanje kredita,režija,školovanje djece,bolest djece...

...i to je samo dio svakodnevnog života,od kojeg nisu izuzete...

Medicinske sestre,koje to srcem jesu,taj posao rade iz ljubavi-sve drugo je iluzija.Bolnica je akumulator ljudske patnje,pa sestra tu stavlja sve ispred sebe same.

Bolesnici imaju svoja prava,i trebaju ih imati.

Ono što mene boli jest imaju li sestre prava!?

Neznam je li za povjerovati,ali NEMAJU IH!

Na papiru udruga,sindikata i komore,ima tako mnogo ispraznih stavki,koje ničemu ne koriste,a najmanje tome da zaštite ovu struku.Članarine su velike,neke su OBAVEZNE,poput komore,a služe samo zato da svakih 6 godina napišu licencu,bez koje medicinska sestra ne može obavljati svoj posao.

Ali,neću o tome...

Slijedi priča:

Na vrata jednog odjela pokucao je jedan gospodin,koji je zatražio pregled.Sestra ga je uputila na Hitan prijem,gdje se, inače, obavljaju pregledi pacijenata!

Dakle,nije ga odbila,nije mu prigovorila,samo ga je uputila na mjesto gdje se to radi!

Gospodin je bio nezadovoljan što ga se nije uslužilo onako kako je on to zamišljao,toliko da je prebio sestru i zaštitaru izbio zube!!

E sad,dok ovo pišem,već vidim upitnik iznad glave čitatelja...ma mora da mu je sestra nešto rekla..!!?Ne bi on to bez vraga,tek tako...!

Uvijek prvo ta sumnja!

Zašto!?

Jer je sestra prva,tu,na udaru!

A bi..!

Ima toga jako puno,ali kada se to događa,sestre i liječnici NISU službene osobe,pa ih se ni ne brani kao takve.Zato se takve stvari ne iznose u javnost,a zbog straha da će ostati bez posla,čak i sestre same šute i ne staju jedna uz drugu, niti ne podnose tužbe protiv nasilnih osoba.

Te tužbe bi morale biti privatne naravi,kao da ih je napao na cesti,a ne na radnom mjestu!

To se zove DEMOKRACIJA,pa je takva i vladavina prava!

Najbolje to oslikava jedan vic:

Pitali vjernici hodžu:
- Efendija, šta je to demokracija ?

Efendija se duboko zamisli i posle duže šutnje odgovara:

- To vam je kao kad se ja popnem na minaret i

odozgo vas imam pravo popišati,

a istovremeno imate i vi pravo da popišate mene!

ROĐENDANSKI POKLON

2010-09-24T12:32:00.006+02:00

Kako je mom prijatelju iz BbR-a ,BOLJUNU,danas rođendan,jako sam razmišljala što da mu poklonim.

Dileme su bile velike.

Cvijeće?!

Ma ne...već smo jednom to poklonili,nema smisla ponavljati.

Premijer je već natočio piće,uslikao ga sa ženskim pusama,poželio sve što bih i ja poželjela dragom prijatelju.

Aribica i Bakica su mi isto oduzele dio...a šta ćeš,sve to ide u životni staž!!

A onda mi sine -pa naš pjesnik živi u Istri,nije baš često u prilici prizalogajiti original slavonsku kobasicu,uz malo slaninice,sitno i tanko narezane,pa još koja šnitica kulena..ma prste da poližeš!Ako se nađe i malo divenice i krvavice,uz domaći kruh,to daje snagu za veću efikasnost u poslu,ali i pjesničko nadahnuće raste!

U to ime mu ostavljam ovaj paket Prve pomoći(šta ti je profesionalna deformacija!?),da ima uz sebe,dok se vozi Istarskim puteljcima,raznoseći poštu ili dok zapisuje stihove pjesama...!!

SRETAN ROĐENDAN, DRAGANE!

TRAŽI I DAT' ĆE TI SE..

2010-09-21T10:44:00.004+02:00

20.7.1969 godine ...

Komandant svemirske letjelice Apollo 11, Neil Armstrong, bio je prvi čovjek koji je spustio nogu na Mjesec.

Nakon toga izgovorio je čuvene riječi:

"Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo".

Ove riječi čuli su milijuni ljudi na Zemlji.

Prije nego će isključiti aparat za komunikaciju za Zemljom, Armstrong je dodao jednu enigmatičnu rečenicu:

"Sretno, gospodine Gorsky!"

Mnoge osobe, koje su tada radile u NASA-i pomislile su da se radi o nekom Sovjetskom rivalu.

Nakon što su pregledali sve liste kosmonauta, ustanovili su da nikakav Gorsky nije naveden u njima.

Svaki put od tada, kada bi se Armstrong pojavio pred novinarima, oni su mu postavljali pitanje da im razjasni značenje te rečenice.

Svaki put, on bi se samo nasmijao.

5.7.1995. u Tampa Bayu, Florida, jedan je novinar ponovo postavio to pitanje, staro tada 26 godina.
Ovaj put Armstrong je odlucio da napokon odgovori.

Gospodin Gorsky bio je već dugi niz godina mrtav, te je astronaut pomislio da je došlo vrijeme da razjasni ovu misterioznu rečenicu.

Daleke 1938. Neil je bio dječak i igrao je bejzbol sa svojim prijateljem.
Lopta je odletjela u susjedno dvorište, gdje su stanovali gospodin i gospodja Gorsky.
Neil je otišao po loptu, i dok ju je uzimao, začuo je kako gospodja Gorsky urla
svome mužu:
"Da ti popušim?!? Ti bi da ti ja popušim, jeli?!? E, pa hoću, ali kad
ovaj klinac u dvorištu bude hodao po Mjesecu..."

********************************************************************************

Ovo sam dobila mailom..nisam mogla izdržati..hehehehehe!!

Gandhi je davno rekao:-AKO NE ZATRAŽIŠ,NEĆEŠ DOBITI...

IN MEMORIAM

2010-09-19T20:12:00.003+02:00

Ne volim politiku,

ne volim političare,

i to nijedne fele..

nema ih ni simpatičnih,ni lijepih...

osim u vlastitoj samodopadnosti ,samoljubivosti, i narcisoidnosti!!

Živio Nik Titanik!!

SKRB

2010-09-15T22:17:00.004+02:00

Ovih dana su me okupirali svakojaki problemi, a nikako da dođe na red nešto,što mislim da zaslužuje svaku pohvalu!!

Potaknuta pričom naše bakice Lomic odlučila sam pokazati da se društvo,ipak,može pravilno organizirati na zadovoljstvo i ponos svih!!

Stari i nemoćni ne moraju ostati prepušteni sami sebi, ne zbog toga što obitelj ne bi brinula o njima,mada ima i toga,već zbog nemogućnosti kretanja,a time i druženja sa drugima.

S ponosom ističem da je ovaj dnevni boravak organiziran u mojoj mjesnoj zajednici,i mada još nisam stigla uvjeriti se u posjećenost,nadam se da su ljudi, ipak, prihvatili da se njihov život ne mora svoditi na četiri zida doma.

Iskreno,čestitam organizatorima na trudu i ideji,svakako je na ponos i dobrobit građana Broda!!

BANKA I JA...

2010-09-11T23:38:00.005+02:00

Priča slijedi,tek da se moji prijatelji-blogeri mogu upoznati sa jednim problemom,a moguće i da ga i sami imaju!

Stvar ide ovako:prije mjesec dana podnijela sam zahtjev u banci za reprogram kredita,koje imam kod njih.a čiji sam klijent cijeli svoj radni staž.
Kako mi se učinilo da se stvar malo previše razvukla i da me vuče ka dnu,odlučim nazvati.

Javi se gospo'n, koji to radi,i ljubazno me pita za bračni status.
Začuđena pitanjem, uzvratim istim:
-Kakve veze imaju moji krediti sa bračnim statusom?
-Gospođo,imate li supruga?!
-Nemam,slobodna sam k'o ptica..zašto?Da me, možda, nećete zaprositi?!

Odbio me,naravno,rekavši:
-Pa, treba vam jamac!

-Jamac!?Otkud vama ideja da žena mora imati supružnika,da isti mora biti nužno zaposlen,pa iako jest,da je kreditno sposoban da bude jamac!?U kojem svijetu vi živite?Nije li jednostavnije da ste rekli samo da mi treba jamac?!?

Mudro je prešutio moju primjedbu,da bi me onda šokirao drugom podatkom:
-Treba vam rodni list,ne stariji od tri mjeseca!!

Kako nisam rođena u RH,nije mi baš taj dokument olako dostupan tako "svjež",a uostalom,u toj istoj banci sam digla tri kredita sa jednim jedinim originalom,koji je svaki puta kopiran,nisam mogla prešutjeti:

-Zaboga,mogu vam dati samo svoju sliku,ne stariju od tri mjeseca...Ali rodni list?Pa nisam se u ovih 50g. pedeset puta rađala!!Da mi ne mislite pelene mijenjati!?Nemojte...za dječije sam prestara,ženske mi već duži period ne trebaju,a valjda one treće neću dočekati-nadam se!Uostalom,vidim da ste radili na mom zahtjevu,ali niste se udostojili obavijestiti me,mada je tražen broj tel.radi kontakta!?

Odgovorio je jednoličnim glasom:-
-Dobro,gospođo,raspitati ću se,pa vam javim..!
-Molim vas...samo da to ne bude oko Nove godine..!
**********************************************************
Vjerujte,samo sam htjela nastaviti biti uredan platiša i dobar klijent,kao što je to bilo sve ove godine,ali zbog situacije,koja je većinu nas,običnih smrtnika,dovela na rub siromaštva,pokušavam svoje stanje prilagoditi situaciji na obostrano zadovoljstvo.

Ali,ako me moja banka nastavi usluživati ovakvom brzinom,moguće da vam se za par mjeseci javim s pozdravom iz neke bajbokane...

KOME TREBAJU CIPELE JOŠ!?

2010-09-07T20:53:00.003+02:00

Dođem s posla večeras,priheftam se na internet,kad ono prvi naslov na tportalu-JAVNE SLUŽBE SE ODREKLE BOŽIĆNICE!

Doduše,odrekla sam se mnogo čega i bitnijeg,ali nekako se ne sjećam te stavke.

Sad neznam radim li u takvoj službi,to ovisi o potrebi,nije uvijek,vjerujte!

Ali kad sam ugledala sretnu i nasmiješenu Spomenku,pao mi mrak na oči,jer znam da tu ima još neka kvaka!

Čim se vrag smješi,nisu čista posla..

Čitam dalje i ne mogu povjerovati..Pa onda još jednom..pa još jednom.

Onda sam stavila cvikere,nisam sigurna jesu li slova dobra.

Doslovno piše ovako:

Sindikati su također pristali da se više ne plaćaju troškovi prijevoza (tzv. cipelarina) do jednog kilometra od mjesta stanovanja.

Cipelarinu smo dobivali mi,koji ne koristimo prijevoz,dakle,koji pješačimo,a putnicima se plaćaju putni troškovi!

E sad ja,koja stanujem blizu radnog mjesta,nemam pravo na to,ja sam se toga odrekla-tako kaže sindikat!Svi,koji stanuju dalje od tog km,oni deru cipele..

Moram priznati da nisam znala da sam tolika "radodajka"!?

Ma šta će meni cipele,mogu ja i bosa...

Osobito kad moj sindikat to kaže,moram vjerovati,pa plaćam ga zato,jel' tako!?

Ili da se potrudim da nekako dokažem da ipak stanujem 1 km i 1 metar dalje!?

Neznam uvažavaju li se katovi zgrade!?

Ako neko zna,nek'prišapne,bit' ću zahvalna!

NAVIGAVANJE

2010-09-04T15:17:00.002+02:00

Danas dođe poziv za kavu!

Prijateljica se vratila s mora,a otud stiže i poklon-navigacija Garmin,poklon od prijatelja!!

Lijepo,reći ćete...a velim i ja-jest stvarno,nije da nije!!!

Poklonjenom konju se ne gleda u zube,a nasparm mog Vivaxa,ovaj Garmin je ždrijebac,a ne konj.

Ali ima nešto u tom cijelom mom životu,neka čudna stavka,koja je uvijek bila tu da stvar nikada ne bude potpuna.

Počet ću od sredine,jer kad bih počela od početka,ne bi bilo dovoljno mjesta.

Da nastavim...

Kad sam imala obitelj,bila sam podstanar.

Kad sam kupila stan,kupljen neki Tutankamonov auto,taljigao se,pa je falila navigacija,za bolje snalaženje.

Kad je Vivax kupljen,crkne auto.

Obitelj se u međuvremenu raspala,spala knjiga na jedno slovo,a to slovo sam ja!

To znate..

Ok!Dođe na red bolji auto...recimo bolji...navigacija krepa.

Na kraju,prijatelj pošalje za bolji auto bolju navigaciju...ali sad je bolji auto kod "doktora na kemoterapiji"!!

Ko će platiti tu terapiju neznam,ali ja znam da nemam,a jedini auto koji imam,jest ovaj virtualni, sa slike.

Zato je navigacija tu,pa ću ukucati put za sreću...možda ju tako ipak nađem..

PUŽEV PUT

2010-08-31T13:16:00.008+02:00

Danas,nakon pljuska,idem svojom uobičajenom rutom-put groblja.

Vrijeme onako..kiselo.

Puše neki prohladni vjetar,po koji tračak sunca iza oblaka…a u mojoj glavi neke čudne misli.

A to što su čudne..pa to nije čudno,bar ne meni.

Pognute glave hodam svojim svijetom i taman da ću još jedan korak napraviti,ugledam još jednog „pješaka“,koji prelazi „cestu“mimo reda,elegantno,lagano gibajući se,sa svom svojom prtljagom.

Zastala sam..i gledala…gledala…i razmišljala.

Odavao je dojam kao da je krenuo na put oko svijeta..ili u neki rat..ili možda ima godišnji…ili traži neki svoj kutak svijeta samo za sebe.

Nije me ni pogledao,kao da me nema…išao je svojim putem,ostavljajući lagani trag sline,možda kao putokaz za nazad,ako ga cilj razočara.

Pitala sam se tko je uopće izmislio da je to kućica!?

Je li to što ju nosi na leđima,nagrada ili kazna?!

Možda nagrada-ne mora tragati za novim domom,ne mora seliti ,ne mora plaćati „kredit“,sve mu je uvijek tu,po potrebi i nadohvat ruke.

Ali…prokleto ali..

Što ako mu je to kazna?!

Uvijek i svagdje mu je na leđima,otažava ga i usporava,ne može ju mijenjati,neprijatelju je više i lakše uočljiv.

Možda je to uzročno-posljedična veza.

Poželjela sam samo na tren osjetiti kako je to biti miran i uporan,mada spor,i makar su me prolaznici čudno gledali,ja sam strpljivo sačekala da prijeđe stazu.

U povratku ga nisam više vidjela,jer on je svoj put nastavio.

A ja?

Još uvijek lutam,tražeći svoj put…

11.STAVKA..

2010-08-22T21:04:00.006+02:00

Danas san na tportalu pročitala 10 najlakših načina kako da vas opeljuše.

Bogami su se za*ebali..nije 10 već 11!!

Osobno istražila tu 11-tu stavku!!

Dakle,stavite svoj auto u oglas na prodaju!Server vam javi da imate ponudu.Krenete u provjeru,kad ono klijent pita,na engleskom,naravno, je li auto još na raspolaganju.

Vi, naravno, pristojno odgovorite da jest.

Slijedi odgovor da je ozbiljno zainteresiran,samo da javite cijenu.

Javljeno!

Ali,uz to,nadodam da što će njemu u UK auto sa volanom na lijevoj strani,uz to auto,koji može i tamo kupiti bez dodatnih troškova?

OdgoVor je bio u najmanju ruku,banalan-u Engleskoj je kupio auto,zbog kojeg umalo nije završio u zatvoru!?Bio je ukraden...

Vidi finog čovjeka...konačno neko vjeruje da smo mi pošten svit,pa želi kupiti moju makinu na neviđeno!

Uz to ne pita šta košta,sve plaća....moje je samo da prodam!

Ma ku'š bolje!

Kakva jesam po naravi,morala sam ja to do kraja istražiti.

Ponudio je plaćanje preko paypala,ali ja sam odlučno odbila!!Inzistirala sam keš na svoj račun i kvit!

Mislite da je bio problem?!

Varate se..!Nema problema,samo da pošaljem podatke..

Danas stignu tri emaila.

1.mail stiže u 11.06, od banke iz Kanade,koja obavještava da je dotični uplatio novac na moj račun,ali radi sigurnosti transakcije novca...bla,bla,bla...moram potvrditi svoje podatke istoj banci,a uz to najprije ispuniti obvezu plaćanja troška od 750 eura preko Western Uniona firmi,koja će preuzeti auto!!

2. mail stiže u 11.08 min.od firme koja se bavi transportom,da ako obavim transakciju novca danas,dolaze po auto 26.8.naravno i da pošaljem pravovaljane podatke o autu..itd!

Sve u ime sigurnosti poslovanja..!!

3.mail je od mog "cijenjenog" kupca u 11.12 min. koji sve to pojašnjava na vrlo argumentiran način...dakle,on je uplatio svu lovu..i za cijenu auta i cijenu troškova,ali ja ću novac moći preuzeti tek kad uplatim onih 750 eura!

Da je meni ovaj tren ne 750 eura,već i 750 kn,učinilo bi me bogatom ženom!!

Napisala sam da se ubuduće potrudi da povede računa o vremenskom razmaku pisanja mailova,bar radi "umjetničkog"dojma-to mu je moj prijateljski savjet!

A ako baš tako silno želi moju Furiu,kad osvane lova na mom računu,dobit će sve,a prijevoz neka plaća sam.

Do tada-sretan mu posao...!!

DOBAR ŽIVOT

2010-08-17T21:32:00.005+02:00

Od sinoć pokušavam nešto napisati,ali mi teme bježe.

Najprije sam htjela ispisati cijeli post suzama o svojim mukama,onda sam shvatila da većina teško ili bar loše živi,pa nema smisla...

Sad vidim da je odustajanje pametan potez,jer sve mi se čini da će biti i gore,kad je Prva dama priznala da oporavak nešto zapinje!

Zamislite-samo zapinje!!

Kakva ironija!

Ako ona kaže da zapinje,to znači da da smo se već duboko strmeknuli.

Ja znam da jesam,za druge neznam...

A onda dalje lijepo piše kako Hrvati žive bolje od Poljaka i Slovaka.

Hvala im što su to napisali,ne bih znala kako dobro živim da mi nije Poljaka i Slovaka.

Jedino još moraju objasniti kako ćemo kupiti kruh od 10kn,kad platimo sve što moramo...ako budemo mogli.

Moguće da će onda reći kako su Hrvati pretili narod,pa ionako mora na dijetu,a to bi poboljšalo zdravlje i umanjilo troškove HZZO-a.

Dakle,dvostruka dobit.

Kad sve to zbrojimo,čini se da će produbljivanje krize biti samo za dobrobit svih nas.

Odgađam svoje žalopojke do daljnjeg...ako preživim,javim se...

GROMOVI

2010-08-06T20:38:00.003+02:00

Uhhh....evo me!

Konačno je prestalo grmiti.

Nije da se baš prejako bojim,da bih morala pod stol,ali da je ugodno-nije!A taman me nazvao prijatelj na skajp, iz jedne daleke zemlje.

Pričamo mi tako,zapravo on priča,a ja se svako malo otresem.

Pita što mi je,jel mi hladno!?

-Ma jok!-velim ja,-samo me svaki ovaj grom malčice iznenadi...!

-Pa izgleda da se niste dovoljno molili!-kaže on.

-Ako je tako,zašto je kod tebe suša?!

-Pa ovdje se krivo mole...hahahaha!-doda on!

Dakle,kako god okreneš,nije dobro.

Sjećam se kao dijete, da mi je otac rekao da to sv.Ilija vozi kočije po kaldrmi(makadamu!), a kad sijevne,to on bičem udari po zraku,da konji brže voze.

Nikada mi nije objasnio zašto on to radi,ali ja sam zaključila da je jako ljut,kad tako vozi.

Jedino sam oca još pitala zašto onda ne vozi po njivama,da se ne čuje ovoliko!?

Sad se mislim,u zadnje vrijeme kad pada kiša,ni ne grmi toliko,koliko pucaju gromovi,pa sumnjam da sv.Ilija nije možda zamijenio bič nečim modernijim.

Puca k'o iz mitraljeza!!

Postoji mogućnost i da su oni grešnici,koji su za kaznu dobili da guraju oblake,pobrkali pravce,pa se sudaraju i svađaju...ko zna!?

Kako je i predamnom put za dovraga,ako dobijem tu službu,onda će garant situacija biti slična...a možda i gora...čuvajte se...hehehehehe!

5-ti ROĐENDAN

2010-08-03T12:46:00.009+02:00

Danas je mojoj Najdražoj Prijateljici rođendan!

5-ti!

Tako malo,a tako puno.

To je moja "kobajage" frizerka,koja mi je pravila đus frizuru.

U tih pet godina nakupilo se dogodovština,mudrosti..svega po malo,za jednu dobru knjigu.

Ako zatrebate svjetlo na kraju tunela,smijeh kada vas guši tuga,pjesmu kada bi urlikali od bola,nekoga da vam obriše suze iskrenom ljubavlju,budite sa njom u društvu!

Hvala Bogu i njenim roditeljima što su je unijeli u moj život!

Draga moja!

Želim ti:

*12 mjeseci bez briga,

*53 nedjelje sreće,

*365 dana bez bolesti,

*8 760 sati veselja,

*525000 minuta lijepih trenutaka

*31 536 000 sekundi ljubavi!

Tako neka bude cijeli tvoj život!

Sretan ti tvoj 5-ti rođendan!.

IME

2010-07-31T16:35:00.011+02:00

Prvi puta,od kada imam internet,a tome ima gooodina,danas uguglam svoje ime,da vidim što znači!!Nećete vjerovati,prvo su se pojavile slike, i to redom,kao i na postu!

SLON?

Kakve on ima veze sa imenom i čokoladom?Valjda po onoj narodnoj-Što veća budala, veće veselje!Ne da je slon budala, sačuvaj b(l)ože!!Vjerovatno je reklamer mislio da je slon taman mjera za zadovoljstvo jedenja MILKE!

SVINJA?!

Po nekim Kineskim,Japanskim ili, neznamtija, čijim horoskopima i ostalim mantrama, svinja je simbol gospoštine, a to bi značilo da samo usvinjena gospoda jedu MILKU!!

Da je reklama iz Slavonije,razumjela bih:slaninica,kobasica,kulen,šunka... mljac,mljac!

Gdje li sam tu ja...kako ću biti gospođa, kad ni za frizerku nemam!?

Pa ni za MILKU!Dobro,'ajd...sreća pa ima kobasice i slanine...!

KRAVA?

..paaaa,eto..priznajem da sam imala bliski susret sa nekoliko svojih imenjaka vimenki, čak sam se jednom odazvala na poziv,kad je čovjek vraćao sokakom krave sa ispaše...

A samu čokoladu baš i ne volim,osim u dobrom kolaču,tako da neznam volim li ja to sebe ili ne.Sad više nisam sigurna je li to konačni odgovor na moj upit na tražilici, ili samo obična googlarija..

Na kraju, kad nešto razmislim...e, da mi je jedan dan biti MILKA...!!

UHODAVANJE

2010-07-28T23:18:00.007+02:00

Trudim se,ali čini mi se da ovdje nisam doma..ne još.

Mada,iskreno,nemam primjedbi...ali osjećam se kao da sam pobjegla od kuće.

Nisam kriva"roditelji"su me potjerali...ne posve,ali oduzeli su mi neka prava, za kaznu!!!

A opet,stalno uređujem taj "novi dom",nikako da ga uredim po svom,pa sam večeras odustala,konačno!!

Moram se požaliti i da mi godišnji nešto prebrzo prolazi.
Ili sam u minus fazi,ili me obaveze zanesu,ali vrijeme nemilice curi..ponedjeljak počinje arbajt...šmrc,šmrc...

I komarci su se probudili,a taman sam pomislila da su poskapali od zime.

Ništa....

...odoh ja razvijati strategiju borbe sa njima, inače ću brzo biti pokojna...

TO SE ZOVE BIZNIS!!

2010-07-27T22:44:00.000+02:00

Prijateljica me potakla na priču o biznisu !!

Naime,kod jednih mojih prijatelja stanuje više ljudi, većinom su to studenti, ali nađe se tu i radnika-sezonaca,nekih koji plate samo tuširanje,ali u ovoj krizi, daj što daš.

Gazdarica veli:

-Sve što se može naplatiti,ja sam spremna prodati!!

Među tim stanarima,već par godina stanuje jedan Vječni student i jedan sredovječni muškarac, koji su u takmičarskom duhu, razvili jedan poseban biznis.

Naime, njih dvojica kupe svete sličice u knjižari , koja ih štampa i prodaje, i onda si odrede rutu za taj dan.

Navečer sastanak i razmjena iskustava… tko je više zaradio,koliko je tko platio koju sličicu.

Vječni student priča kako je morao teritorij proširiti, jer ga u mom gradu već svi znaju,pa je smantao svojom pričom par konduktera u vlaku, koji mu ne naplate kartu, a onda siđe s vlaka po principu-enten tini,savaraka tini…i kad zaradi 500-600kn vraća se kući.Stanarinu plaća po par mjeseci unaprijed i uzdržava svoje roditelje i, donedavno, brata.

-U bolja vremena, kad sam bio ambiciozniji, bilo je i preko 1000kn dnevno-veli Vječni!!

Biznis je uhodan već 12 godina…i sada uhodava brata!
Politika poslovanja je savršena:markirana odjeća,pristojno ponašanje,nenapadno-ma tako dobar i fino odgojen dečko, primjeran student,uz to još takav vjernik- kud ćeš bolje!?

Ko bi mu zalupio vrata!?

Osim kada bi došao na neki fakultet po diplomu…!!